U sklopu projekta Unapređenje kolektivnog pregovaranja u Europskoj uniji: usporedba različitih režima industrijskih odnosa, u kojem je BRID sudjelovao kao pridruženi partner, objavljene su dvije publikacije koje obrađuju teoriju i praksu kolektivnog pregovaranja u Europi, uključujući i Hrvatsku.
Ovaj projekt provodila je od rujna 2022. najveća sindikalna središnjica u Bugarskoj (KNSB/CITUB). Projekt se sastoji u komparativnom istraživanju čimbenika i mehanizama koji djeluju u smjeru povećanja pokrivenosti kolektivnim ugovorima i doprinosa kolektivnih ugovora poboljšanju radnih prava i uvjeta u Belgiji, Bugarskoj, Francuskoj, Grčkoj, Hrvatskoj, Italiji i Rumunjskoj.
Ispred BRID-a u provedbi projekta i pisanju publikacija sudjelovali su Marko Lucić i Jakov Kolak.
Iz izvještaja tako možemo saznati da se kolektivno pregovaranje u Hrvatskoj suočava se s izazovima poput fragmentacije tržišta rada, promjene radnih odnosa, te smanjenja sindikalne gustoće. Unatoč tim izazovima, postoji značajna podrška sindikatima i kolektivnom pregovaranju u javnosti, posebno u sektorima s manjkom radne snage, kao što su građevinarstvo i ugostiteljstvo.
Prema najnovijim dostupnim podacima s kraja 2021. godine (Bagić 2022), u Hrvatskoj je bilo na snazi 580 kolektivnih ugovora, koji su regulirali prava oko 670.000 zaposlenika (47% svih radnika). Broj kolektivnih ugovora i zaposlenika obuhvaćenih njima blago je porastao u odnosu na 2014. godinu, ali je pokrivenost smanjena (s 53% na 47%) zbog nesrazmjernog rasta zaposlenosti u sektorima i poduzećima gdje kolektivno pregovaranje manje prisutno ili odsutno.
U razdoblju od 2000. do 2009. zabilježen je manji pad pokrivenosti kolektivnim pregovaranjem (s 65% na 61%), dok je veći pad zabilježen od 2009. do 2014. (s 61% na 53%), uglavnom zbog otkazivanja granskih kolektivnih ugovora za trgovinu na malo i veliko 2013. godine.
Postoje četiri različita "uspostavljena obrasca kolektivnog pregovaranja" u Hrvatskoj:
1. Javni sektor: Kolektivno pregovaranje odvija se na dvije razine - osnovni kolektivni ugovor za sve javne službe i niz granskih ugovora. Pregovori su redoviti, s fokusom na plaće i materijalna prava.
2. Građevinarstvo i ugostiteljstvo: Granski kolektivni ugovori definiraju minimalne plaće po zanimanjima, uz postojanje dodatnih kolektivnih ugovora na razini poduzeća. Pregovori u ugostiteljstvu odvijaju se svake dvije godine, dok su u građevinarstvu manje redoviti, ali uz česte izmjene.
3. Redovito kolektivno pregovaranje na razini poduzeća: Ovaj obrazac uključuje fragmentirane prakse pregovaranja s različitim ciklusima pregovora.
4. Zastarjelo kolektivno pregovaranje na razini poduzeća: Ovaj obrazac uključuje kolektivne ugovore koji nisu ažurirani tri ili više godina, često prisutni u poduzećima u javnom vlasništvu.
Jedan od glavnih izazova kolektivnog pregovaranja u Hrvatskoj jest povećati volju poslodavaca za sudjelovanjem u kolektivnom pregovaranju, posebno oko plaća. Struktura Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) s fragmentiranim i autonomnim granskim udrugama predstavlja prepreku. Preporuke za sindikate uključuju konsolidaciju akcija u kolektivnom pregovaranju, povećanje konfliktnog potencijala te postizanje konsenzusa s poslodavcima o važnosti kolektivnog pregovaranja.
Pravni okvir također predstavlja izazov. Pravo na štrajk povezano s kolektivnim pregovaranjem priznato je samo ako sindikati okupljaju najmanje 50% članova reprezentativnih sindikata, što je često teško postići. Smanjenje sindikalne gustoće dodatno otežava kolektivno pregovaranje. Jedan od pokušaja jačanja kolektivnog pregovaranja bio je planirani amandman na Zakon o radu iz 2022. godine, koji bi članovima sindikata davao financijske povlastice, no taj je prijedlog Ustavni sud Hrvatske odbacio.