Ususret parlamentarnim izborima dajemo prostor sindikalistima da progovore o svojim zahtjevima prema budućoj Vladi vezano uz položaj radnika, radno zakonodavstvo i odnos prema sindikatima. Kratko smo popričali s Tomislavom Kišem, glavnim tajnikom Novog sindikata
Nova Vlada bi trebala pokušati zaliječiti najveću bolest hrvatskog društva, a to je pravosuđe. Zakoni koji bi se trebali primjenjivati su loši i još se ne primjenjuju striktno na zakonskim načelima. Puno previše presuda, posebno iz oblasti rada, podložno je političkom utjecaju i telefonskom pozivu. Specifični zakoni koji se primjenjuju na području tržišta rada - Zakon o radu, Zakon o zaštiti na radu pa i Zakon o reprezentativnosti sindikata su infavoren kapitala, odnosno poslodavca, a Zakon o reprezentativnosti izuzetno pogoduje etabliranim i naslijeđenim sindikatima, te guše nove inicijative i borbenosti.
Totalna nesigurnost u pogledu presuda koje se donose u području industrijskih sukoba (štrajkova) u potpunosti guši borbeni sindikalizam. Danas je nemoguće sa stopostotnom sigurnošću nekom odgovoriti na pitanje "Što sve moram napraviti da bi mi štrajk bio zakonit?"
Promjena radnog zakonodavstva infavore-lavatore (odnosno slabijeg) je prioritet broj jedan
Također trebalo bi kompletno mijenjati način razmišljanja, percepciju i izračun nečega što se danas zove minimalna plaća. Odgovoriti na pitanje za koji je to minimum dovoljna minimalna plaća, gotovo je nemoguće. Predlažem okretanje konceptu dostojanstvene plaće čiji temelj nalazimo u čl. 55. Ustava RH gdje bi najosnovniji minimum prerastao puko preživljavanje te čovjeku omogućio da od svog rada, odnosno plaće, ima više od pukog preživljavanja.
Garantiranje pravne i ekonomske sigurnosti također je nešto što je od iznimne važnosti i za sektoru u kojem organiziramo radnike. Specifičnosti nalazim u poduzećima koja se bave preradom tekstila, drveta i proizvodnjom hrane. Veća državna pomoć (ne financijska već politička) bi bila nužna - političkim putem zaustaviti neokolonijalizam koji se očituje u tekstilnoj industriji, u goloj prodaji radne snage lišene svake kreacije i po nametnutim cijenama. Također, u proizvodnji drveta izvozimo sirovinu a uvozimo gotov proizvod, to je pučko školska lekcija iz povijesti kolonijalnog porobljavanja. U proizvodnji hrane prekomjernim uvozom jeftine hrane upitne kvalitete uništavamo vlastitu proizvodnju, a narod koji se s poljoprivrednim resursima kakve ima RH nije u stanju prehraniti vlastitom proizvodnjom je narod koji treba razmisliti o svrsi vlastitog postojanja.
Novoj Vladi ukoliko bude sastavljena od osoba iz dosadašnjeg poznatog političkog establišmenta (a bit će) predlažem da se prvi dan mandata samoraspusti, da se bez veze ne mučimo do idućih izbora. A za nove izbore predlažem sistem lutrije, gdje bi se predsjednik Vlade i ministri kao kuglice na lotu izvlačili s popisa punoljetnih građana Republike Hrvatske.
Preporučite članak: