Uhljebi ili pošteni radnici? Kontrolori iz Zagrebparkinga su prema svemu sudeći jedni od onih radnika koje ne želiš vidjeti da zabušavaju na poslu (opet plaćamo uhljebe!), a još manje ih želiš vidjeti kako rade svoj posao (opet kazna za parking!). Naša Lidija Čulo istražila je kako je to raditi u Zagrebparkingu, a mi vam donosimo prvi iz serije tekstova o uvjetima rada u Zagrebačkom holdingu „I'm Holding on“.
„Zagrepčani bijesni“ i „Može li luđe?“, naslovi su pod kojima mediji izvještavaju o poskupljenju parkinga u Zagrebu. Javnost je, s obzirom na opadajući standard i poskupljenja na svim frontovima, s razlogom nezadovoljna. No, kada su u pitanju javne institucije i usluge, često se u novinarstvu kroz vijesti i reportaže provlači određen ton koji insinuira da je sve to jedan veliki Uhljebistan, bez previše razmišljanja o tome kako će se animozitet javnosti koji time potpiruju preliti na radnike koji, koliko god otrcana ta fraza bila, „samo rade svoj posao“. Posebna meta u Zagrebu jest, naravno, Zagrebački holding čiji rad često prate naslovi poput „navala uhljeba“ i „raj za afere“ te pozivi građanima da prijave uhljebe novinarima. Gdje su pravi uhljebi, kakvi su uvjeti rada u Holdingu i kakve posljedice medijska hajka ima na radnike, istražili smo u podružnici Zagrebparking u razgovoru sa sindikalistima i troje radnika koji su preferirali ostati anonimni. Već je sama atmosfera u kojoj su se razgovori odvijali bila nabijena: zbog štrajka radnika Čistoće novinari su okupirali područje oko zgrade Holdinga na Vukovarskoj i zaustavljali gotovo svakog tko je izlazio iz zgrade. Radnici u plavim uniformama sklanjali su pogled i odmahivali rukom na novinarska pitanja.
Hrvoje Glavan, glavni sindikalni povjerenik Samostalnog sindikata radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske, radi kao kontrolor posljednjih osam godina i shvaća zašto se radnici ne žele izlagati pred kamerama i u javnosti. Već su dovoljno prepoznatljivi i doživljavaju dovoljno neugodnosti, dok s druge strane „one koji su se ugurali na kojekakve pozicije vi nećete ni vidjeti, niti im znati ime“. „Neki mediji inzistiraju na Uhljebistanu i okreću javno mnijenje u određenom smjeru. Tu posebno prednjače neki mediji i novinari koje inače poštujem, ali smatram da takav način izvještavanja stvara animozitet i bijes koji onda pada na nas - ljudi radnike vrijeđaju na ulici“, ističe.
Stereotipna slika zaposlenika gradske institucije najbliža je možda onoj Igora Sesara, šefa komunalnih redara iz Zagrebparkinga koji spava na poslu, a stara je koliko i neovisna Hrvatska. „Početkom devedesetih to je bio jedan od najpoželjnijih poslova u gradu, na Velesajmu i određenim mjestima“, tvrdi Glavan. Darko Kleinberger iz Nezavisnog sindikata radnika Zagrebparkinga podsjeća kako su se nadali da će nova gradska vlast uspjeti riješiti problem stvarnog viška radnika s izmišljenim radnim mjestima, no – tresla se brda, rodio se miš. „Problem ide desetljećima u povijest. I dok je SDP bio na vlasti, morali ste biti član stranke da dobijete posao u npr. Čistoći. S druge strane, masa ljudi dođe u firmu i pokaže da su stvarno kvalitetni radnici, da im je stalo do posla. Oni koji su došli preko veze su uglavnom na višim položajima. Mi se cijelo vrijeme borimo s tim jer ovo kraj nas, to su pravi radnici“, ističe.
U Zagrebparkingu je zaposleno oko 450 radnika od kojih bar polovica radi na terenu, objašnjava Glavan. „Imamo oko 50 radnika u garažama, oko 120 kontrolora, stotinjak radnika u Pauku, zatim pomoćne radnike i onaj dio van operativnog sustava. Mi kontrolori imamo radno vrijeme, osam tj. sedam i pol sati provodimo vani na svim vremenskim uvjetima. Uhljebi nisu operativni radnici, kao ni žene koje rade u računovodstvima i knjigovodstvima koje isto tako imaju, naročito s ovim rezovima, i previše posla. Realno, nama nedostaje radnika. Uhljebi sjede na drugim pozicijama, kreću se i pomiču od jedne do druge uloge malih i velikih šefova, njihovih savjetnika i pomoćnika.“ Oni vjerojatno neće doživjeti situaciju kakvu su doživjeli kontrolori 2008. godine kada je muškarac ljutit zbog kazne za nepropisno parkiranje ušao u prostorije Zagrebparkinga s – pištoljem. Čini se da su kontrolori jedni od onih koje ne želiš vidjeti da zabušavaju na poslu, a još manje ih želiš vidjeti kako rade svoj posao. Dva radnika Zagrebparkinga u razgovoru potvrđuju da su imali neugodnih iskustava sa strankama, ali opet odmahuju rukom – kao da je to nešto svakidašnje.
„Stranke znaju biti loše raspoložene, imali smo situacija u kojima bi ljudi fizički nasrnuli na naše radnike“, opisuje Glavan. „Ja nisam imao takva iskustva, ali ja sam visok 195 cm pa vaša fizička pojava odredi da situacija stane na verbalnim napadima. Kolegice su znale imati više problema.“ Isti problem istaknuo je i Kleinberger: „Uvijek su krivi radnici. Poskupi otpad – napadnu čistače. Poskupi parking – napadaju kontrolore. Kod nas u Parkingu su se incidenti događali jednom do dvaput tjedno, sad se to malo smirilo zbog policije. Ali bilo je toga, pogotovo u periodu kad su poskupile kazne na 250 kuna. To je bila ludnica. Doduše, u Srbiji su radnike parkinga gađali zračnicama iz zgrade… Mi ovdje sve sami radimo, npr. kad su u pitanju kazne - ne šalju se Hanžekoviću da bi građane ovršio, što neke druge podružnice rade, a što povećava cijenu. Cijene parkiranja su u mnogim mjestima u Hrvatskoj veće nego u Zagrebu. Svi govore kako su garaže poskupjele, a cijene parkinga primjerice u garaži nisu smiješne nego tragične. Nama su se stranci smijali ovo ljeto kad bi došli, ostavili auto cijelu noć i platili 10 kuna parkiranje. A u privatnim garažama plaćate 12, 13, 14 ili 15 kuna po satu, bio dan ili noć. Ljudi moraju shvatiti da je posao kontrolora da naplaćuje parking za Grad. Možete li vi ući u Konzum i uzeti si litru mlijeka bez da ju platite? Pa ne možete.“
Vijest je onaj koji je zgazio mačku, a ne onaj koji ju doma hrani i čuva
Zlatna koka Zagrebačkog holdinga – tako se godinama tepalo Zagrebparkingu zbog visokih prihoda koji su svojedobno prelazili 20 milijuna kuna godišnje, a istovremeno i izostanka velikih troškova. No, s obzirom na svjedočanstva o izmišljenim pozicijama i raznim anonimusima koji sjede iza zatvorenih vrata, čini se da se ta dobit slijeva i u džepove onih koji ju nisu zaradili. Kako vrijeme odmiče neki problemi sve više izlaze na površinu.
„Što vas muči u Zagrebparkingu?“, pitam radnicu koja ondje radi deset godina. „To što sve podružnice imaju besplatno parkiranje osim nas!“, odgovara uz smijeh. Na to ju kolega odmah presiječe: „Nemaju! Imaju samo ovi u Vodoopskrbi, ali u krugu firme - i to ne svi radnici. Ovi iz Čistoće nemaju jer im naplaćujemo 10 kuna dnevno kartu.“ Izgleda kao da se stoput ponovljena predodžba o lagodnom životu na budžetu instalirala u misli samih radnika, čak i kad to nije slučaj.
Jedan od problema oko kojeg se svi slažu jest taj da, percepciji javnosti unatoč, radnika kontrolora zapravo – nedostaje. „Nama fali još tridesetak radnika kontrolora na cesti da bi mogli kvalitetno odraditi posao. Optimalno je da imate oko 300 ili 350 parkirnih mjesta po radniku, a naš jedan radnik pokriva njih 850. Ima ulica koje nikad ni ne stignu obići“, ističe Kleinberger. Dodaje kako imaju problema s uniformama te da je frustrirajuće kad morate stalno urgirati da radnik dobije nove cipele jer su mu ove koje sada ima pukle zbog loše kvalitete – a k tome radi na otvorenom. Služba zaštite na radu kaska, dolazi do muljaža tijekom javne nabave, uprava nije bila u stanju riješiti problem fiskalizacije dok su po Zagorju već bili fiskalizirani i automati za prodaju jaja i mlijeka, a Glavan dodaje kako menadžment loše utječe na atmosferu jer štiti samo sebe i svoje interese.
Dva radnika ispričala su kako dio nadređenih koristi svoje pozicije za iskaljivanje na radnicima te da su doživjeli mobing. Premda nisu htjeli govoriti o imenima niti ići u detalje škakljivih situacija, dali su natuknuti kako su se šefovi pod krinkom nadzora radnika osvećivali za privatne nesuglasice i prepirke. Bilo je tu praćenja, vrijeđanja, premještanja na drugo radno mjesto i sl. Već poznat scenarij koji podsjeća na one iz 2021. i 2019. godine o kojima je pisao i portal Telegram: „Radnici Zagrebparkinga optužuju direktora da ih maltretira, tajno snima i - pjeva karaoke na službenoj opremi“, te „Kontrolori Zagrebparkinga nisu pristali da za veću plaću ispisuju više kazni pa će ih se, sigurno slučajno, sad strogo nadzirati.“ Nadzor rada sam po sebi nije problem, ističu, već to postaje kada se koristi za stvaranje psihičkog pritiska na radnike. „Muljaže su ionako nemoguće“, ističe Glavan. „Imate elektronske uređaje s kojima ste stalno na vidiku, postoji služba nadzora koja je vrlo velika s obzirom na broj zaposlenih. Imamo deset nadzornika i dispečere u Trnjanskoj ulici koji u svakom trenutku imaju izvještaj sa svih aparata, svih ljudi vani. Znaju da li radnici stoje na mjestu ili se kreću, apsolutno svaka aktivnost je vidljiva.“
Tim više smatraju nepoštenima medijske izvještaje kojima su svi bačeni u isti koš uhljeba i neradnika. Radnici smatraju kako takvi postoje na višim pozicijama, ali da je isto tako iz novinarske pozicije uvijek „vijest onaj koji je zgazio mačku, a ne onaj koji ju doma hrani i čuva“. „Raspon plaća je od 5.500 kuna za čistače i pomoćne radnike u garaži, do 8.000 koji uključuju i noćne smjene u garažama“, tvrdi Kleinberger. Glavan dodaje: „Kad se govori o dodacima, treba napomenuti kako ti dodaci nisu uklopljeni u osnovicu kao primjerice kolektivnim ugovorom u Plinari, već se mogu ukinuti odlukom poslodavca. Kada se zbroje noćne smjene, naše su plaće solidne. Čovjek može normalno i pristojno živjeti. No, nije to neki uhljebski san kako ispada po medijima, niti je to neko traženo zanimanje. Postoji i ta percepcija da je drugima lošije, pa zašto tražiti bolje, zašto ići u sindikat… Svime time se čovjek tješi i guta, dok se ne dogodi nešto kao radnicima u Čistoći koji su dovedeni do ruba ljudskog dostojanstva“. Ako su pristojna plaća i nešto bolji uvjeti rada od hrvatskog prosjeka ostvarenje uhljebskog sna, možda to više govori o radničkom horizontu očekivanja i našem poimanju minimuma ljudskog dostojanstva.
Objavu ovog teksta podržao je Grad Zagreb potporom male vrijednosti za sufinanciranje proizvodnje i objave programskih sadržaja u elektroničkim publikacijama za 2022.
Naslovna fotografija: Radnička prava
Tekst napisala:
Preporučite članak: