Natpis „Kvar“ na ZET-ovim tramvajima u zadnje vrijeme viđamo gotovo neprestano, a kašnjenja ili nepojavljivanje autobusa zbog kvarova uobičajena su stvar, pa se često događaju prometni kolapsi. Stanje u javnom prijevozu je alarmantno i ukazuje na infrastrukturne nedostatke o kojima su nam više rekli predstavnici dvaju ZET-ovih sindikata, jedini od osam sindikata unutar ZET-a koji su se odazvali našoj molbi za razgovor.
ZET-ov vozni park broji oko 260 tramvaja i oko 400 autobusa prosječne starosti osam godina, o kojima brine šestotinjak radnika zaposlenih u ZET-ovim servisima i petnaestak radnika tvrtke Končar. Tramvajski servisi i radione nalaze se na nekoliko lokacija u gradu: ZET ima dvije radione – jednu za autobus i jednu za tramvaj, obje na Remizi, potom dva tramvajska servisa u Dubravi i na Trešnjevci i tri autobusna servisa – u Podsusedu, Dubravi i Velikoj Gorici.
Končarevi radnici obavljaju kompjuterske popravke i servis elektronskih dijelova tramvaja za one tramvaje koje je proizvela ta tvrtka sredinom devedesetih (vozila TMK 2100, koja prometuju na liniji broj 5 Prečko – Dubrava) i dvijetisućitih (TMK 2200 i TMK 2300, npr. nova devetka na liniji Ljubljanica – Borongaj). ZET-ovi serviseri stručnjaci su za mehaniku i održavaju „češka vozila“ (ČKD – npr. stara četvorka koja vozi na liniji Savski most-Dubec) i tzv. „katicu“, tj. tramvaj Tatra KT4, dvodijelnu trojku na liniji Ljubljanica-Savišće, proizvedenu sedamdesetih i osamdesetih, te stara vozila Đure Đakovića proizvedena još u šezdesetima.
Anto Jelić, predsjednik Udruge sindikata vozača i prometnih radnika (USVPRH) i Sindikata vozača i prometnih radnika ZET-a (SVPRZZ), kaže da su uvjeti u ZET-ovim servisnim hangarima katastrofa: "Nismo ništa uložili zadnjih godina u hangare, imamo tokarski stroj napravljen za vrijeme Austro-Ugarske, sve je staro i razrušeno. Nema rezervnih dijelova, nema alata, opreme... kad jedan mehaničar mora gumu od autobusa ručno vući i postavljati, onda možete zamisliti kakva je situacija.“ „Hangari nemaju vrata, pa su radnici na propuhu ili na zimi, a ljeti su velike vrućine. Većinom su to i stariji radnici, jer su samo oni ostali, svi su otišli. Nisu zadovoljeni ni minimalni uvjeti, a plaća je mala, oko 800-900 eura.
Mi smo tražili dugoročnu strategiju, jer ne vrijedi obnavljati nešto što nije moguće obnoviti. Ti hangari su napravljeni za stare tramvaje od Đure Đakovića, a njih je jako malo. Ne može se popravljati mercedesa u servisu za fiću. Treba poznavati elektroniku, treba prilagoditi infrastrukturu...“, objašnjava Jelić. Navodi potom da svi servisi rade u tri smjene, svaki dan u godini, i da prekovremenih ima jako puno, jer nedostaje veliki broj radnika – otprilike polovica: na svakom od radnih mjesta gdje ih je inače bilo troje ili četvero, sad ih je jedno-dvoje.
„Najveći dolazak tramvaja i autobusa u spremišta je oko ponoći. Svi se moraju očistiti, popraviti, a budući da nedostaje i čistačica, samo ih se pregleda da nema većeg oštećenja i već u 4 ujutro idu van. Poslodavac prekovremene mora plaćati više po kolektivnom ugovoru, što je skuplje nego da se zaposli više radnika...“, objašnjava Jelić. Problem je, međutim, što ljudi više ne žele raditi teške poslove u lošim uvjetima za bijednu plaću pa se ni ne javljaju na natječaj koji je stalno otvoren.
Nitko ne servisira servise, i tako već godinama
U slučaju da se tramvaj pokvari na pruzi, na teren izlazi interventna služba: jedan od nekoliko vozača-mehaničara i kontrolor. Oni rješavaju kvarove na licu mjesta ako je to moguće, a ako se kvar ne može odmah popraviti, dizalicom ih se šlepa u spremište. Uvjeti tih majstora također su loši, jer nemaju ni adekvatan prostor – kvarove čekaju u malom autu gdje se ili smrzavaju zimi ili kuhaju ljeti. Jelić kaže da je njegov sindikat tražio da se osigura adekvatan prostor, ali Grad se oglušio, iako napuštenih prostora postoji. „Da barem imaju kombi, da ima komfora...“, komentira on.
Dražen Jović, predsjednik Sindikata Zagrebačkog holdinga-ZET Zagreb, ističe da je i ZET-ova interventna služba zanemarena, jer ima samo jednu dizalicu na raspolaganju. „U slučaju da se kvar događa na dva mjesta u isto vrijeme, naša ekipa ne može doći u roku na oba mjesta, jer nema dvije dizalice, što je još jedan primjer nemara vlasnika, prvenstveno prema građanima grada, jer zastoji zbog manjka dizalice u tom slučaju puno duže traju. Da imaju uvjete, naši radnici bi mogli odgovoriti na svaki izazov u gradu.“
Jović iskazuje nezadovoljstvo održavanjem ZET-ovih servisa i angažiranjem vanjskih tvrtki za dio poslova – uz Končar, dio autobusa održava tvrtka Autobus d.o.o.: „Radione i servisi ZET-a su u lošem stanju i godinama ukazujemo na neodrživost, te imamo osjećaj da se to namjerno radi kako bi se pokušalo opravdati davanje poslova održavanja i servisiranja vozila drugim vanjskim tvrtkama. Kao podatak možemo uzeti da je objekt servisa na Trešnjevci izgrađen 1938. godine, dakle star je punih 85 godina, a u njemu radnici rade 365 dana godišnje u tri smjene. Strojevi, alati i sami objekti su očito ciljano od strane Grada kao vlasnika ZET-a dovedeni do stanja koje nije održivo, te je nedostatak ulaganja na vrhuncu“.
On smatra da bi cjelokupan servis trebali raditi radnici ZET-a, jer čuvaju tradiciju održavanja i servisiranja tramvajskih vozila.“ „Kao što znamo, ne postoji škola u Hrvatskoj, gdje bi se npr. osposobljavali električari, bravari, limari, mehaničari za servisiranje tramvaja, već se cjelokupno znanje naših radnika stječe kroz rad u ZET-u i, ono najvažnije, prenosi se s generacije na generaciju radnika ZET-a. To je ono najbrutalnije što Grad Zagreb kao vlasnik ZET-a radi – uništava na taj način tradiciju i znanje koje jedino u državi posjeduju radnici ZET-a. To se ne može nigdje naučiti ili kupiti osim u radionama ZET-a“, rekao je. Osim što nedostaje radnika, nedostaje i tramvajskih vozila, nema ih dovoljno ni da se popuni vozni red, a kamoli da dio tramvaja bude u rezervi. Sve se to odražava na uredno funkcioniranje javnog prijevoza: promet je reduciran, vozni redovi se ne poštuju, a autobusi i tramvaji nisu dobro povezani.
Putnicima za sve krivi - vozači
Vrlo slična situacija je i s održavanjem autobusa. Jelić kaže da ZET posjeduje 160 autobusa koji su mlađi od 5-6 godina, a na redovne preglede voze se u Resnik, jer su pod jamstvom. Pregledi u tom servisu znaju se odužiti, pa ZET mora izvući stare autobuse koji su jedva u voznom stanju i služe da se premosti vrijeme dok se „mlađi“ ne vrate s pregleda. Sve to pridonosi prometnom kaosu. ZET-ov servis autobusa nalazi se na Trešnjevci, a tu se popravljaju i pregledavaju autobusi izvan jamstva. “I tu radni uvjeti nisu dobri, to je već pogon koji treba žurnu renovaciju, ali tamo rade vrhunski majstori na održavanju autobusa”, kaže Jović. „Loša kvaliteta voznog parka ZET-a odražava se i na vozače koji nemaju primjerene uvjete da obavljaju svoj zahtjevan i odgovoran posao.
To se najbolje vidi na tome da naši putnici za sve propuste poslodavca ili vlasnika, Grada Zagreba, potpuno neopravdano iskaljuju na našim vozačima. Naši vozači kasne opravdano, a pod tim mislimo da je svaki naš putnik svjestan da se u Gradu ne poštuju žute trake za vozila javnog gradskog prijevoza, da imamo neusklađena križanja sa semaforima na kojima naša vozila nemaju prednost, da imamo manjak vozila, da imamo problema sa servisiranjem vozila. Također, naši putnici često opravdano imaju primjedbe na čistoću i urednost naših vozila, a uzrok tome je opet nedovoljan broj čistačica. Vozila nam stvarno izgledaju neuredno i to se ne smije događati“, objašnjava Jović kako se cijela situacija odražava na vozače. Jelić dodaje da i njih nedostaje, jer je odgovornost velika, a plaće od oko 1100 eura nisu adekvatne za takva radna mjesta, te da i oni rade prekovremeno, odnosno da su čak dolazili do granice zakonskih okvira.
K tome, sve su češći napadi na radnike - ove godine dogodila su se čak četiri fizička napada na vozače i jedan na kontrolore. Zato je Jovićev sindikat pokušao s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem dogovoriti Protokole u slučaju napada: „Uskoro očekujemo zajedničke sastanke s predstavnicima MUP-a i pravosuđa na temu napada na naše radnike, kao što je nedavno bio primjer s napadom nožem na našega kontrolora karata ili napad na naše radnike na okretištu Črnomerec“, rekao nam je. Na taj način bit će adresiran jedan dio problema, a drugi, širi, morao bi se riješiti kroz višegodišnji plan ulaganja i razvoja u infrastrukturu.
U lipnju 2023. gradonačelnik Tomašević i predsjednik Uprave Končara Josip Ninić potpisali su ugovor o proizvodnji i isporuci dvadeset novih tramvaja u 2025. U međuvremenu je nabavljeno 11 rabljenih tramvaja, koji su “nužno zlo, potrebno za premostiti taj period”, smatra Jelić. Prilikom potpisivanja ugovora ministar prometa Oleg Butković najavio je nabavu još 60 novih tramvaja, zatim autobusa na alternativna goriva, spajanje sa Zračnom lukom i izgradnju novih tramvajskih pruga u Heinzelovoj i Sarajevskoj ulici.
O obnovi servisa nije bilo riječi, pa smo pitali ZET i Grad Zagreb za planove. Iz Grada nismo dobili odgovor, a ZET-ova Služba za odnose s javnošću nam je odgovorila da ZET “sukladno raspoloživim resursima održava i uređuje objekte kojima raspolaže s ciljem osiguravanja čim boljih uvjeta rada svojim zaposlenicima”, da je održavanje objekata zahtjevno zbog “starije gradnje” i da su dodatna sredstva neplanirano uložena u poslijepotresnu obnovu kako bi objekti bili sigurni za korištenje. Kako se sada čini, nema plana obnove servisnih hangara, pa će radnici još neko vrijeme raditi u neadekvatnim uvjetima. „Badava i nova vozila ako se neće servisirati redovito i s adekvatnom opremom“, zaključuje Jelić.
Badava i obnovljeni servisi, možemo dodati, ako se neće ulagati u radnike i njihovo znanje i na taj način spriječiti njihov odlazak.
Objavu ovog teksta podržao je Grad Zagreb potporom male vrijednosti za sufinanciranje proizvodnje i objave programskih sadržaja u elektroničkim publikacijama za 2023.
Foto: Ana Vragolović
Preporučite članak: