Ovo je vjerojatno najznačajniji paket reformi Obamine administracije u njezinom drugom mandatu, ali on se nažalost nije uspio probiti na medijsku površinu pokraj izborne predsezone i svih ostalih konkurentskih sadržaja žute štampe.
Američki predsjednik Barack Obama najavio je još u ožujku 2014. godine kako je dao direktivu Labor Departmentu (ekvivalent našem poimanju nečega što bi se moglo nazvati Ministarstvo rada) da sastavi paket prijedloga za izmjenu pravila isplaćivanja prekovremenih sati. Fair Labor Standards Act, izglasan 1938. godine tijekom administracije Franklina D. Roosevelta, pokriva minimalnu plaću i prekovremene sate, ali također vladi daje mogućnosti definiranja pravila o plaćanju prekovremenih sati. Ovaj je zakon propisao da se zaposlenicima koji rade tjedno preko 40 radnih sati za svaki dodatni sat mora isplatiti 1,5 puta iznosa kojeg dobivaju za sat rada. Međutim, zakon je ostavio mogućnost da se zaposlenicima koje kompanija označi kao „menadžere“, „supervizore“ itd. i koji imaju plaću veću od određenog praga ne moraju isplaćivati prekovremeni sati. Zakon je definiranje spomenutog praga ostavio američkim vladama.
Prag je trenutačno definiran na $455 tjedno. To znači da svi zaposlenici koji su označeni kao menadžeri, supervizori itd. i koji zarađuju minimalno $455 tjedno ne primaju nikakvu plaću za prekovremene radne sate.
Dva su problema. Trenutačni je prag definiran 2004. godine tijekom administracije G. Busha mlađeg (to je posljednje redefiniranje praga nakon 1970-ih godina), a prvi problem najjednostavnije formulira Obamina ekonomska savjetnica Betsey Stevenson: „Ono što trenutačno znamo jest da je inflacija izjela prag i da bi 3,1 milijun ljudi, da je definiranje praga pratilo stope inflacije, imalo pravo na plaćene prekovremene sate.“ To se može staviti u dodatnu perspektivu. Prag na godišnjoj razini iznosi $23.660, što je iznos koji za četveročlanu obitelj znači život ispod granice siromaštva u SAD-u. Zamislimo neku četveročlanu obitelj u kojoj je samo jedan član zaposlen. Firma ga je označila kao „supervizora“ i zarađuje $455 tjedno. Njegova mu firma ne mora isplatiti nijedan prekovremeni sat, tj. on može raditi 80, 100 ili 150 sati tjedno, ali njegova će plaća biti ista. Koliko god radio, njegova se obitelj neće dići iznad granice siromaštva.
Drugi se problem sastoji u zakonskoj nedorečenosti. Osnovna je namjera „stavke o menadžerima“ bilo onemogućivanje visoko pozicioniranim upraviteljima kompanija da zarađuju, pored visokih plaća i menadžerskih bonusa, još i od prekovremenih sati. No mnoge su kompanije iskoristile ovu stavku, u tandemu s izostankom sustavnog redefiniranja praga, da bi eksploatirale svoje zaposlenike. Sistem je veoma jednostavan. Kompanije bi mnoge svoje zaposlenike označile kao „menadžere“ ili „supervizore“, iako spomenuti radnici ne bi imali nikakve stvarne „menadžerske“ ili „supervizorske“ poslove. Ovakva je praksa, zajedno s pragom od $455, imala za posljedicu, kako izvještava Al Jazeera America, da samo 8 posto zaposlenika ima pravo na plaćene prekovremene sate. Ovakav sistem izbjegavanja plaćanja svojih zaposlenika najviše su koristili fast-food lanci i velike trgovačke kuće.
Labor Department se vratio početkom srpnja 2015. godine (više od godinu dana nakon Obamine najave) s konkretnim prijedlozima. Glavni se prijedlog sastoji u podizanju praga na $970 tjedno, odnosno $50.440 godišnje. Labor Department procjenjuje da će ovo podići plaće za oko 5 milijuna radnika u SAD-u, dok neki smatraju da su ovo samo konzervativne procjene i da bi stvarne brojke mogle biti znatno veće. Njihove se procjene baziraju na izračunima The Economic Policy Institute-a koji je došao do rezultata da bi podizanje praga na $984 pokrilo oko 15 milijuna ljudi u smislu da bi dobili pravo na isplatu prekovremenih sati, odnosno udvostručenje praga podiglo bi broj radnika s pravom na plaćene prekovremene sate s 8 posto na 40 posto.
Prijedlog je trenutačno u procesu javne rasprave. Očekuje se da bi implementacija mogla započeti početkom 2016. godine.
Vijest napisao:
Preporučite članak: