Do prije godinu dana se na desnici ideja radničkih prava povezivala s Jugoslavijom, i uvjeravalo nas se da „radnika više nema”. Preko noći, stvari su se promijenile. Novi val desnih udruga poput "Hrvatski ratnik", "Za bolju Hrvatsku" i "Naš posao, naša budućnost" koristi radnički diskurs. Prijeti li se ispruženi dlan pesnici, korištenjem njenog diskursa na desnici?
Hrvoje Jankov, dopredsjednik udruge "Hrvatski ratnik" u svojem govoru ističe da je Vlada od 90-ih naovamo ukinula Hrvatima njihova radnička prava, time ih natjerala da otiđu van države, i dovela strane radnike. Doduše, to je tek mali dio njegova govora, koji inače obiluje neobičnim izjavama poput one da svjetski vladari, od pada Atlantide, promiču zapadne vrijednosti kako bi porobili sve ljude svijeta.
No Hrvoje Jankov, taj žestoki atlantidostalgičar, nije jedini zagovaratelj radničkih prava na toj novoj desničarskoj sceni. Tu je i Ronaldo Barišić, mladi predsjednik udruge "Za bolju Hrvatsku", koji jasno staje na stranu hrvatskih radnika, i protivi se odlukama Vlade koje narušavaju njihova prava. Mladi Ronaldo na Instagramu ističe kako hrabro odlazi u svojevrsni dom zvijeri - u Bruxelles, u europski parlament - upravo kako bi se obračunao s tim zapadnjačkim demonom koji promovira "uvoz" strane radne snage. Nad barjakom HOS-a, Ronaldo igra derbi života i smrti, ponosno predstavljajući klasni interes svih proletera hrvatske nacionalnosti.
Je li se to desnica klasno osvijestila? Promiče li borbu za bolje radne uvjete? Bori li se za dostojanstvenu plaću? Agitira li na štrajk? Zagovaraju li navedene udruge neku jasnu radničku politiku, koja nije temeljena samo i jedino u odnosu na strane radnike? Imaju li u svojim redovima članove s iskustvom u radničkoj borbi?
Ako se uzdamo u programe na njihovim stranicama, čini se da ne. Udruga „Hrvatski ratnik” zagovara politički vrlo mlaku prekvalifikaciju ranjivih skupina, posebno veterana s invaliditetom, kako bi se lakše uključili na tržište rada, a druge dvije udruge, ne zalažu se ni za to. No možda smo kao radnici čitavo ovo vrijeme na krivoj strani povijesti! Možda nisu bitni pregovori ili politike za radnike, a o štrajkovima da ni ne pričam, već spremnost za dom!
Možda se hrvatski radnici uzalud već 35 godina bore protiv poduzetnika koji krše Zakon o radu. Bezveze se spore na sudovima u kojima stranački suci ionako sabotiraju proces ili donose presude u korist poslodavaca. Možda su takve ljute borbe protiv gospode poslodavaca jugokomunistička posla koja ne vode nikuda.
Kakvi pregovori, kakav štrajk? Ono što hrvatski radnici trebaju je istjerati strance, a brigu o svojim pravima prepustiti iskusnom Atlantidi i mladom Ronaldu. Mladi Ronaldo žestoko se protivi „uvozu deportiranih migranata” i „masovnom uvozu stranog radništva” u domovinu jer on za svoju repku planira inozemne Hrvate uvoziti u gol!
Ronaldo ima odličnu strategiju koju izlaže u tri koraka. Molim čitatelje za koncentraciju jer se radi o genijalnom planu:
1) Hrvati u inozemstvu obavljaju deficitarna zanimanja
2) Strani radnici u Hrvatskoj obavljaju deficitarna zanimanja
3) Hrvati u inozemstvu bi se vratili nazad i obavljali deficitarna zanimanja da su plaće u Hrvatskoj veće
Oho, imamo i naznaku potrebe za konkretnom politikom! Treba povećati plaće hrvatskim radnicima! To je, dakle, politički cilj u crno zavijene hrvatske desnice, povijesno uvijek spremne da stane pred hrvatskog ili njemačkog gospodina i kaže: nećeš stoko! Nećeš po radnom narodu! Diži plaće! Desnice, najdomoljubnije, koja od 90-ih naovamo neprekidno predstavlja hrvatske radnike u borbi protiv sistemskog urušavanja radničkih prava kroz tranziciju i privatizaciju.
Desnice, koja je revno pohađala pregovore o Zakonu o radu, predstavljajući radnike. I uistinu, među stavovima udruge „Za bolju Hrvatsku”, nakon sve sile točaka o tome kako treba ograničiti prava stranih radnika, stoji da hrvatski radnik mora imati 300 eura veću plaću. Zvuči lijepo, dok se ne nastavi čitati. Riječ je o 300 eura većoj plaći u odnosu na stranog radnika. Dakle, nije problem da Hrvat zarađuje samo 600 eura mjesečno, sve dok strani radnik zarađuje 300!
Usprkos tome što Ronaldo smatra da se strani radnici ne smiju okupljati i mirno pjevati svoje pjesme, jer je to provokacija, radničkoj desnici je važno jasno poručiti da ona nema ništa protiv stranih radnika. Jer i migranti su božja djeca! Domoljubna desnica zavijena u crninu samo želi da hrvatski radnik dobro živi u matici! Zato udruga "Naš posao, naša budućnost" bivšeg DP-ovca Martina Pauka na svoj Facebook zid lijepi dobronamjerne fotke na kojima su strani radnici prikazani kao božja djeca.
Ako slučajno na fotki vidite stranog radnika prikazanog kao odvratnog demona, problem je u vama, jer u božjem djetetu vidite sotonu. Vi ste rasisti, ne oni! Oni zatrovani woke ideologijom bi sigurno rekli da je smiješno kako osoba koja se zove Martin Pauk insinuira da su stranci odvratni. Jer, naime, malo fali da se Pauka Martina jednostavno prozove "smrdljivi Martin". Ružno bi bilo, sasvim, i tipično za licemjerne leftarde, bez razloga tako nisko vrijeđati one koji su za njih gospoda.
Isto tako bi rekli za Jankova, Ronalda i Pauka da ih nije briga za radnike, već da koriste radničku retoriku, bez snažnih politika, u svrhu obnove ustaškog pokreta. Međutim, iz tog tifusarskog bunila će ih razuvjeriti braća Kumerle, simpatični dvojac na gitari koji cijeni domovinu, Boga i radnika hrvatskog. Ta braća radosno dolaze na prosvjede za hrvatske radnike i pjevaju domoljubne pjesme. Jedna od njih je i „Striče Ivane” Ivana Fabijana Mrvelja, čiji su početni stihovi „Moj stric je bio ustaša, dobar čovjek kažu svi”.
Iz izloženog je očito da spomenute udruge imaju veliko iskustvo radničke borbe koje će iskoristiti u borbi za naša radnička prava. I zato svaki hrvatski radnik koji želi bolje radne uvjete i veću plaću, svaki radnik koji misli da bi si od plaće trebao moći priuštiti barem osnovne stvari poput hrane i krova nad glavom, mora biti svjestan da to neće postići kroz jugočetničke metode poput radničke organizacije, pregovore i ne daj Bože štrajkove i nemire.
Uostalom, ne smijemo ići protiv hrvatskih i njemačkih poduzetnika, jer oni su za nas gospoda. Veće plaće ćemo postići s rukom na srcu, Thompsonom u ušima, pa rukom u zraku i otvorenim dlanom.
Čuvat će nas Bog, Hrvati i slobodno tržište, ali bez stranaca. Ma kakva pesnica, kad stigla nam je domoljubna radnička desnica? Za sindikat, spremni!
Objavu ovog videa podržala je Zaklada Rosa Luxemburg – Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.
Foto: Facebook
Preporučite članak: