U baranjskom mjestu Kopačevo od 9. do 11 listopada održan je četvrti i posljednji ovogodišnji seminar sindikalno-političke škole pod nazivom „Politička akademija: Novo društvo“, financijski potpomognut od strane zagrebačkog ureda Friedrich Ebert Stiftunga. Ovogodišnji ciklus Političke akademije nosio je naziv „Strategije ljevice: sindikati i socijalna demokracija“.

 

Seminar je otvoren predavanjem Tončija Kursara s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu pod nazivom „Izbjeglička kriza i kapitalizam“. Tonči Kursar u predavanju primjećuje zanimljivu pojavu pozitivnog određivanja izbjeglica u pro-kapitalističkim medijima, poput The Economista, koji su za razliku od konzervativno-paranoičnih medija oslikali predodžbu „dobrih izbjeglica“. Kursar naglašava da se ta predodžba pojavljivala u dva distinktivna modaliteta. Jedan se koncentrirao na argumentaciji da Sirija nije zabačena zemlja iz Trećeg svijeta, nego da su u Siriji implementirane mnoge tekovine Zapada, odnosno Kursar zaključuje kako se jedan modalitet sastojao u prezentaciji segmenta izbjeglica kao „buržuja“ koji će se, shodno tome, uspjeti integrirati u zapadne prihvatne države. Drugi modalitet se sastoji u prezentaciji izbjeglica kao jeftine radne snage za zapadnoeuropske države koje su gladne za takvom radnom snagom. Kursar ovaj posljednji modalitet koristi kao šlagvort kako bi problematizirao migracijske tokove unutar globalnog kapitalističkog sistema. Kursar ističe da se suvremeni migracijski tokovi moraju promatrati kroz prizmu globalizacije kapitalizma, ali da tu postoje dobri razlozi za utvrđivanje svojevrsnog „paradoksa nepokretljivosti“ u eri globalizacije. Ovaj se paradoks, prema Kursarovim tvrdnjama, sastoji u tome da možemo posvjedočiti stalnim i uspješnim pravno-političkim pokušajima stvaranja uvjeta za  slobodno kretanje kapitala, međutim takvi napori nisu popraćeni stvaranjem pravno-političkih uvjeta za stvarno slobodno kretanje radnih ljudi.

 

Drugi dan seminara otvorila je Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID) prezentacijom rezultata istraživanja „Kriza i nejednakost na tržištu rada: rezultati istraživanja mjere Stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa“. Istraživanje analizira kakvi su bili stvarni učinci implementacije ove mjere u Hrvatskoj s obzirom na najavu da će ona povećati zapošljivost mladih koji se nalaze na tržištu rada. Istraživanje je pokazalo da je mjera imala fundamentalni problem u „neselektivnom definiranju ciljane grupe“. Najvažnija rezultanta ovoga sastoji se u problemu „mrtvog tereta“, odnosno činjenice da je mjera za stručno osposobljavanje zahvatila prvenstveno one osobe koje bi bile zapošljive i bez same mjere. Istraživanje među ostalim problemima identificira problem supstitucije, tj. da mjera stimulira poslodavce da između dvoje kandidata za zapošljavanje odaberu kandidata kojeg ili koju zahvaća mjera. Međutim, istraživanje u konačnici pokazuje da mjera nije polučila proklamiranu svrhu. Istraživanje zaključuje da mjeru ne možemo sagledavati kao mehanizam za povećanje zaposlenosti nego prije kao kratkoročni socijalni osigurač. Dora Levačić (BRID) naglasila je da su mjere aktivne politike tržišta rada omanji segment ukupne socijalne politike te je iznijela općenitiji prikaz njihovih problema upućujući na pretpostavke takvih mjera. One počivaju na ideji da se razlog za nezaposlenost nalazi u neusklađenosti ponude i potražnje radne snage, no stavljajući naglasak da se disbalans ponude i potražnje može popraviti koncentracijom samo na ponudu radne snage. Levačić naglašava da politika zapošljavanja stvarne ekonomske učinke može polučiti koncentracijom na potražnju radne snage, odnosno na stvaranje radnih mjesta. O istraživanju i rezultatima možete se detaljnije upoznati u tekstu Nezaposlenost mladih: od promašenih analiza do promašenih mjera, ali i na prezentaciji i diskusiji koja će se održati 20. listopada u 11 sati u Kući Europe (Augusta Cesarca 4, Zagreb).

 

Sven CvekSnježana Ivčić i Jasna Račić predstavili su rezultate svoga istraživanja pod naslovom „Čiji smo mi ovdje u Slavoniji?“. Istraživanje se bavi serijom štrajkova radnika Borova s kraja osamdesetih godina i paralelnim rastom nacionalističkih strujanja. Autori su osnovni fokus istraživanja prezentirali u intervjuu objavljenom u Novostima ranije ove godine: „Kraj osamdesetih u Vukovaru prvenstveno je obilježen posljedicama koje ekonomska kriza i privredna reforma savezne Vlade imaju na kombinat Borovo, motor razvoja grada i regije. Zbog inflacije i mjera štednje, preko dvadeset tisuća radnika Borova sve teže spaja kraj s krajem. Počinje se govoriti i o tehnološkom višku, koji se u 1990. službeno procjenjuje na oko 6000. Ovakva situacija dovodi do štrajkova, od kojih se najpoznatiji i najveći odigrao na ljeto 1988., kada Borovčani zauzimaju Saveznu skupštinu u Beogradu. Iako u ovo vrijeme nacionalizam, pogotovo pod utjecajem političkog vodstva Srbije, već počinje interferirati s radničkim štrajkovima, Borovo na ove tendencije ostaje imuno. Tjedne novine kombinata bilježe pokušaje politizacije radničkih borbi te radničke reakcije na pokušaje da se pomoću nacionalnih podjela one oslabe. Jednostavno, radnicima Borova nacionalistička politika ne nudi rješenja za njihove probleme. Ne treba zaboraviti da na izborima 1990. u općini Vukovar ne pobjeđuju nacionalne opcije, već SKH-SDP s više od 50 posto glasova. […] Pitanjem pomaka s klasnog k etničkom mi se bavimo na mikrorazini i zaključke koji vrijede u borovskom slučaju ne možemo apsolutno poopćiti na sredine koje ne dijele specifičnosti Vukovara (tradicionalni suživot 23 različite nacije, velik broj međuetničkih brakova i sl.). Na neki način, nezahvalno je i govoriti o pomaku; bavimo se ustvari analizom mehanizama i okolnosti koje su omogućile povezivanje nacionalističkih elemenata s radničkim zahtjevima. Tu se radi o ekonomskoj krizi, čekanjima, prijetnjama otkazima, slaboj sindikalnoj podršci i, prije svega, ideji da promjene koje se događaju nemaju alternative. Sve je ovo među radnicima izazvalo osjećaj nepovjerenja, nesigurnosti i straha za vlastitu materijalnu egzistenciju. Ne treba podcijeniti silovitost tadašnje društvene promjene kojom je pripreman teren za pretvorbu i privatizaciju: krajem 1990. godine 15000 radnika Borova je na čekanju i značajan dio njih opravdano je strepio kako se više neće vratiti na posao. Tek u takvim uvjetima, nakon pobjede nacionalnih političkih opcija na republičkim izborima i početka pobune Srba u drugim dijelovima Hrvatske, nacionalne podjele uspijevaju dobiti prostora i u kombinatu, iako ne prevladavaju.“ O rezultatima istraživanja detaljnije se možete informirati u tekstovima Čiji smo mi ovdje u Slavoniji? i Neko se zato znojio.

 

Izlagački dio drugog dana seminara završili su Ana Ćuća i Matej Mikašinović Komšo predstavljanjem rezultata istraživanja Jakea Lowingera Economic Reform and the 'Double Movement' in Yugoslavia: An Analysis of Labor Unrest and Ethno-Nationalism in  the 1980s. Drugi dan je završen radionicom pod naslovom „Što i kako dalje?“ koju je moderirao Mato Lalić. Osnovna ideja radionice sastojala se u prepoznavanju organizacijskih struktura, poteškoća, prepreka i prednosti zajedničkog udruživanja različitih društvenih aktera (sindikata, udruga civilnog društva i političkih stranaka).

 

Posljednji dan seminara sastojao se u seriji kratkih izlaganja pod nazivom „Panorama radničkih borbi“. Seriju je otvorio Branimir Gavrilović, sindikalni povjerenik sindikata Klas u osječkoj tvornici Benetton, predstavljanjem rada ovog sindikata u spomenutom postrojenju i poteškoćama na koje je nailazio. Indira Simić je predstavila Samostalni sindikat uslužnih djelatnosti Hrvatske i najveće poteškoće na koje sindikat nailazi u svom radu. Seriju je nastavio Dragutin Varga predstavljanjem slučaja radničkog preuzimanja tvornice ITAS iz Ivanca. O ITAS-u se detaljnije možete informirati u kratkom video prilogu Kako spasiti tvornicupredavanju iz 2013. godine i tekstu Nekoliko crtica o radničkom dioničarstvu: slučaj ITAS-aMijat Stanić je predstavio Nezavisni cestarski sindikat i angažman u inicijativi Ne damo naše autoceste!, dok je Teodor Celakoski iz inicijative Ne damo naše autoceste! predstavio inicijalne poteškoće u spajanju udruga civilnog društva i sindikata, ali jednako tako naglasio obostrane koristi u zajedničkom djelovanju.

 

zv