Argentinske radnice i radnici na svojim su leđima osjetili svaku vlast i ekonomske vratolomije koje su izvodile. Aktualni predsjednik Javier Milei samoproglašeni je anarho-kapitalist i libertarijanac koji, kaže, vodi nacionalno gospodarstvo jedne države. Na njegovom su dnevnom redu i radničke zadruge koje su nastale kao reakcija radnica i radnika da spase propale tvornice i svoja radna mjesta. Vlada gore spomenutog Mileija ugasila je više od 11.000 zadruga i najavila daljnje provjere i suspendiranja rada.
Tim smo povodom razgovarali s Andrésom Ruggerijem, direktorom Programa Facultad Abierta Sveučilišta u Buenos Airesu i profesorom ekonomske analize i modela razvoja na Nacionalnom sveučilištu Arturo Jauretche. Autor je brojnih knjiga i članaka o povijesti radničke klase, radničkom pokretu i ekonomiji radnika.
Pojasnio je čime su se zadruge zamjerile Mileiju. "Vlada je protiv zadruga u dva glavna pitanja. Prvo, to je stvar lokalne politike. Budući da identificiraju zadruge s peronizmom (bivša vlada i povijesni narodni pokret u Argentini), pokušavaju napasti radnike i zadruge kao način napada na ljevicu i peronizam (teško je nazvati peronizam "lijevim" jer je to složen politički fenomen, ali da pojednostavimo za ne argentinsku javnost možemo koristiti ovaj izraz). U bivšoj vladi Alberta Fernandeza i prethodnim vladama Néstora i Cristine Kirchner, država je napravila neke "planove" ili programe podrške socijalnim pokretima i zadrugama, pa Mileijeva vlada kaže da je to populistička politika i napada ta sredstva kao gotovo nezakonita.
Drugo, za ovu krajnje desnu i ultraliberalnu vladu, zadruge su ideološki neprijatelj, ne samo politički. Za Mileija, svaka politička ideologija koja brani ideju da država mora regulirati tržišnu ekonomiju je komunizam ili, kako je rekao prije mjesec dana, "kolektivist". Za njega, čak i konzervativna, ali umjerena desna stranka je komunistička."
Argentinski zadrugari ističu da su njihove zadruge organizirani odgovor radničke klase na zloupotrebe i neuspjehe "slobodnog tržišta" koje je nametnuto kroz različite vlade. Od 2020. godine, broj zadruga u Argentini porastao je s 9.978 na 23.836. Ruggeri pojašnjava kako funkcionira sustav zadruga u Argentini.
"Zadruge su prisutne u mnogim gospodarskim sektorima u Argentini, ali važno je razlikovati različite vrste zadruga: poljoprivredne, javne usluge, stanovanje, kreditiranje i radničke zadruge. Ovaj posljednji tip je najbrojniji: radničke zadruge su glavni način za nezaposlene radnike da obnove rad i proizvodnju. Tvornice u kojima su radnici spasili proizvodnju su radničke zadruge. Radničke zadruge djeluju u mnogim sektorima, uključujući recikliranje, tekstil, kućanske poslove i, u slučaju spašenih tvornica, mnoge industrijske poslove poput čelika, graditeljstva ili proizvodnje hrane."
Polovica argentinskih radnika glasala za libertarijanca. Zašto?
Ruggeri ističe da je vlada protiv radnika i sudjelovanja radnika u ekonomiji i misli da je tržište samo za kapital. Time veće iznenađenje da je Milei osvojio glasove polovice radničke klase i penzionira na predsjedničkim izborima! Posebno je pridobio sektor neformalnih radnica i radnika, mladih s kratkotrajnim zaposlenjima, freelancere, platformske radnike...
U članku s kolegom Marcelom Vietom, Ruggeri pojašnjava da država toliko ne prepoznaje sektor prekarnih radnika da je krivo procijenila i budžetirala potpore za radnike - predvidjeli su 4 milijuna, a javilo ih se 10.
"Tadašnja vlada Alberta Fernandeza nije uspjela vidjeti do koje mjere se struktura društvenog tkiva i radne snage Argentine temeljito promijenila i pogoršala tijekom neoliberalnih godina macrizma (2015.-2019.)", pišu Ruggeri i Vieto. Zamjetljiv i rastući neformalni sektor već je desetljeće upadljivo odsutan iz javne rasprave u Argentini, još uvijek ga ekonomisti i politički lideri obično smatraju prolaznom pojavom, nezastupljenim i bez političkog glasa. Bilo je samo pitanje vremena kada će se pojaviti figura poput Mileija koja će početi koristiti jezik koji odjekuje kod ovog novog sektora radničke klase.
"Njegova sposobnost da se obraća anksioznostima radnica i radnika koji pripadaju sektoru prekarnih radnika u Argentini trebala bi biti poziv na buđenje ljevici", smatra Ruggeri.
Preporučite članak: