Izvještaj s 3. Euromediteranskog skupa o radničkoj ekonomiji
Teme samoupravljanja, radničke kontrole, radničkog vlasništva ne mogu se pronaći u političko-ekonomskom mainstreamu, dok se pokušaji implementacije radničkog vlasništva i upravljanja karakteriziraju kao izrazito neefikasni u usporedbi s modelom privatnog vlasništva gdje proizvodnju kontrolira nekolicina. No, postoje stotine primjera iz različitih dijelova svijeta i u različitim ekonomskim sektorima koji pokazuju upravo suprotno. Iz njih je jasno vidljivo da radnici mogu uspješno upravljati poduzećima na globalnom tržištu, i to unatoč čestim opstrukcijama i napadima od strane države ili privatnog sektora. Skupovi o radničkoj ekonomiji u Europi i Latinskoj Americi imaju za cilj okupiti sva ta različita iskustva, različite organizacije, radnike, aktiviste i istraživače u borbi za demokratsko i pravednije upravljanje vlasništvom.
Euromediteranski skupovi o radničkoj ekonomiji nastali su na inicijativu nekolicine aktivista i istraživača iz Latinske Amerike, posebice Argentine. Naime, susreti radnika okupiranih i preuzetih tvornica već duže se vrijeme događaju u Latinskoj Americi. No organizatori tih okupljanja ne žele se zaustaviti samo na Latinskoj Americi, već rade na izgradnji globalnog pokreta okupiranih poduzeća. Tako je 1. Euromediteranski skup o radničkoj ekonomiji održan 2014. u industrijskom predgrađu Marseillesa, u okupiranoj tvornici Fralib (Scoop.ti), dok je drugi takav skup organiziran 2016. u industrijskom predgrađu Soluna, u okupiranoj tvornici VIO.ME. A 3. skup o radničkoj ekonomiji pod službenim nazivom 3. Euromediteranski skup ekonomije radnika i radnica, održan je u predgrađu Milana od 12.4. do 14.4, u okupiranoj tvornici Rimaflow te je okupio šarolik spektar radnika, aktivista, sindikalista i istraživača iz Europe i Latinske Amerike. Samoorganizirana konferencija u potpunosti je financirana vlastitim sredstvima organizatora.
Skup je započeo uvodnim riječima Andresa Rutgerija sa sveučilišta UBA iz Argentine i jednim od pokretača euromediteranskih susreta, te riječima Luce Federicia iz okupirane tvornice Rimaflow. Odmah zatim usljedila je prva plenarna sjednica na kojoj se raspravljalo o konceptu conflict-oriented mutualism koji zagovaraju članovi Furiomercata, o sindikalizmu i samoupravljanju te solidarnosti bez granica. Poslije plenarne sesije, održane su radionice koje su za svrhu imale ući dublje u određenu tematiku te producirati zaključke i potencijalno stvoriti prostor za suradnju između prisutnih aktera.Teme kojima su se bavile radionice su agroekologija, često zapostavljeni odnosi između ruralnih i urbanih pokreta, socijalna reprodukcija u samoupravnim kolektivima i sindikalnim aktivnostima, ekofeminizam, odnosi rada i rase te proizvodnja i distribucija proizvoda samoupravnih poduzeća. Drugi dan nastavljene su plenarne sjednice i radionice od prethodnog dana te su u nekim slučajevima uvedene nove teme - pokušaji rekonstrukcije blagostanja odozdo, borbe za kulturne spomenike... U nedjelju, zadnji dan konferencije su predstavljeni rezultati rada na radionicama te zaključci o daljnjem smjeru djelovanja.
Opći dojam s konferencije je da je okupila znatno manji broj učesnika u odnosu na onu iz 2016. koja se održala u predgrađu Soluna, u okupiranojtvornici VIO.ME. Samu organizaciju pratili su problemi, a najveći od njih je nedavni pokušaj deložacije radnika Rimaflowa iz prostora gdje se konferencija održavala. Borba radnika Rimaflowa za opstanak oduzela im je veliku količinu vremena i resursa, no ipak su uspjeli sačuvati prostore tvornice i organizirati 3. Euromediteranski skup o radničkoj ekonomiji.
Druga kvalitativna razlika ove godine je ta da nije bilo predstavnika velikih proizvođača kao što je to bio slučaj na prijašnjim susretima. Primjerice, na 2. Euromediteranskom skupu sudjelovali su predstavnici Scoop.ti (tvornica čajeva kod Marseillesa, gdje se održao 1. Susret “radničke ekonomije”), Kazove (tekstilna tvornica iz Turske), ITAS-Prvomajske (tvornica alatnih strojeva iz Hrvatske).... Odgovor na to zašto nema velikih proizvodnih kolektiva na sastancima euromediteranskih samoupravljača dijelom je u tome što u Europi nema puno slučajeva preuzimanja velikih proizvodnih pogona. S druge strane, sami radnici tih poduzeća često ne vide važnost političke borbe i međunarodne organizacije, dok istovremeno vode bitku za opstanak na tržištu i bolje radne i životne uvjete.
Ono što je ova konferencija ponudila jest dolazak novih ljudi i organizacija u mrežu samoupravljača kao što je slučaj sa FuoriMercato iz Italije, Mrežom za solidarnu ekonomiju iz Mađarske, sindikatom CGT iz Španjolske koji okuplja više od 80.000 članova... FuoriMercato je primarno distribucijska mreža koju čini nešto više od 20 malih proizvođača, pretežito poljoprivrednih dobara, te imaju razgranatu distribucijsku mrežu u gotovo 20 talijanskih gradova. Definiraju se kao antikapitalistička i alternativna mreža distribucije koja pokušava nadići kapitalističke odnose razmjene. Značajno je i uključivanje CGT-a, četvrtog najvećeg španjolskog sindikata, koji je sudjelovao u organizaciji samog događaja te ulaže znatne napore u promociju samoupravljanja. Sindikati do sada nisu bili u većoj mjeri prisutni na skupovima radničke ekonomije te je postojao određeni animozitet prema sindikalnim organizacijama. Zbog toga je uključivanje CGT-a od iznimne važnosti, te je i njihov predstavnik naglasio potrebu uključivanja sindikata u promociji i ostvarivanju samoupravljanja.
Na konferenciji nije došlo do stvaranja novih oblika suradnje u smislu jačeg ekonomskog povezivanja proizvodnih aktera i mreža distribucije, niti je stvorena jasnija vizija kako dalje nastaviti u borbi za razvoj radničke ekonomije. Ipak, važno je da se ovaj skup održao, unatoč mnogim problemima koji su ga pratili, jer se održava kontinuitet i mreža ljudi aktivnih u borbi za radničku ekonomiju. Također, uz održavanje kontinuiteta skupova radničke ekonomije uključili su se novi ljudi i organizacije koji su doprinijeli u raspravama, panelima te u samoj organizaciji događaja.
Ostaje nam još spomenuti da će se sljedeći četvrti po redu skup o radničkoj ekonomiji održati u Andaluziji, u Španjolskoj, a prijedlog je da se održi već iduće godine. Na kraju, organizatori su uputili poziv svima zainteresiranima za sudjelovanje na sljedećem 7. Internacionalnom skupu o radničkoj ekonomiji koji će se održati u Brazilu.
Autor naslovne fotografije: Miloš Vlaisavljević
Autor teksta:
Preporučite članak: