Dvjestotridestšest (236) MILIJARDI američkih dolara. To je opscena razina godišnje dobiti ostvarene prisilnim radom u današnjem svijetu. Ova brojka odražava plaće ili zaradu koja je učinkovito ukradena iz džepova radnika od strane počinitelja prisilnog rada kroz njihove prisilne prakse. Predstavlja novac oduzet od prihoda radnika koji već često jedva uspijevaju zadovoljiti potrebe svojih obitelji. Za radnike migrante, to je novac oduzet od doznaka koje šalju svojim obiteljima i rodbini kod kuće. Za vlade, ova nezakonita dobit predstavlja izgubljeni porezni prihod, zbog nezakonite prirode zarade i poslova koji su ih generirali.
Šire gledano, dobiti od prisilnog rada mogu potaknuti daljnju eksploataciju, ojačati kriminalne mreže, potaknuti korupciju i narušiti vladavinu prava. Razumijevanje i zaustavljanje nezakonite dobiti ostvarene prisilnim radom ključno je za širi napredak protiv tog fenomena. Zato je Međunarodna organizacija rada nedavno izdala izvješće "Dobit i siromaštvo". Ono pruža novu procjenu nezakonite dobiti ostvarene prisilnim radom, nadovezujući se na izdanje iz 2014. i globalne procjene prisilnog rada iz 2021. godine.
Ono što studija otkriva je alarmantno. Ukupna nezakonita dobit od prisilnog rada dramatično je porasla tijekom posljednjeg desetljeća. Jednostavna usporedba s prethodnim procjenama nezakonite dobiti objavljenim 2014. godine (prilagođenim za inflaciju) pokazuje porast od 64 milijarde američkih dolara u nezakonitoj dobiti od prisilnog rada od tada.
Bliži pogled na brojke sugerira da je ovaj porast nezakonite dobiti uzrokovan većim brojem ljudi u prisilnom radu i većom nezakonitom dobiti koja se generira od svake žrtve. Godišnja dobit po žrtvi procijenjena je na 8.269 američkih dolara 2014. godine (prilagođeno za inflaciju) i 9.995 američkih dolara 2024. godine, što predstavlja porast od 21 posto.
Istovremeno, sada ima mnogo više žrtava prisilnog rada nego prije deset godina. Trenutna procjena nezakonite dobiti temelji se na ukupno 23,7 milijuna ljudi u prisilnom radu u privatnom sektoru, dok je procjena iz 2014. godine bila temeljena na populaciji od gotovo 18,7 milijuna u prisilnom radu u privatnom sektoru. To predstavlja porast od 27 posto u broju ljudi u prisilnom radu u privatnom sektoru u posljednjih deset godina.
Nijedna regija svijeta nije pošteđena prisilnog rada. Azija i Pacifik su domaćini više od polovice ukupnog svjetskog broja (15,1 milijun), slijede Europa i Središnja Azija (4,1 milijun), Afrika (3,8 milijuna), Amerike (3,6 milijuna) i Arapske države (0,9 milijuna), stoji u izvješću. No, ovaj regionalni poredak znatno se mijenja kada se prisilni rad izražava u smislu prevalencije (tj. kao udio u populaciji). Prema ovom mjerilu, prisilni rad je najviši u Arapskim državama (5,3 na tisuću ljudi), slijede Europa i Središnja Azija (4,4 na tisuću), Amerike i Azija i Pacifik (obje s 3,5 na tisuću) te Afrika (2,9 na tisuću).
Većina prisilnog rada događa se u privatnom sektoru
Gotovo devet od svakih deset (86 posto) slučajeva prisilnog rada nameću privatni subjekti – 63 posto u eksploataciji prisilnog rada i 23 posto u prisilnoj komercijalnoj seksualnoj eksploataciji. Prisilni rad koji nameću države čini preostalih 14 posto ljudi u prisilnom radu. Procjene nezakonite dobiti prikazane u ovoj studiji ne uključuju dobit ostvarenu od prisilnog rada nametnutog od strane države. Prisilni rad dotiče gotovo sve dijelove privatnog gospodarstva. Među slučajevima prisilnog rada u privatnom sektoru gdje je vrsta rada bila poznata, četiri široka sektora koja čine većinu ukupnog prisilnog rada (89 posto) su industrija, usluge, poljoprivreda i kućanski poslovi.
Ovi sektori su definirani na sljedeći način:
- Industrijski sektor uključuje rudarstvo i vađenje, proizvodnju, građevinarstvo i komunalne usluge.
- Sektor usluga obuhvaća aktivnosti vezane uz veleprodaju i trgovinu, smještaj i usluge prehrane, umjetnost i zabavu, osobne usluge, administrativne i pomoćne usluge, obrazovanje, zdravstvene i socijalne usluge te prijevoz i skladištenje.
- Poljoprivredni sektor uključuje šumarstvo, lov kao i uzgoj usjeva, stočarsku proizvodnju i ribarstvo.
- Kućanski poslovi su poslovi obavljeni u kućanstvima trećih strana.
Međunarodni migranti u prisilnom radu
Ljudi u prisilnom radu podvrgnuti su različitim oblicima prisile kako bi ih se natjeralo na rad protiv njihove volje. Sustavno i namjerno uskraćivanje plaća je najčešći oblik prisile (36 posto), koji zlostavljački poslodavci koriste kako bi prisilili radnike da ostanu na poslu iz straha od gubitka zarađenih sredstava. Slijedi zloupotreba ranjivosti kroz prijetnju otkazom, što je iskusila jedna od pet osoba (21 posto) u prisilnom radu. Ozbiljniji oblici prisile, uključujući prisilno zatvaranje, fizičko i seksualno nasilje te uskraćivanje osnovnih potreba, rjeđi su, ali nipošto zanemarivi.
Drugi kritični izvor nezakonite dobiti od prisilnog rada dolazi od nezakonitih naknada za zapošljavanje i povezanih troškova koje žrtve prisilnog rada često moraju snositi (vidi okvir 3). Ove naknade mogu naplaćivati poslodavci, posrednici za zapošljavanje ili putovanja, ili korumpirani službenici koji traže mito ili povratne provizije.
Naknade čak mogu naplaćivati trgovci ljudima za navodne troškove trgovine ljudima. Kako bi platili naknade za zapošljavanje i povezane troškove za osiguranje posla ili radnog mjesta, mnogi radnici upadaju u teške dugove, što može dovesti do situacija dužničkog ropstva. Studije pokazuju da je naplaćivanje naknada za zapošljavanje i povezanih troškova radnicima rašireno diljem zemalja i sektora, upozorava studija Međunarodne organizacije rada.
Preporučite članak: