Zanimanje patronažnih sestara, često degradirano u javnosti, ali i struci, postalo je zadnji stup obrane javnog zdravstva kao sustava koji skrbi kako za fizičko, tako i psihosocijalno zdravlje obitelji i zajednicu.
Iako se medijski prikaz medicinske sestre često svodi na ulogu vječito nervozne tajnice i nestašne liječničke pomoćnice, ovaj posao uključuje širok spektar različitih obaveza, od konstantnog kontakta s pacijentom, preko zadataka poput previjanja rana do socijalnog rada. Radno opterećenje sestara dodatno se povećalo kada je na njih prebačen velik dio administrativnog posla, uz standardno loše uvjete rada. Iz tog se razloga velik dio medicinskih sestara danas nalazi u nezavidnoj situaciji – dok se zanemaruje opseg posla koji obavljaju istovremeno im se predbacuje navodno povlašteni položaj unutar javnog sektora. Pritom treba napomenuti da je upravo sestrinstvo nekoć imalo emancipatornu ulogu jer je predstavljalo simbol izlaska žena u svijet plaćenog rada, dok je danas postalo profesija u kojoj se ženska radna prava sve više ograničavaju i smanjuju.
Unatoč ovim trendovima, u određenim granama sestrinstva zadržala se komponenta terenskog rada, koji je u prošlosti omogućio otvaranje prostora za preventivno-edukativne programe te tako pacijentima pružao potreban alat i podršku za razumijevanje vlastitog zdravstvenog i socijalnog stanja. U pitanju je patronažna djelatnost. Prema Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, 2014. godine na području cijele Hrvatske bilo je aktivno 897 patronažnih sestara, a svaka od njih bila je zadužena za preko 5.000 pacijenata, što pokazuje kako na ovu malu grupu zdravstvenih radnica pada izuzetno velika odgovornost.
Sve od međuraća do kasnih osamdesetih godina rad u patronaži omogućavao je medicinskim sestrama veliku neovisnost u radu, koja je služila i kao poticaj na profesionalno usavršavanje. U patronažnoj je službi zato od ranih dana bilo uobičajeno sresti medicinske sestre s većim iskustvom ili višom stručnom spremom nego što je bio slučaj u drugim granama medicine. Sve navedeno doprinosilo je osamostaljenju i afirmaciji medicinskih sestara unutar zdravstvenog sustava, a time se pozitivno utjecalo na status ove tradicionalno ženske, često podcijenjene struke.
Međutim, patronažni se rad promijenio u odnosu na zlatno štamparovsko razdoblje, većinom zbog toga što su se do danas drastično redefinirale uloge službi s kojima patronažne sestre svakodnevno surađuju. Na primjer, patronaža je prije bila vezana uz ambulante obiteljske medicine na određenom području, što je sestrama omogućavalo kontinuitet rada i upoznavanje sa svim faktorima koji su utjecali na stanovnike tog područja. Uvođenjem takozvanog “slobodnog odabira liječnika” i prelaskom na sustav koncesija u obiteljskoj medicini kontinuitet nestaje te se sve patronažne sestre okupljaju pod zajedničku službu unutar domova zdravlja. Promjene su otežale komunikaciju s obiteljskim liječnicima i praćenje zdravstvenog stanja unutar manjih jedinica, posebice obitelji. Naime, danas je moguće da radi skrbi o jednoj četveročlanoj obitelji patronažna sestra mora komunicirati s četvero različitih liječnika, bez da joj je pritom omogućen kompletan pregled zdravstvene dokumentacije pacijenata.
Problemi u komunikaciji javljaju se i kada su u pitanju druge institucije s kojima patronažne sestre surađuju: centri socijalne skrbi, ustanove za njegu u kući, te zdravstvene ustanove poput poliklinika ili bolnica. Zbog nepostojanja pravne obaveze koja bi ove institucije primorala na intenzivniju suradnju s patronažnom službom i oblikovanje preventivnih programa kroz razmjenu informacija, patronažne su sestre danas izdvojene od ostalih dijelova sustava pa same iznose većinu tereta preventivno-edukativnog rada. Osim toga, same sestre upozoravaju da se sve veći dio postupaka koje čine sastavni dio njihova opisa posla, poput mjerenja tlaka ili šećera, postupno dodjeljuje drugim medicinskim službama – poput privatnih ljekarni i ustanova za njegu u kući – koje mogu profitirati na njihovom provođenju.
Uvođenje kategorija financijske dobiti u primarnu zdravstvenu zaštitu moglo bi biti pogubno za sustav u cjelini, i toga su patronažne sestre itekako svjesne. U razgovoru napominju kako je patronažna služba dio javnog sustava zdravstva i da tako mora i ostati, jer scenarij u kojem je ona makar dijelom privatizirana podrazumijeva da će pacijenti osnovne postupke morati platiti. Osim toga, privatizacijom bi se ukinule i zadnje mogućnosti bavljenja socijalnim radom u slučajevima starih, siromašnih i onemoćalih pacijenata, kojima su patronažne sestre nerijetko jedini društveni kontakt.
Unatoč poteškoćama, patronaža ostaje jedna od malobrojnih struka unutar zdravstva koja još uvijek ima priliku upoznati socijalni kontekst pacijenata. Svojim radom osvještavaju činjenicu da su mnoge bolesti barem dijelom uzrokovane socijalnim faktorima, bilo da se radi o siromaštvu, dugotrajnoj nezaposlenosti ili mobbingu, pa tako patronažne sestre (p)ostaju jedna od posljednjih grupa zdravstvenih radnica koja nas podsjeća na tijesnu vezu između zdravstvenog i socijalnog sustava.
Upravo iz tog razloga zabrinjava što su baš one doživjele eroziju prava od kada je reformirana primarna zdravstvena zaštita. Naime, iako je u tih dvadesetak godina došlo do starenja populacije i rasprostranjenosti određenih bolesti, nije napravljen plan koji bi patronažnoj djelatnosti pružio potreban alat za nošenje s novim pojavama. Isto tako, u odnosu na razdoblje kada je rad patronažnih sestara osim njege pokrivao i edukaciju i prevenciju, trenutno većina njihova vremena odlazi na kurativni rad.Time ostaje manje vremena i prostora za posvećivanje onim aktivnostima koje graniče sa socijalnim radom, a koje su za struku elementarne.
Ipak, činjenica da redovno radno vrijeme više ne može pokrivati preventivne i edukativne aktivnosti ne znači da su ih patronažne sestre odlučile zanemariti, napomenuli su u Društvu patronažnih sestara pri Hrvatskoj udruzi medicinskih sestara. Naprotiv, sestre si daju puno truda za pronalazak prostora za održavanje grupa za potporu rodiljama ili kroničnim bolesnicima, a mnoge od njih u slobodno vrijeme organiziraju edukativne aktivnosti za školarce i radno aktivno stanovništvo – što nije niti plaćeno niti prepoznato u javnosti.
S obzirom na probleme, ali i na najavljene planove Ministarstva zdravlja, teško je nadati se skorom poboljšanju situacije u patronaži. S druge strane, ako se uzme u obzir terensko iskustvo i radni elan u ovoj djelatnosti, jasno je kako su upravo patronažne sestre one čije bi uključivanje u planiranje zdravstvenog sustava moglo značiti njegov racionalniji i prizemniji ustroj – koji bi omogućio neprestano zazivane uštede bez bolnih rezova, kao i stvaranje sustava prihvatljivog svima, kako pacijentima, tako i radnicama u zdravstvu.
Tekst je izvorno objavljen u petom broju časopisa RAD.
Autorica naslovne fotografije: Katerina Duda
Tekst napisala:
Preporučite članak: