O položaju likovnih umjetnika u Hrvatskoj, njihovim radničkim i strukovnim pravima, kao i o aktualnom Zakonu o pravima samostalnih umjetnika te najavljenom novom Zakonu o umjetnicima, razgovarale smo s Vicom Tomasovićem, predsjednikom Hrvatskog udruženja likovnih umjetnika u Splitu.
Prema članku 2. Zakona o pravima samostalnih umjetnika i poticanju kulturnog i umjetničkog stvaralaštva, samostalni umjetnici su definirani kao umjetnici izvan radnog odnosa kojima je umjetničko stvaralaštvo i djelovanje jedino i glavno zanimanje. Na koji način zakon propušta regulirati prava umjetnika koji se ne daju podrediti rečenoj definiciji (zaposleni ili honorarno zaposleni, nezaposleni umjetnici koji nisu članovi HZSU-a, umirovljeni umjetnici itd.)?
Zakon iz 1996. koji je trenutno na snazi je jako štur i čak bih rekao da ne uređuje ni prava samostalnih umjetnika, a kamoli umjetnika koji se samo povremeno bave umjetničkom djelatnošću, a koje bih ipak nazvao profesionalnim umjetnicima. Ovaj zakon bi trebalo uskladiti sa Zakonom o općem upravnom postupku, Zakonom o zabrani obavljanja neregulirane djelatnosti te uzeti u obzir i Zakon o doprinosima. Trenutni zakon formalno-pravno ne uređuje način stjecanja statusa samostalnog umjetnika te se status ne može dokazati nekim posebnim aktom. Ne postoji popis samostalnih umjetnika u Republici Hrvatskoj, a zakonom je zaista uređen samo status samostalnih umjetnika s pravom na doprinose. Ti umjetnici se prijavljuju Hrvatskoj zajednici samostalnih umjetnika koja obavlja sve legislativne poslove za „Stručno povjerenstvo za priznavanje prava samostalnih umjetnika na doprinose iz državnog proračuna“, ali ono nije javnopravno tijelo s javnim ovlastima i ne može rješavati stvari po upravnom postupku. Stoga Ministarstvo pokušava riješiti sva ova pitanja te definirati što znači umjetnik, što znači samostalni umjetnik, što znači samostalni umjetnik s doprinosima, koja su prava Stručnog povjerenstva itd. Također pokušavaju riješiti pitanja umjetnika koji nemaju status samostalnih umjetnika, dakle onih koji se po sadašnjoj definiciji povremeno bave umjetničkom djelatnošću. Aktivni zakon propušta urediti i prava samostalnih umjetnika, tako da govoriti o umjetnicima koji povremeno obavljaju svoju djelatnost uopće nema smisla.
Koje bi po tvom mišljenju bile najslabije točke dosadašnjeg zakona?
Prva je nedostatak definicija. Trebamo odrediti pojam umjetnika, što je umjetnička djelatnost, što je to samostalni umjetnik, kojim umjetnicima se daje pravo na doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje iz sredstava Državnog proračuna (sada su to umjetnici koji su dali neupitan značaj hrvatskoj kulturi, što bi opet trebalo bolje definirati). Trebalo bi definirati područje umjetničkog djelovanja, utvrditi obveze nadležnih područnih ureda Porezne uprave, utvrditi sastav i postupanje Stručnog povjerenstava za priznavanje prava samostalnih umjetnika na doprinose iz državnog proračuna.
Jesi li upoznat s nacrtom novog zakona? Koje su novosti u odnosu na dosadašnji zakon?
Ne postoji nacrt novog zakona, jedino što postoji je radni tekst iz 2011. godine na kojemu bi trebalo dalje raditi da bi se napravio nacrt prijedloga zakona i pustiti ga u javnu raspravu. Taj radni tekst definira neke od stvari koje smo spomenuli, ali nepotpuno. Iz tog razloga je Ministarstvo kulture ustanovilo klastere iz svih područja umjetničkog djelovanja. HULU je član Klastera likovnog područja zajedno s ostalim srodnim strukovnim udrugama poput HDD-a, UHA-e, ULUPUH–a itd. Sve udruge su pozvane da predlažu svoje definicije pojedinih pojmova (umjetnik, samostalni umjetnik...). Zanimljiva stvar u radnom tekstu iz 2011. jest ideja osnivanja Umjetničkog centra. To pravno tijelo reguliralo bi statuse samostalnih umjetnika i vodilo popis kojima se daje pravo na doprinose, odnosno obavljalo one poslove koje trenutno obavlja HZSU. Problem je što sadašnji zakon ne propisuje na koji se način ostvaruje pravo statusa samostalnog umjetnika. Nekada je postojao popis galerijskih prostora koji su se bodovali za pristupanje HZSU-u, međutim kako zakonom iz 1996. nisu propisani uvjeti koje izlagački prostori trebaju ispuniti, taj popis se morao ukinuti. Tako je ostalo na strukovnim udrugama da odrede koji prostori su po njihovom mišljenju referentni, kada predlažu umjetnike HZSU-u. Što se tiče Umjetničkog centra, postoji vjerojatnost da će zamijeniti ulogu HZSU–a, ali i mogućnost da će funkcionirati poput HAVC–a tj. da će dodjeljivati sredstva za umjetničku produkciju, izložbene projekte i sl. Moj strah je da bi centralizacija moći u takvom obliku mogla imati negativne posljedice po hrvatsku kulturu. Još veća katastrofa po mom mišljenju bila bi da Ministarstvo ugasi HZSU i jednostavno samo preuzme njegovu funkciju. Tada bi centralizacija bila potpuna i apsolutno politički kontrolirana. No, prije negoli se provede javna rasprava i prije negoli se radni tekst formira u prijedlog zakona, ne možemo o tome pričati.
Sudjeluje li HULU Split aktivno u kreiranju Zakona? Koje su stavke za koje se zalažete?
HULU je 2015. pokrenuo inicijativu da se obnovi Koordinacija strukovnih udruženja vizualnih umjetnika, koja nije isto što i kasniji privremeni Klaster koji je nastao na inicijativu Ministarstva te su u njegov rad uključeni i dizajneri, arhitekti, karikaturisti itd. Tada smo organizirali fizički sastanak svih HDLU–ova koji imaju predstavnike u vijeću HZSU-a, kako bismo se usuglasili oko određenih pitanja pri čemu su najvažniji bili kriteriji za bodovane izlagačke prostore. Dogovorili smo uvjete koje bi izlagački prostori trebali zadovoljiti da ih mi kao strukovna društva klasificiramo kao referentne za predlaganje umjetnika za HZSU, budući da to nije već Zakonom definirano. Ako se npr. slikar prijavljuje za HZSU, treba imati tri samostalne izložbe u posljednjih pet godina u referentnim izlagačkim prostorima. Važna stvar za koju se HULU zalaže posljednjih godina je isplata autorskih honorara izlagačima. Svi HDLU–ovi su to potpisali, a HULU spomenuto i prakticira posljednje četiri godine za mandata novog upravnog odbora, dakle isplaćujemo autorske honorare svim samostalnim izlagačima i kustosima te pokrivamo sve ostale troškove. Nadamo se da će i ostali HDLU–ovi slijediti našu praksu. Osim toga Ministarstvu smo poslali i takozvani paket mjera za poticanje stvaralaštva vizualnih umjetnika koji je donesen na drugom sastanku Koordinacije HDLU-ova.
HULU je dakle član Klastera strukovnih udruga vizualnog područja u sklopu kojega sudjelujemo u kreiranju novoga zakona. Kao Klaster se oko većine stvari slažemo, a odluke se donose konsenzusom. Kada je Ministarstvo pozvalo HULU Split i HDLU kao nacionalne strukovne udruge vizualnih umjetnika, HULU se založio da i regionalne strukovne udruge (HDLU Dubrovnik, HDLU Rijeka, HDLU Osijek itd.) budu uključene u rad Klastera, tako da naposljetku svi HDLU-ovi Koordinacije HDLU-ova sudjeluju i u radu Klastera. Osim toga svaki član klastera može samostalno poslati Ministarstvu prijedloge koji nisu izglasani konsenzusom na zajedničkom sastanku. HULU tako predlaže Ministarstvu da se osim popisa samostalnih umjetnika napravi popis svih vizualnih umjetnika u Republici Hrvatskoj te smo predložili definiranje pojma profesionalnog umjetnika, tj. autora koji se bavi umjetničkim radom i koji je član jedne od priznatih strukovnih udruga u Hrvatskoj. Naravno, u ovom bi slučaju sve strukovne udruge srodnog područja trebale uskladiti kriterije za pristup novih članova, a vjerojatno i revidirati popis članova. Smatramo da se i prava profesionalnih umjetnika kojima umjetničko zanimanje nije jedino zanimanje trebaju bolje urediti te da im se mora olakšati prodaja autorskih radova. Čak i članovi HZSU–a, a to su umjetnici s pravom na doprinose, imaju problema pri trgovini umjetninama.
Osim definicija (samostalnog umjetnika, strukovne udruge...) donesenih radom Klastera najvažnija stvar koju smo dogovorili na Koordinacijama je paket mjera za poticanje kulturnog stvaralaštva koji sadrži prijedlog za ukidanje fiskalizacije, izjednačavanje statusa umjetnika s OPG–ovima (riječ je o jedinstvenoj proizvodnji koja zahtijeva posebnu državnu skrb), uvođenje i povećanje neoporezive donacije za umjetničko stvaralaštvo, uvođenje poticajnih poreznih olakšica za fizičke i pravne osobe za kupovinu i otkup umjetničkih djela. Ima dosta mjera koje želimo da Ministarstvo provede prije negoli se uvede minimalni imovinski cenzus za članove HZSU-a. Dakle, ukinut će pravo doprinosa samostalnim umjetnicima koji godišnje ne ostvare određeni prihod, a dok je situacija kakva jest, odnosno dok tržište praktički ne postoji, ne želimo da se uvede minimalni imovinski cenzus, barem dok se taj paket mjera ne provede. Likovni umjetnici su u specifičnoj situaciji u odnosu na druge umjetnike zbog čega zahtijevaju posebne uvjete. Oko toga se svi slažemo u Klasteru, no naravno, to ne znači da se Ministarstvo slaže s nama. Dakle, može se vrlo lako dogoditi da će se mnogim samostalnim umjetnicima koji ionako jedva preživljavaju s dvije-tri tisuće kuna mjesečno, oduzeti doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje jer nisu dovoljno komercijalni.
U kojoj mjeri se HULU, na čijem si čelu od 2015., bavi pojašnjavanjem njihovih prava umjetnicima te da li surađujete s Poreznom upravom?
Trenutni zakon nije temeljito napisan i umjetnici su primorani funkcionirati u sivoj zoni. Suradnja s poreznom upravom nije kakva bi trebala biti, ali nadam se da će biti bolja nakon novog zakona. Kada umjetnici traže odgovore na pitanja u poreznoj upravi, obično ih se proslijedi nama. Mi se trudimo biti našim članovima na raspolaganju koliko možemo, a organizirali smo i besplatne radionice računovodstva za članove koje u ovakvoj situaciji pomažu umjetnicima da barem nešto uspiju shvatiti. HULU redovito javno istupa za zaštitu vizualnih umjetnika, čak mi se čini da idemo prema sindikalizaciji našeg područja. Izvrsno je to što u Hrvatskoj imamo nekoliko strukovnih udruga vizualnih umjetnika, jer smo primorani konstantno se truditi. Novim zakonom Ministarstvo želi donijeti novu definiciju strukovne udruge, a nadam se da to ne rade jer žele ograničiti njihov broj. Sigurno bi Ministarstvo bilo najsretnije kada bi postojala krovna udruga vizualnih umjetnika, što je u skladu s njihovom težnjom za centralizacijom te bi im najviše odgovaralo kada bi postojala samo jedna strukovna udruga po umjetničkom području, što nije nešto što se novim zakonom ne može proizvesti. A mislite li da bi ta i takva udruga radila na korist umjetnika?
Zanimljivo je koliko radnih sati umjetnik potroši u realizaciji izložbe i na kraju ne samo da ne dobije honorar, nego se često sam snalazi i za smještaj, predgovor, transport radova. Na kraju ispada da umjetnik izlaže samo zbog reklame, na vlastiti trošak jer tržište ne funkcionira i to jednostavno nema smisla. Institucija, ustanova ili galerija dobiva javna sredstva za izložbe i na kraju uglavnom svi budu plaćeni osim samoga umjetnika. To je greška nas umjetnika i moramo prestati izlagati u galerijama koje nas ne plaćaju, dakle bojkotirati vlastitu umjetničku prezentaciju. Vjerujem da bi se u roku od mjesec dana pronašla sredstva za autorske honorare jer bez našeg rada te institucije ne bi mogle funkcionirati.
Razgovor vodila: Lena Disopra
Autorica fotografije: Katarina Duplančić
Autorice intervjua:
Preporučite članak: