S Josefine Krantz, soboslikaricom, članicom Sindikata ličilaca Švedske i glasnogovornicom ženske mreže MIRA, razgovarali smo o položaju žena unutar struke i radu MIRA-e na postizanju rodne ravnopravnosti na radnom mjestu kroz podizanje svijesti radnica i radnika, unapređenje radnih uvjeta i uključivanje žena u rad sindikata.
Kako si se uključila u rad sindikata?
Sindikat ličilaca Švedske, koji se bori za prava soboslikara i ličilaca za građevinske i restauratorske radove, osnovan je 1887. godine. Ja sam članica od 2007. i aktivna članica posljednjih 5 godina. U aktivan rad unutar sindikata uključila sam se nakon što sam dobila priliku sudjelovati na seminarima na kojima sam saznala više o sindikalnoj borbi. To me potaklo da shvatim važnost sindikata i za što se sindikati zalažu. Željela sam biti dijelom borbe, pa sam se u bivšoj firmi kao izabrana predstavnica uključila u tim koji je pregovarao za naše kolege, a uključila sam se i u sindikalna tijela na nižim razinama.
Trenutno se najviše bavim promicanjem rodne ravnopravnosti i razvojem naše ženske mreže MIRA. Još jednom bih naglasila da je razlog tome znanje. Naime, na prvoj konferenciji naše ženske mreže upoznale smo dvije žene koje su napravile istraživanje o radnim uvjetima i strukturama unutar ličilačke branše s fokusom na rod. To mi je otvorilo oči i počela sam prepoznavati strukturne uvjete koji ograničavaju žene i u svakodnevnom životu. Željela sam nešto poduzeti oko toga i učinilo mi se da je rad unutar mreže dobar početak.
Kako i zašto se oformila MIRA?
Ostali sindikati u građevinskoj industriji već su imali ženske mreže i uvidjele smo da je i nama takva mreža iz mnogo razloga potrebna. Željele smo potaknuti žene da se uključuju u našu struku, ali jednako tako osigurati da se one koje su već unutra osjećaju sigurno, prepoznato i da se imaju kome obratiti ako se prema njima bude loše postupalo. Željele smo omogućiti članicama prostor da se susretnu, udruže i mijenjaju stvari kada je potrebno.
U sindikatu imamo oko 1.500 članica od ukupno 20.000 članova. Nedostajalo nam je predstavljanje žena u svim aktivnim tijelima sindikata i to je također bilo nešto što smo željele promijeniti. Stoga, kad je 2015. jedna ženska predstavnica skupštini sindikata podnijela prijedlog za osnivanje ženske mreže, odluka je bila jednostavna. Njezino ime je Josefin Johansson i vidjela je koliko nepravde žene u branši doživljavaju, a mnogo toga je tijekom svog rada doživjela i na vlastitoj koži. Imala je potrebu stvaranja mreže unutar koje će moći susresti druge žene iz struke, podijeliti s njima svoje priče i saslušati njihove. Skupština se s prijedlogom složila pod jednim uvjetom – da MIRA bude uspostavljena u svakoj lokalnoj podružnici unutar sindikata. Budući da u tom trenutku još nismo imale mrežu kontakata, na cijelom sindikatu je bila odgovornost pronalaženja aktivnih članica koje bi se na svojim lokalnim razinama htjele uključiti u formiranje mreže.
U samim počecima nismo znale što se od nas očekuje i što bismo uopće mogle raditi, pa se prvih par godina rad mreže svodio na održavanje konferencije jednom godišnje gdje smo razgovarale s iskusnijim sindikalistkinjama i učile od njih. Slušale smo predavanja o izgradnji mreža i definiranju ciljeva. Stvaranje grupe i postizanje ciljeva je, naravno, mnogo lakše kad su ciljevi i zadaci jasni; nama je taj aspekt uzeo mnogo vremena i još uvijek radimo na njemu. Činjenica da nam je prvi cilj bio jasan – pronalaženje lokalnih predstavnica mreže – i da smo u tome imale podršku cijelog sindikata, dovela nas je do prvog uspjeha, oformljavanja mreže. Sada nas ta široka mreža predstavnica približava i članicama i lokalnim odborima sindikata, u koje su mnoge od nas danas uključene.
Na koji način žene sudjeluju u mreži i koje uloge preuzimaju?
MIRA je mreža svih članica Sindikata ličilaca Švedske, dakle, nijedna članica sindikata ne mora aplicirati za upis u članstvo u mreži. Važno je imati na umu da smo mi mreža, a ne odbor ili kakvo drugo tijelo unutar sindikata. Umjesto da imamo vlastiti organizacijski odbor, naše predstavnice sjede u lokalnim odborima sindikata. Ne obavezuju nas pravilnici i statuti, tako da smo slobodne provoditi aktivnosti koje smatramo potrebnima. To ne znači da ne postoji struktura unutar mreže: održavamo redovite videosastanke lokalnih predstavnica MIRA-e, zajedno kreiramo aktivnosti. Postoje i izabrane funkcije: naprimjer, ja sam trenutno glasnogovornica i moja je uloga da povezujem mrežu sa sindikatom – kroz organizaciju godišnje konferencije MIRA-e u suradnji s predstavnicima sindikata za rodnu ravnopravnost, kroz kontakte s poslodavcima i stručnjacima zaštite na radu koje informiram o našem radu i prenosim im naše stavove, kroz sastanke s predsjedništvom sindikata na kojem razgovaramo o radu naše mreže i razmatramo kako druge dijelove sindikata uvezati oko neke potrebe koju kao MIRA imamo. Moja je uloga, dakle, da iskustva i stavove naših predstavnica i članica prenosim sindikatu kako pitanje rodne ravnopravnosti nikad ne bi bilo zaboravljeno.
U ovakvom načinu rada postoje i dobre i loše strane. S jedne strane, možda nam ovakav format oduzima nešto kredibiliteta i autonomije da same odlučimo što i kako želimo raditi, ali smo, s druge strane, ovako dio ukupnih ciljeva i aktivnosti Sindikata ličilaca Švedske. Primjerice, na naš zahtjev, danas sve edukacije unutar našeg sindikata sadrže i informiranje o rodnoj ravnopravnosti i radu MIRA-e. Time se širi svijest, a sindikat ujedno pokazuje svoj stav. Budući da je sindikat odlučio da je rodna ravnopravnost prioritetna tema, vrlo rijetko se dogodi da predstavnice MIRA-e nisu podržane u ispunjavanju aktivnosti koje su planirale.
Kojim se problemima mreža dosad bavila i što ste dosad postigle?
Sve će žene reći isto: ljudi nam govore da nam nije mjesto u ovoj branši, da ćemo se povrijediti ili razboljeti. Uvjeti rada nisu predviđali žene i mogućnost da, primjerice, soboslikarica zatrudni. Mnogo toga se promijenilo. Naši kolektivni ugovori sada su vrlo jasni po pitanju odvojenih svlačionica za muškarce i žene i obaveze da svaki radnik i radnica dobije radnu odjeću koja pristaje njegovom ili njezinom tijelu. Unazad nekoliko godina u kolektivne ugovore smo unijeli pravila koja štite trudnice. Ta pitanja ranije nisu bila problematizirana budući da u branši gotovo da i nije bilo žena, ali postoje jasni primjeri pomaka koje sindikat može postići za ostvarivanje istih uvjeta rada za žene i muškarce ako na tome posvećeno radi. Premda se mnogo toga promijenilo, još uvijek nam je ostalo puno posla, osobito u mijenjanju kulture unutar struke.
Još uvijek postoji potreba da se naše članice imaju kome obratiti ako dožive uznemiravanje ili nasilje. Ovo je pitanje za nas polje borbe jer je kultura unutar naše struke izgrađena tako da ženama poručuje da se s time u nekom trenutku trebaju pomiriti. Zato u sklopu kampanje “Stop mačizmu” mnogo radimo na informiranju i radnika i radnica da tome trebamo stati na kraj. U Švedskoj postoji snažan zakonski okvir protiv nasilja i diskriminacije, ali kao i u mnogim drugim zemljama, one koje su izložene o tome ne govore. Radimo na tome da govorimo i širimo svoje priče, kako bi se i druge radnice odvažile reći svoju. Razgovor o toj i drugim temama jednom godišnje se odvija i na velikom sastanku u Stockholmu sa sudionicama iz švedskih sindikata iz građevinske industrije. “Stop mačizmu” je kampanja koju je inicirao Byggnads, Sindikat građevinarstva Švedske, a međunarodna sindikalna središnjica BWI, čiji je i naš sindikat član, odlučila ju je podići na globalnu razinu.
Kako potičete žene na uključenje?
S jedne strane, odlazimo u škole i informiramo djevojke o radu mreže kako bi i prije nego što krenu na praksu znale da nam se mogu obratiti za pomoć ako bude potrebno. Pokušavamo potaknuti djevojke da se odluče za našu struku jer će podizanjem zastupljenosti žena u našoj branši slika građevinske industrije kao mjesta predviđenog isključivo za muškarce biti izbrisana.
S druge strane, osim fokusa na struku, važno nam je i poticanje interesa članica za uključenje u samu organizaciju. Održavamo sastanke i edukacije namijenjene isključivo članicama kako bismo dale prostor ženama da se istaknu i uključe u tijela sindikata ili se na neki drugi način aktiviraju u sindikatu. U ovom trenutku ne organiziramo edukacije na nacionalnoj razini, premda radimo na tome da u budućnosti to ostvarimo, nego lokalne grupe unutar mreže organiziraju svoje edukacije i pozivaju članice. Takav tip rada određen je trenutnim načinom i mogućnostima financiranja, ali rekla bih da nam to daje i prednost jer edukacije i sastanke možemo kreirati prema lokalnim potrebama, a kroz uključivanje članica u planiranje i organiziranje edukacija na lokalnoj razini mnoge članice rastu i kao osobe i kao sindikalistkinje. Osim toga, pokazalo se da je jednostavnije postići uključivanje žena kad su aktivnosti organizirane bliže njihovim kućama.
Sam rad na uključivanju žena sastoji se jednostavno od toga da im prilazimo. Posjećujemo ih na njihovim radnim mjestima i informiramo ih o našem radu i svrsi. Pitamo ih što možemo učiniti za njih i imaju li kakav problem kojim bi željele da se bavimo. Često radimo obilaske prije edukacija kako bismo informirale članice i potakle ih da se prijave. Za one koje nisu spremne izostati s posla radi edukacije, lokalne sastanke i edukacije održavamo navečer. Uvijek je u redu da, ako žele, dovedu i djecu, a ponekad, ako je potrebno, organiziramo i čuvanje djece u drugoj prostoriji. Uvijek se pobrinemo da na sastancima i aktivnostima bude nešto hrane. Za one koje navečer moraju ostati uz obitelj, trudimo se organizirati edukacije na što više različitih lokacija kako bi ih što više moglo doći preko dana i navečer otići kući ako moraju.
Podržavaju li muški kolege rad mreže?
Mreža se ispostavila uspješnom, ali naravno da nailazimo i na one koji nam se podsmjehuju ili komentiraju da bi i oni mogli pokrenuti mušku mrežu. Na takve provokacije odgovaramo da svakako to učine jer bi bilo sjajno imati i mušku mrežu koja se bori za rodnu ravnopravnost. Općenito bih rekla da nas kolege podržavaju. Najčešće reagiraju riječima da je odlično da se više žena aktivira u našem sindikatu, no na naše pitanje tko bi se od njih uključio u rad mreže, uglavnom nastaje tišina.
Naslovna fotografija: Brid
Intervju vodila:
Preporučite članak: