Ako mislite da nikada niste vidjeli capsule hotels (hotele kapsula), onda se vjerojatno varate. Sjetite se filma Peti element i scene kada Leeloo i Korben Dallas putuju na onaj intergalaktički kruzer da bi se susreli s Plavalagunom, pokupili ono kamenje (dijelovi koji zajedno s Leeloo sačinjavaju jedino oružje koje se može suprotstaviti najvećem zlu univerzuma) i kako bi mogli spasiti Zemlju od doslovnog uništenja. Zaboravite zaplet i sjetite se na koji način Leeloo i Korben Dallas putuju u onom avionu/svemirskom brodu. Leže u jednoj kapsuli među drugim kapsulama i Leeloo brzinski uči cijelu povijest ljudskog roda.
Ovaj dio scenografije direktno je inspiriran hotelima kapsula u Japanu. Ovakvi su hoteli inicijalno bili zamišljeni kao prenoćišta za biznismene koji bi radili do kasno navečer ili bi popili koju čašicu previše, pa bi im bilo najlakše zavaliti se u neku kapsulu i sutra opet sve iznova. Ako zamišljate brokere koji su upravo okrenuli nekoliko milijuna, otišli u nekakav disko klub i sada dolaze u jedan ovakav hotel „nacvrcani“, s konfetima na glavi, u bijelom odijelu, s kravatom okrenutom naopako i dijeleći pritom napojnice svakome tko slučajno naiđe, povijesni razvoj hotela kapsula razbit će vam takve predodžbe u roku sekundi.
Postoje dvije sorte koje se posebno ističu među klijentelom ovakvih hotela. Prva se sastoji od radnika koji žive poprilično daleko od svoga radnog mjesta i koji nerijetko rade toliko prekovremenih sati da ostaju na radnom mjesto duboko u noć, a sutra ponovno rade prvu smjenu. Takvim se radnicima ne isplati vraćati kući i onda ponovno nazad na posao. Najjeftinija zamjenska varijanta migraciji kuća-posao/posao-kuća sastoji se u hotelu kapsula. Jedan primjer ovakvih radnika možete vidjeti u reportaži ZDF-a iz 2000. godine pod naslovom Umrijeti za firmu. Drugu sortu sačinjavaju siromašni radnici u velikim gradovima i tzv. freeteri, odnosno prekarni radnici koji ne mogu pronaći stabilne izvore prihoda. Život u japanskim gradovima iznimno je skup, a to se posebno odnosi na cijene nekretnina. Hoteli kapsula u ovome smislu mogu poslužiti kao zamjena za skupe stanove. Reportaža CNN-a iz 2010. godine, koja se bavi životom prekarnih radnika u ovakvim hotelima, iznosi podatke da jedna noć košta oko US$ 30, odnosno da bi mjesečni život u ovakvom hotelu iznosio između US$ 700 i US$ 1.000. To je prema navodima reportaže iznimno prihvatljivo za uvjete japanskih gradova, posebno Tokija.
Nešto noviji alternativni smještaj za prekarne radnike nalazi se u internet-caféima koji rade 24/7. Istini za volju, mnogi su od ovih internet-caféa samo nominalno kafići. Oni su se zapravo transformirali u motele za prekarne ili siromašne radnike koji si ne mogu priuštiti iznajmljivanje stana u nekom od japanskih gradova. Motherboard.Vice napravio je povodom filma japanske redateljice i foto-reporterke Shiho Fukada kratku reportažu o takvim radnicima. U toj se reportaži spominje kako je japansko Ministarstvo zdravlja, rada i blagostanja u anketi provedenoj 2007. godine izračunalo da u Japanu postoji 5.400 ljudi koji „dugoročno“ (valjda bi trebalo čitati „stalno“) žive u internet-caféima.
Ovdje možete pogledati kratki film Net Café Refugees redateljice Shiho Fukada. On može ponuditi uvid u to kako izgleda život u internet-caféima.
Shiho Fukada - Net Café Refugees
Ovaj je film dio trilogije Japan's Disposable Workers. Ostale filmove iz ove trilogije redateljice Shiho Fukada možete pronaći na stranici Japan's Disposable Workers.
Vijest napisao:
Preporučite članak: