Large 19747829 10154531440542056 2021535606 o

 

Sa Stacey Clare, suosnivačicom i članicom organizacije East London Strippers Collective, razgovarali smo o radnim uvjetima u striptizu, mogućnostima organizacije striptizeta i radu ELSC-a.

Što je ELSC i kako je nastao?

East London Strippers Collective (ELSC, Kolektiv striptizeta Istočnog Londona) je grupa žena koje rade ili su radile kao striptizete. Članice su prvenstveno žene s radnim iskustvom u Ujedinjenom Kraljevstvu, ali ima i onih koje su radile u inozemstvu. Grupu smo oformile 2014. godine kada smo shvatile da nas muče isti problemi: sve dijelimo mišljenje da nas se u ovoj industriji ne tretira na pravedan način i želimo to promijeniti.

Koje su trenutno najvažnije teme kada govorimo o radu u striptizu?

Ukratko, trenutno striptizete nemaju nikakva prava. U Ujedinjenom Kraljevstvu striptizete nisu zaštićene radnim zakonodavstvom, što u praksi znači da se klubovi u kojima nastupamo prema nama mogu odnositi kao prema radnicama kada im to odgovara, recimo kada je u pitanju discipliniranje, ali pritom nemaju iste odgovornosti koje poslodavci u drugim sektorima imaju spram svojih radnika.

Ako želiš biti striptizeta u UK-u, prvo moraš pronaći klub u kojem možeš nastupati. Nakon toga, tom klubu plaćaš naknadu za nastup (house fee). Uprava kluba određuje kada plesačice rade i upoznaje ih s pravilima koja moraju slijediti: kako se moraju odijevati, kako ponašati itd. Neki klubovi oduzimaju mobitele striptizetama tijekom večeri kada nastupaju i naplaćuju kazne ako zaključe da su prekršile pravila. Isto tako, većina klubova uzima postotak od napojnica koje striptizete dobiju od mušterija. Danas se većina plaćanja u klubovima obavlja kreditnim karticama, što olakšava provođenje ovakvih politika. 

Sve to pokazuje da zakonski okvir koji uređuje licenciranje striptizeta i klubova nije dovoljno razrađen, ne štiti nas ni na koji način. Prema važećem zakonodavstvu, ne spadamo u kategoriju radnica, tako da, na primjer, nemamo državno socijalno osiguranje ili plaćeno bolovanje. Ustvari, mi smo prve radnice s ugovorima bez zajamčenog radnog vremena (zero-hour contracts), samo što pritom nemamo čak ni taj ugovor o radu na kojeg se možemo pozvati. Sve to se mora promijeniti.

Što je potrebno kako bi se ti problemi riješili i što ELSC radi po tom pitanju?

Mislim da je najvažnija stvar donošenje boljih zakona koji bi nas definirali kao radnice i štitili od eksploativnih poslovnih praksi. ELSC je mala i mlada organizacija, i trenutno smo koncentrirane na pokretanje vlastitog kluba koji neće iskorištavati plesačice, već će im omogućiti rad u pravednim uvjetima. Recimo, stigma je još jedan velik problem zbog kojeg rasprava o našim uvjetima rada zapinje u javnosti. Kako bismo se borile protiv stigme organiziramo svoje događaje, želimo biti otvorene i iskrene o onome što radimo i želimo pokazati da je ideja koju većina ljudi ima o striptizu daleko od stvarnosti. Na naše događaje dolazi mlada i šarena publika, za razliku od klubova gdje publiku čine većinom dobrostojeći muškarci.

Pretpostavljam da za vrstu aktivnosti koju ELSC organizira članice moraju imati dosta povjerenja jedne u druge. Na koji način razvijate osjećaj solidarnosti unutar grupe?

Kod mnogih od nas osjećaji povjerenja i solidarnosti ne javljaju se intuitivno jer poslovni model klubova u kojima inače radimo počiva na tome da nas drži na rubu sukoba. Radi se o jako kompetitivnom i stresnom okruženju i, naravno, kada stalno radite u takvim uvjetima, teško je postići zajedništvo. Na događajima koje organizira ELSC stvari funkcioniraju puno drugačije. Plesačice za svoj nastup zarade fiksni honorar i sve napojnice koje dobiju od mušterija, a ne naplaćujemo ni naknadu za nastup, ni bilo kakav postotak. Želimo napraviti radno okruženje u kojem se plesačice poštuju i mogu otvoreno komunicirati, a dajemo i više kreativne slobode u osmišljavanju nastupa i izgleda – u klubovima sve moramo isto izgledati. Svaki događaj kojeg organiziramo sam po sebi je jedna mala pobjeda jer vidimo da plesačice uživaju u sudjelovanju i ponosne su što su dio ove priče.

Tijekom godine redovito održavamo i sastanke gdje striptizete mogu raspravljati o stanju u industriji, svojim problemima i idejama, zajedničkim planovima i projektima. Ideja uvijek ima više nego resursa na koje možemo računati, ali stvari se pomalo pomiču u pravom smjeru.

Možeš li opisati neke druge slučajeve organiziranja striptizeta koji su vam bili korisni u pokretanju ELSC-a?

Jedini primjer kada su se striptizete uspješno organizirale jest onaj kluba The Lusty Lady u San Franciscu. O njima je snimljen i film, Live Nude Girls Unite. Priča o tom klubu i njegovim plesačicama bila nam je jedna od najvećih inspiracija do sada i definitivno pokušavamo slijediti njihove stope. Nedavno je jedna plesačica koja je prije radila u The Lusty Lady nastupala s nama, tako da se i na taj način trudimo popularizirati njihov rad i širiti svijest o njegovoj važnosti.

Sudjeluju li članice ELSC-a u nekim drugim oblicima organiziranja u zajednici?

Pojedine članice ELSC-a su uključene i u druge oblike aktivizma – držanje govora na javnim događajima i sveučilištima postalo je sasvim uobičajena stvar. Neke od nas nastupaju u predstavi Sex Workers’ Opera, važnom projektu kazališta u zajednici kojim se seksualnim radnicima iz cijelog svijeta želi pružiti prostor za iznošenje svojih iskustava.

Najčešće se bavimo temama radničkih prava, ženskih prava i prava seksualnih radnica. Aktivistkinje za prava seksualnih radnica fokusirane su na borbu za dekriminalizaciju seksualnog rada po modelu Novog Zelanda. Po našem mišljenju, taj model bolje funkcionira od skandinavskog modela u kojem je prodaja seksa dekriminalizirana, ali se kupovina još uvijek smatra zločinom. Organizacije seksualnih radnica diljem svijeta ujedinile su se u borbi za punu dekriminalizaciju seksualnog rada jer svi dostupni dokazi pokazuju da je to najsigurniji model za radnice, a to se vidi čak i iz nekih policy analiza koje je objavio Amnesty International. Osim toga, trudimo se otvoriti raspravu o legalizaciji i poslovanju striptiz klubova, o čemu se trenutno jako malo govori.

Jeste li uključene u pokret protiv mjera štednje koji je u posljednje vrijeme jako aktivan u UK-u?

Da, ELSC je sudjelovao na centralnom prosvjedu protiv mjera štednje koji se održao 25. srpnja u Londonu. To je bio prosvjed na nacionalnoj razini, organizirao ga je People’s Assembly. Napravile smo transparent i pojavile se tamo, a neke od nas su cijeli marš prohodale u cipelama za nastup. Bile smo jako popularna grupa među fotografima. To nam je bio prvi prosvjed i nadam se da će ih biti još.

Ljudi u povorci su različito reagirali. Recimo, grupa supruga vatrogasaca bila je oduševljena nama, cijelo vrijeme su nam dovikivale “Nemojte se prestati skidati!” i pridružile nam se kad smo pjevale “Power to the Women”. Drugi sudionici su bili znatiželjni, a jedna žena se žalila. Pretpostavljam da je ljudima teško shvatiti nas ozbiljno kada se pojavimo na prosvjedu s ružičastim transparentom, obuvene u cipele za striptiz – ali mislim da politički marš može izdržati karnevalsku atmosferu, i mi se u ELSC-u slažemo da vođenje kampanje može biti istovremeno zabavno i ozbiljno. Naša slika i način na koji koristimo svoja tijela mogu poslati jednako snažnu poruku kao transparent kojeg smo nosile – “Mjere štednje ubijaju”.

Surađujete li s organizacijama seksualnih radnica u drugim zemljama?

Nedavno smo se vratile s nastupa na jednom malom queer festivalu u Antverpenu, zove se Strangelove. Bilo je nevjerojatno. To je bio naš prvi međunarodni nastup i nadamo se da ćemo dobiti još sličnih poziva. Isto tako, planiramo se povezati s organizacijom Hydra, koja okuplja seksualne radnice u Berlinu, kako bi pokušale surađivati.

Koji su planovi ELSC-a za blisku budućnost?

Za sada smo koncentrirane na organizaciju vlastitih događaja. Jednom mjesečno organiziramo nastupe u noćnom klubu Club Aquarium. Klub nema licencu za striptiz klub pa tamo ne možemo nastupati kao u drugim klubovima, ali nam je ipak korisno iskušati ideje i steći iskustvo, shvatiti kako funkcionira logistika i vođenje prostora. Dugoročno, namjeravamo naći vlastiti prostor za nastupe, a to ćemo financirati crowdfunding kampanjom – kako taj plan napreduje možete pratiti na Facebook i Instagram stranicama ELSC-a.


Izvor naslovne fotografije: ELSC/Facebook
Razgovor vodila:

Ana Vračar




    Preporučite članak: