Large naslovna

Prosvjednici traže smjenu predsjednika i premijera Šri Lanke – braće Rajapaksa i uvođenje mjera za zaštitu građana od posljedica nezapamćene ekonomske krize u zemlji. Piše Ana Vračar.

 

Šri Lanka se nalazi u nezapamćenoj ekonomskoj i političkoj krizi do koje je došlo zbog utjecaja pandemije na ključne sektore privrede i neodlučnog odgovora vlade na probleme koji su iz toga nastali. Posljednjih mjeseci stanovnici Šri Lanke bore se s rastućom inflacijom i povećanjem cijena prehrambenih proizvoda, nestašicom hrane i benzina i ograničenjima opskrbe električnom energijom. Nemogućnost vlade da na ove probleme reagira i zaštiti vlastite građane izazvala je prosvjede i opetovane pozive na ostavku predsjednika i vladinog kabineta.

U pokušaju da izbjegne potpuno urušavanje ekonomije, krajem je ožujka vlada predvođena predsjednikom Gotabayjom Rajapaksom započela pregovore s Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) o zajmu u iznosu od 3 milijarde dolara te restrukturiranju postojećeg duga. Samo je ove godine Šri Lanka trebala otplatiti 7 milijardi dolara duga. Međutim, zbog pandemije je došlo do značajnih ograničenja u sektoru turizma, jedne od najvažnijih djelatnosti na otoku, zbog čega je u državnu blagajnu uplaćeno bitno manje sredstava od očekivanog. Pandemija je dovela do smanjenja aktivnosti u sektoru tekstila, još jedne bitne industrijske djelatnosti na Šri Lanki, a zbog krize se smanjio i priljev sredstava koja u uobičajenim okolnostima šalju Šrilančani na radu u inozemstvu.

Ograničenja koja su se pojavila dovela su do smanjenja deviznih rezervi koje Šri Lanka ima na raspolaganju. Unatrag tri godine rezerve su pale za 70 posto, što je uvelike ograničilo prostor za uvoz osnovnih potrepština. Povrh toga, vlada je 2021. godine uvela zabranu uvoza kemijskih gnojiva u pokušaju poticanja organskog uzgoja, ali je to, barem u prvom razdoblju, negativno utjecalo na lokalnu proizvodnju hrane i poljoprivredu. Situaciju je dodatno pogoršala i visoka inflacija, koja je u ožujku iznosila preko 17 posto, tako da su Šrilančani u trećem mjesecu ove godine za kilogram brašna plaćali 65 posto više u odnosu na isti mjesec 2019. I cijene drugih namirnica široke proizvodnje, poput leće i slanutka, bitno su više nego što su bile prije pandemije, a isto vrijedi i za cijenu benzina – koji je 2022. 85 posto skuplji nego prošle godine.

Konačno, do ogromnih problema došlo je i u opskrbi električnom energijom, zbog čega je u ožujku električna mreža bila u pogonu samo 11 sati dnevno. Iako Šri Lanka dobar dio električne energije inače osigurava kroz vlastitu mrežu hidroelektrana, one su u proteklom razdoblju morale smanjiti proizvodnju zbog suše. Zbog toga je država morala tražiti alternative i povećati uvoz goriva, što, s druge strane, nije mogla učiniti zbog nedostatka financijskih sredstava. Ta kombinacija u konačnici je dovela do redukcije struje koja nije utjecala samo na privatne korisnike, već je u nekoliko navrata u potpunosti onemogućila i rad bolnica.

Zbog svega navedenog, posljednjih tjedana u svim gradovima na Šri Lanki moglo se svjedočiti velikim gužvama pred trgovinama prehrambenih proizvoda i benzinskim stanicama, a mnogi su se suočili i s problemima nabavke lijekova, čiji je uvoz isto tako otežan.

Umjesto uvođenja mehanizama podrške za stanovnice i stanovnike Šri Lanke, poput garancija za očuvanje radnih mjesta i povećanja plaća tako da prate inflaciju i rast cijena, vlada se za ublažavanje krize okrenula dodatnom vanjskom zaduživanju – za koje će uvjet izgledno biti uvođenje mjera štednje i rezanja ulaganja u javni sektor. Podršku za to vlada ne uživa niti među stanovništvom, niti među drugim strankama. Upravo suprotno tome, sve više prosvjednika poziva na ostavku predsjednika i drugih dužnosnika, a taj poziv podržavaju i stranke u oporbi. Nakon višetjednih pritisaka, ostavku su zaista podnijeli predsjednik središnje banke i dobar dio prvobitnog vladinog kabineta, ali ne i premijer Mahinda Rajapaksa, predsjednikov brat, koji ustraje na uobičajenoj neoliberalnoj putanji izlaska iz krize.

Međutim, njegova se vizija uvelike razlikuje od one radnica i radnika na Šri Lanki koji već mjesecima inzistiraju na povećanju materijalnih prava kako u privatnom, tako i u javnom sektoru, te donošenju mehanizama kojima će zaštiti temeljna prava stanovnica i stanovnika otoka. Među njima su se našli prosvjetni i zdravstveni radnici, kao i članovi dvanaestak sindikata aktivnih u privatnom sektoru. Svi radnici inzistiraju na podizanju plaća koje bi pratilo rast cijena i inflaciju, a dobar dio sindikata u privatnom sektoru zatražio je od vlade i uvođenje subvencija za nabavku osnovnih životnih potrepština prema preporuci Nacionalnog vijeća za rad iz 2021. godine.

Unatoč tome što je vlada u nekoliko navrata pokušala ograničiti mogućnost prosvjedovanja pod izlikom epidemioloških mjera, a krajem ožujka i proglašavanjem izvanrednog stanja, prosvjednici ne odustaju od svojih zahtjeva. Na samom kraju ožujka, okupili su se ispred rezidencije predsjednika, a 4. travnja uputili su se prema premijerovoj rezidenciji u gradu Tangalle na jugu Šri Lanke. U oba slučaja policija ih je dočekala i rastjerala suzavcem i vodenim topovima. Ni policijsko korištenje sile nije dovelo do gušenja prosvjeda, tako da su prosvjednici sredinom travnja u blizini ureda predsjednika podigli šatore i upozorili kako neće otići dok Gotabaya Rajapaksa ne podnese ostavku.


Naslovna fotografija: Wikimedia, Radnička prava
Vijest napisala:

Ana Vračar


    Preporučite članak: