Prijedlog novog Zakona o radu ušao je u saborsku proceduru nakon što gotovo nijedna od 800-ak primjedbi prispjelih na javnu raspravu nije usvojena. Zbog toga je u petak na Markovom trgu održan prosvjed, na kojem je bila i naša Martina Jurišić.
Prosječni radni tjedan u Hrvatskoj je dva i pol sata duži od prosjeka Europske unije, a novim Zakonom o radu (ZOR) omogućuje se i njegovo dodatno povećanje i to za čak 16 sati u obliku fleksibilizacije rada za drugog poslodavca, istaknula je Inicijativa za radnički Zakon o radu na Markovom trgu u petak, na svojem prosvjedu protiv novog ZOR-a.
Denis Geto iz sindikata TEHNOS ističe i kako je Hrvatska među posljednjima na listi europskih zemalja s prosječnom plaćom, ali je na samom vrhu kada je riječ o prekarnom radu – problem je to koji novi ZOR, prema riječima Inicijative, neće riješiti. Naime, kako kaže Mario Iveković iz Novog sindikata, ovakvim se zakonom “legalizira izuzimanje digitalnih platformi od svake odgovornosti prema radniku i štiti ih se od tužbi”. Iveković je prijedlog ZOR-a okarakterizirao kao zakon koji podupire poduzetnike, a radnike “tjera” da više rade. Napomenuo je kako ova Vlada nije na strani radnika te se osvrnuo na saborsku sjednicu na kojoj se raspravljalo upravo o prijedlogu ZOR-a, a koja se održala dan prije prosvjeda i koja je ukazala kako je većina oporbe protiv ovakvog Zakona o radu.
Kontroverze oko Zakona započele su još prošle godine kada su se u medijima pojavili prvi komentari na nacrt Zakona. Javnost, pa i parlamentarne stranke, nisu bili upoznati s novim prijedlogom – Zakon je pisan u tajnosti gotovo 20 mjeseci, a Vlada je nacrt dostavila samo reprezentativnim sindikatima te udrugama poslodavaca. Osim toga, posebno su bile problematične same izmjene unutar novog Zakona koji je u javnu raspravu – prikladno – pušten ovoga ljeta za vrijeme godišnjih odmora. Ipak je na prijedlog pristiglo gotovo 800 primjedbi, no Vlada nije usvojila skoro pa niti jednu.
Sve navedeno, dovelo je i do prosvjeda koji je zbog malog broja okupljenih poprimio oblik aktivističkog performansa u “sakralnom” prostoru Markova trga. Na pitanje zašto je odlučio podržati Inicijativu za radnički ZOR, pa i sam prosvjed, Marko (34), sociolog po struci, ističe kako je “Inicijativa jedna od rijetkih čujnih glasova u Hrvatskoj koji upozorava na stvarne probleme s novim Zakonom o radu iz perspektive radnika, jedine važne perspektive. Zato zaslužuje da je se podrži. Usprkos svemu što se događa, novim krizama, kao i znatnom pomicanju politika EU prema unapređenju položaja radnika, kod nas su u svim većim medijima nažalost još uvijek najglasniji i najčešći komentatori koji zagovaraju fleksibilizaciju radnog zakonodavstva, čak i u kombinaciji sa smanjenjem ulaganja u ionako siromašnije javne servise koji služe onim najslabijima i najnezaštićenijima među nama, kao receptu za bolje sutra, i to bez ikakvih dokaza za svoje tvrdnje. Čini mi se da se to ipak mijenja jer u ova vremena te laži sve teže prolaze.”
Fleksibilizacija i liberalizacija riječi su koje su se najčešće čule s govornice, no s negativnim predznakom. Naime, Inicijativa je istaknula nekoliko spornih točaka u Zakonu kojima su zajednički nazivnik bila upravo ta dva pojma. Fleksibilizacija i liberalizacija radnog zakonodavstva pogoduje poslodavcima, ali ne i radnicima. Primjer je takvih izmjena uvođenje koncepta “izvanrednih okolnosti”, poput epidemije, potresa, poplave i sličnih pojava, koji daje pravo poslodavcu da bez obzira na profit koji je ostvario radniku ne isplati 30 posto plaće, objasnila je Marina Palčić, predsjednica Nezavisnog sindikata radnika Hrvatske, prozivajući Vladu za konstantno zanemarivanje i eksploataciju radnika. Fleksibilizacija se očituje i u organiziranju rada od kuće što, ističe Palčić, ide nauštrb radnika jer se brišu granice između poslovnog i privatnog života, a radnici se i dodatno materijalno osiromašuju.
Jedna je od najspornijih točaka novog Zakona ona o kolektivnim ugovorima. Kako ističe Inicijativa, članovi sindikata potpisnika kolektivnih ugovora imat će veća prava od članova drugih sindikata. Tu očitu diskriminaciju, kako među sindikatima jer kolektivno pregovarati smiju samo reprezentativni sindikati, tako i među radnicima, istaknuli su gotovo svi govornici na prosvjedu.
Tomislav Kiš, glavni tajnik Novog sindikata osvrnuo se na odlazak mladih iz države navodeći kako oni ne odlaze samo zbog nedostatka posla, već zbog nedostatka pravne sigurnosti. Navodi kako je jedna od glavnih moći sindikata kolektivno pregovaranje, no ako se i to izgubi jedina su alternativa – socijalni nemiri. Geto je pak iznio poraznu statistiku koja pokazuje kako je broj radnika pokrivenih kolektivnim ugovorima u Hrvatskoj pao za 50 posto.
Iz manje skupine mladih ljudi oboružanih transparentima koji su podržali prosvjed razgovarala sam s Karlom (23) koji je došao podržati ovaj prosvjed jer vjeruje u borbu za radnička prava te ističe: “definitivno bih se svrstao na stranu radnika u sukobu s kapitalom. Mislim da je novi prijedlog Zakona o radu loš zbog dvije stvari: kao prvo on se na silu pokušava progurati kroz Sabor, a drugi, možda i važniji razlog, jest taj da on ide nauštrb radničkih prava te u smjeru daljnje fleksibilizacije tržišta rada pod krinkom usklađivanja radničke legislative s normama Europske unije, što nije točno.”
Za kraj se okupljenima obratila Višnja ili, kako sama govori, broj 323 na svojem radnom mjestu. Višnja je odlučila više ne biti samo broj, već osoba s imenom i prezimenom, a isto je poručila i okupljenima – trebamo prestati biti samo brojevi, već osobe s imenom i prezimenom koje će se boriti za radnički Zakon o radu.
Objavu ovog teksta podržala je Zaklada Rosa Luxemburg – Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.
Naslovna fotografija i tekst:
Preporučite članak: