Međunarodni dan seksualnih radnica

U nedjelju 3. ožujka organizacije seksualnih radnica širom svijeta obilježile su Međunarodni dan seksualnih radnica. Tom su prilikom seksualne radnice u cijelom svijetu organizirale skupove i druge javne akcije za priznavanje radničkih prava seksualnih radnica i radnika.

Dan seksualnih radnica prvi put obilježen je 2001. godine kada je više od 25.000 seksualnih radnica u Kalkuti organiziralo marš tražeći svoja prava i prkoseći pritisku konzervativnih skupina koje uporno pokušavaju zaustaviti njihovu mobilizaciju. Nakon toga dan se počeo obilježavati na međunarodnoj razini, a od 2002. godine organiziraju se prosvjedi, predavanja, skupovi, predstave i druge umjetničke akcije podizanja svijesti o pravima radnica i radnika u seksualnoj industriji.

I ove godine oko 500 seksualnih radnica marširalo je u Kalkuti kako bi obilježile ovaj dan, dok je u Londonu English Collective of Prostitutes (ECP) pokrenuo kampanju #makeallwomensafe, zagovarajući dekriminalizaciju seksualnog rada. Organizacije na brojnim drugim lokacijama - kao što su Durban u Južnoj Africi, New York u Sjedinjenim Američkim Državama i Darwin u Australiji - također su pozvale na dekriminalizaciju seksualnog rada.

Istovremeno je u Brisbaneu organiziran skup, a u Chicagu priređena izložba u galeriji koju vodi lokalna zadruga, a čija se kolekcija sastoji od umjetničkih djela seksualnih radnica. Mreža seksualnih radnika u Bangladešu organizirala je ljudski lanac izvan Vrhovnog suda zemlje, a u priopćenju za medije Savez seksualnih radnika u Irskoj (SWAI) rekao je: «Kada društvo istišće seksualne radnike na svoje margine i kriminalizira njihov rad, širom otvara vrata njihovoj eksploataciji. Seksualne radnice i radnici umorni su od toga da se o njima govori, a da pritom nitko ne razgovara s njima. Dezinformacije i stereotipi o seksualnom radu koji se šire medijima ozbiljno narušavaju sigurnost seksualnih radnica i onemogućavaju ih u zaštiti svojih prava.»

Borbama seksualnih radnica u svijetu zajednički je nazivnik želja za dekriminalizacijom seksualnog rada. Njome bi se seksualnim radnicima omogućilo da svoj posao obavljaju na siguran način te bi se umanjila prijetnja progona i drugih oblika nasilja, bilo od strane svodnika i mušterija, tako i vlasti. Formalno priznanje seksualnog rada također bi omogućilo mehanizme podnošenja pritužbi u slučajevima nasilja ili bilo koje druge vrste zlostavljanja. U ovom trenutku, gotovo sve zemlje svijeta na neki način sankcioniraju seksualni rad, a mnoge pribjegavaju kriminalizaciji. To uzrokuje ozbiljne prepreke ostvarivanju radničkih prava, sigurnosti i destigmatizaciji.

Na primjer, u Indiji je sadašnja desničarska vlada uvela zakone koji su formalno usmjereni ka zaštiti žrtava trgovine ljudima. Međutim, Zakon o suzbijanju trgovanja ljudima iz 2018. rezultirao je izjednačavanjem konsenzualnog seksualnog rada i trgovine ljudima, čime je ugrožena sloboda i sigurnost svih seksualnih radnica u zemlji. Seksualne radnice iz svih navedenih inicijativa izjavile su da će nastaviti borbu dok ne postignu dekriminalizaciju svog rada i garanciju osnovnih prava. Također su ponovile da se seksualnim radnicima mora dopustiti vođenje kampanja za zaštitu prava i pozvali na potporu naporima da se samoorganiziraju i samostalno predstavljaju u javnosti.