Nakon dolaska Trumpove administracije na vlast desilo se mnogo susreta i razgovora na relaciji SAD - Ruska Federacija. Zemlje su nakon Bidenove ere počele razgovarati, što je samo po sebi bio veliki korak prema miru. Amerika pod Trumpom više ne smatra da je Rusija izvršila agresiju na Ukrajinu nezakonito i neizazvana. Rusija i Amerika su se jako približile u sferi buduće (nakon rata) velike ekonomske suradnje, ali nisu mogli doći do točke dogovora oko prekida rata u Ukrajini.
Ono što se od njihove rasprave o Ukrajini zna je da je početni spor bio uglavnom oko metoda prekida vatre duž linije dodira (SAD traži bezuvjetni prekid vatre na 30 dana - Rusija traži razne garancije) spor je oko teritorija koje bi trebale pripasti Rusiji (pregovaračka pozicija Rusije je da se za hitni mir ukrajinska vojska mora povući iz preostalih dijelova regija, koje je Rusija aneksirala i uključila u svoj ustavni poredak) još je i spor oko nuklearne elektrane Zaporožje, koja je po ruskom kontrolom, a koja je ekonomski od vitalnog značaja za šire područje koje drži i Ukrajina.
Trump je navodno tražio kontrolu Amerike nad elektranom, Rusija ne pristaje na prepuštanje nuklearke ali nudi suradnju Americi oko elektrane koja bi mogla opskrbljivati strujom i ukrajinsku stranu. Ono što je kontinuitet Trumpove politike je traženje bezuvjetnog prekida vatre na liniji fronta. Da prestane ubijanje ljudi. Po Trumpu tjedno gine 5 tisuća ruskih i ukrajinskih vojnika. Ovo je s moralne strane jaki Trumpov zahtjev. Problem je u tome što se Ukrajina službeno ne želi odreći ni djela svojeg ustavnog teritorija, dok se službena Rusija ne slaže sa zamrzavanjem sukoba na linijama fronte po sistemu Korejskog rata, koji službeno nije završio. Rusija traži sporazumni i službeni kraj rata.
Recentna zbivanja
Rat se u međuvremenu nastavlja u situaciji ruske vojne nadmoći. Ruska vojska je izbacila ukrajinsku iz djela ruske regije Kursk, što je Zelenskom trebao biti politički kapital za pregovore. Rusi imaju inicijativu i napadaju duž cijele linije fronta. Ukrajinska obrana pokazuje znakove iscrpljenosti gotovo svakodnevno gubi dijelove teritorija. Kremlj vojnu nadmoć želi kapitalizirati u pregovorima. Službena Rusija ponavlja da prije prekida vatre treba riješiti "temeljna pitanja uzroka rata", gdje se kao ključno pitanje smatra povratak neutralnog vojnog statusa u Ustav ukrajinske države.
Putin traži i neke garancije da se 30. dnevno primirje neće iskoristiti za nastavak mobilizacije, naoružavanja, pregrupiranje i jačanje pozicija ukrajinske vojske na fronti. Trump je u početku zanemarivao stavove europskih lidera, ali kako nije mogao sklopiti dogovor o hitnom prekidu vatre duž linije borbenog dodira, uključio je i Europu kao vid pritiska na Rusiju. Čelnici Njemačke, Francuske, Velike Britanije i Poljske nedavno su stigli u Kijev. Zajedno sa Zelenskim dali su ultimatum Putinu. Ili će pristati na bezuvjetno i potpuno primirje u trajanju od 30 dana od ponedjeljka 12. svibnja, ili će se Rusija suočiti s devastirajućim sankcijama EU-a i SAD-a. Ultimatum je očito sročen s pozicija moći u prijetećem obliku kojega je Putin trebao odbiti. Ruski predsjednik je očekivano i odbio.
Međutim, iznio je svoj protuprijedlog - zatražio organiziranje izravnih pregovora između Ukrajine i Rusije 15. svibnja u Istanbulu. Prva reakcija Zelenskog i europskih lidera iz koalicije voljnih bila je očekivano negativna - rekli su da prvo mora doći do prekida vatre, a zatim pregovori. Ako Putin ne podrži ovu shemu, bit će sankcija. Trump je objavio jednu poruku na svojoj društvenoj mreži kojom je de facto poništio ultimatum. Pozvao je Zelenskog da "odmah" pristane na razgovore s Rusijom. Zelenski se pokorio, ali i zahtijevao da se Putin, ako želi mir i nije kukavica, osobno pojavi na pregovorima. 12. svibnja je prošao, Rusija nije proglasila primirje, ultimatum je odgođen do 15. svibnja. Kremlj je odbio sastanak sa Zelenskim i objavio imena ruske pregovaračke delegacije.
Iako je Zelenski isprva pokušao predstaviti Putinovo odbijanje sudjelovanja na razgovorima i "nisku razinu" ruske delegacije kao prekid pregovora, ipak je na koncu na pritisak SAD-a i europskih partnera poslao delegaciju na čelu s ministrom obrane Umerovim u Istanbul na pregovore. Sve službene izjave ukrajinskih vlasti jasno su ukazivale da jedino pitanje koje će se razmatrati na sastanku biti prekid vatre. Promatrači su smatrali da su pregovori unaprijed propali, da će tijekom pregovora ruska delegacija odbaciti prekid vatre, iznijeti uvjete neprihvatljive Kijevu, nakon čega će ukrajinska delegacija napustiti pregovore i proglasiti njihov neuspjeh, a Europa i SAD uvesti "razorne sankcije".
Međutim, ono što se dogodilo nakon pregovora mnoge je iznenadilo – premda je ruska delegacija trenutačni prestanak borbi uvjetovala povlačenjem ukrajinske vojske iz preostalih dijelova oblasti koje je Rusija zauzela, nakon sastanka, ukrajinska delegacija nije objavila neuspjeh pregovora. Naprotiv, objavila je da su postignuti dogovori o velikoj razmjeni zarobljenika, kao i pripreme za drugi krug pregovora, gdje bi obje strane trebale donijeti vlastiti dokument uvjeta o prekidu vatre i pokušati približiti stavove. Ako bi se usuglasili, Rusija bi mogla prihvatiti prekid vatre i razmotriti prijedlog sastanka Zelenskog s Putinom.
Trump aktivno nagovještava svoju želju da se sastane s Putinom i najavljuje telefonski razgovor, tvrdeći da bi u direktnim pregovorima mogli riješiti sve ostale probleme. U svakom slučaju mirovni proces kojeg je najavljivao američki predsjednik Trump vratio je situaciju u razdoblje ožujka 2022., kad su Ukrajina i Rusija započele pregovore u Istanbulu, koji su sa sadašnje perspektive bili prilično dobri za Ukrajinu, vremena kojih se valja ukratko podsjetiti.
Istanbulski pregovori 2022.
U prvim tjednima rata, Rusija i Ukrajina pregovarale su najprije u Minsku, potom su delegacije prebačene u Istanbul, pod turskim posredovanjem. Prema izjavama iz 2023. ukrajinskog glavnog pregovarača Davida Arahamije (predsjednik vladajućeg parlamentarnog kluba "Sluge naroda" u Vrhovnoj Radi Ukrajine ) i ruskog glavnog pregovarača Vladimira Medinskog, nacrt mirovnog sporazuma bio je dogovoren i parafiran od ukrajinske delegacije.
Sporazum je uključivao:
- Neutralnost Ukrajine (odustajanje od članstva u NATO-u).
- Ograničenja na ukrajinske oružane snage (demilitarizacija u određenoj mjeri).
- Sigurnosne garancije za Ukrajinu od strane Rusije, Turske i drugih zemalja.
- Odgoda pitanja statusa Krima i Donbasa na 15 godina, uz obećanje daljnjih pregovora gdje bi sporne točke osobno dogovorili Zelenski i Putin.
Arahamija je priznao da je sporazum bio "dobar temelj" za Ukrajinu jer je očuvao njezin teritorijalni integritet (osim Krima, koji je već bio pod ruskom kontrolom) i omogućio sigurnosne garancije bez trenutačnih teritorijalnih ustupaka u Donbasu. Turski diplomati također su potvrdili da je sporazum bio blizu finalizacije. Prema Arahamiji i zapadnim izvorima, pregovori su prekinuti nakon intervencije zapadnih saveznika, posebno Velike Britanije i SAD-a, koji su uvjerili Ukrajinu da nastavi rat zbog ruskih gubitaka i mogućnosti za pobjedu uz zapadnu pomoć. Ruska vojska u tom vremenu bila je u reorganizaciji i povlačenju iz okolice Kijeva.
Posjet britanskog premijera Borisa Johnsona Kijevu u travnju 2022. posebno se navodi kao ključni trenutak koji je zaustavio pregovore. Arahamija je 2023. opravdavao napuštanje sporazuma činjenicom da bi morali mijenjati Ustav (vratiti u Ustav članak o vojnoj neutralnosti Ukrajine) sumnjama da će Rusija poštovati dogovor i neslaganjem da Rusija bude garant mira. Također je izjavio da je Boris Johnson u to vrijeme došao u Kijev i rekao da ne želi ništa potpisati s Rusima i da se "samo borimo". Poruka Zapada Ukrajini je uopće bila pomoć "dokle god bude trebalo". Ukrajina se ubrzo povukla iz pregovora, a Zelenski je proglasio službeni kurs rata do dosezanja granica iz 1991.
Još jedan ukrajinski pregovarač iz 2022. u Istanbulu, bivši zamjenik ukrajinskog ministra vanjskih poslova Oleksandr Chaly, u svom govoru na debati u Centru za sigurnosnu politiku u Ženevi tvrdio je da su nakon praktično dva mjeseca pregovaranja, sredinom i krajem travnja 2022. bili vrlo blizu finalizaciji rata s mirnim rješenjem. Iz nekih razloga to je odgođeno. Po njegovom mišljenju, Putin je tjedan nakon što je započeo agresiju shvatio da je pogriješio i pokušao je učiniti sve što je moguće kako bi sklopio sporazum s Ukrajinom: Putinova je osobna odluka bila prihvatiti tekst ovog priopćenja, koje je potpuno odudaralo od početnog ultimativnog prijedloga Rusije, koji su iznijeli pred ukrajinsko izaslanstvo u Minsku. Tako smo uspjeli pronaći vrlo stvaran kompromis. Dakle, Putin je stvarno želio postići neko mirno rješenje s Ukrajinom. Vrlo je važno to zapamtiti, rekao je Chaly.
Tekst njegova govora prenijela je Ruska agencija Tass. Rusija je tada bila fleksibilna prema Ukrajini ukoliko odustane od NATO članstva. Američka administracija u svakom slučaju ovoga puta želi završiti sukob sa Rusijom i shvaća da Putin ne želi zamrzavanje i odgodu sukoba, već njegovo službeno rješenje, svima je jasno da je tako nešto potreban ozbiljan diplomatski napor.
Europa bez jasne diplomacije
Europska komisija i europski glavni lideri, koji još uvijek guraju politički narativ prethodne Bidenove administracije o "strateškom porazu Ruske Federacije", u tu ideju pokušavaju uvući i Trumpa. Ogromna Zapadna vojna i financijska ulaganja u Ukrajinu, kroz preko tri godine pokušaja ruskog strateškog poraza, samo je dovela do toga da je Ukrajina izgubila ofenzivni potencijal i još teritorija. Rusija trenutačno drži cirka 20% ukrajinskog teritorija, što je zaokruženo 121.000 kvadratnih kilometara. To je teritorij reda veličina Hrvatske, Srbije i Slovenije zajedno.
Nitko i ništa ne garantira Ukrajini da bi se nastavkom borbi taj teritorij mogao povratiti. Službeni ukrajinski stav je da Ukrajina nikada neće priznati ruska osvajanja kao dio bilo kakvog mirovnog sporazuma. Europska Komisija i glavni lideri Europe podržavaju ukrajinski narativ. Europa nema neku vlastitu diplomatsku nit u pogledu kompromisnog rješenja. Svi se u Europskoj uniji zalažu za mirno i pravedno rješenje u Ukrajini, koje podrazumijeva teritorijalnu cjelovitost zemlje.
Od početka mandata nove američke administracije europski čelnici nastoje uvjeriti Trumpa da Putin nikada neće tražiti mirno i pravedno i rješenje u Ukrajini. Pravedno rješenje po europskim glavnim liderima je da se naprosto ruska vojska povuče iz Ukrajine i potom plati odštetu za rat. Svako kompromisno mirovno rješenje doživljava se kao poraz. Rusi naravno ne pristaju na takva rješenja, stoga po glavnim liderima Europe rat treba nastaviti.
Teza da će Rusija nakon mira u Ukrajini napasti NATO
Dana 22. siječnja ove godine prvi europski povjerenik za obranu Andrius Kubilius, na godišnjoj konferenciji Europske obrambene agencije u Bruxellesu, pročitao je govor iz kojega se može iščitati da EU treba učiniti sve što je moguće kako bi se produžio sukob u Ukrajini. Njegove riječi sugeriraju da bi Ukrajinci morali ratovati još nekoliko godina, tijekom kojih će EU vojno pomagati i pripremati Europu za svoju obranu. Kubilius smatra da se olujni ratni oblaci skupljaju nad Europom, da smo mi u Europi već napadnuti (na kopnu, na moru, u zraku i u kibernetičkom prostoru).
Braniti Ukrajinu znači braniti Europu. Svaka raketa, svaka bespilotna letjelica koju je Ukrajina oborila je ona koja neće ugroziti Europu, ona koja neće ugroziti NATO. Svaki dan kojem se Ukrajina odupire, je dan zakašnjenja. Dan kada Putin ne može okrenuti svu svoju moć protiv nas. Svaki dan kada se Ukrajina bori je dan kada Europska unija i NATO mogu ojačati. Možemo spriječiti rusku agresiju ako budemo jaki. Sada nismo dovoljno jaki. Rupe u obrambenoj sposobnosti su vrlo, vrlo ozbiljne. Nedostaci vojne opreme, u usporedbi s ruskim ratnim gospodarstvom, su kolosalni, izjavio je.
