Ljetno vrijeme je brojnim radnicima razdoblje godišnjih odmora i „punjenja baterija“. Međutim, mnogima je to i vrijeme za intenzivan rad i prilika za zaradu. U prvom redu na Jadranu, u sektoru turizma i ugostiteljstva.
Bilo da odrađujete „sezonu“ ili ljetujete, gledanje zanimljive serije uvijek dobro dođe tijekom slobodnog vremena.
Jedna od njih za ovo ljeto je serija „Bear“, čija je četvrta sezona objavljena sa svih svojih deset epizoda 25. lipnja. Ukratko, serija je sjajan prikaz kontrasta između ljubavi i strasti prema poslu s kojim se bavite (u ovom slučaju kuhanja) te muke teškog i napornog rada koji se naposljetku ni ne isplati. Uglavnom sjajan, ali i tužan, na momente i uznemirujuć prikaz radničke muke s kojom će se mnogi poistovjetiti neovisno čime se bave.
Serija o onima koji nalaze svrhu u svom poslu
Gledatelji su se s „Bearom“ prvi put mogli upoznati 23. lipnja 2022. godine kada je emitirana prva sezona ove serije čiji scenarij potpisuje Christopher Storer. Smještena u Chicagu, serija prati Carmena „Carmyja“ Berzatta, poznatijeg pod nadimkom „Bear“. Ovaj mladi i motivirani kuhar preuzima restoran sa sendvičima svojeg pokojnog brata Michaela, koji je počinio samoubojstvo.
Carmy se školovao u najboljim kulinarskim školama te je radio u najboljim restoranima uz bok s najcjenjenijim kuharima. Kroz četiri sezone, pratimo Carmyja koji želi restoran pokojnog brata pretvoriti u vrhunski restoran i uvesti promjene koje je naučio. Najprije se susreće s otporom tima kuhara koji su radili pod Michaelom. No, s vremenom, uvodi promjene koje želi, ali očekivani rezultati nisu tu. Kako za Carmyja koji je u principu mikropoduzetnik, tako ni za njegovu kuharsku, radničku brigadu.
Serija je okupila sjajnu glumačku postavu predvođenu Jeremyjem Allenom Whiteom koji utjelovljuje Carmena. Slijede ga i Ayo Edebiri, Oliver Platt, Jamie Lee-Curtis, Ebon Moss-Bachrach, Abby Elliot, a ljubitelje gastronomskih emisija će razveseliti i da je u postavi i poznati kanadski slavni chef Matty Matheson. Sama gluma i produkcija je na visokoj razini i uvjerljiva, a uz to ima i bogatu, zanimljivu glazbenu podlogu. Od klasičnog i indie rocka preko poznatih imena kao što su R.E.M. ili Bob Dylan. Uglavnom pjesme vješto stvaraju melankolični ugođaj te su sporijeg tempa u skladu s dramskim žanrom serije.
U kadrovskom smislu, serija ima i posebne artističke trenutke pa čak i epizode gdje u principu nemate nikakvog dijaloga ili radnje. Samo igru zvuka i kadra hrane, protagonista serije i njima važnih lokacija. Impresivno, ali malo iritantno ako ste gledatelj(ica) koji(a) jedva čeka vidjeti što se dalje događa u njihovim životima i onda vam nakon napetog završetka jedne epizode iskoči takva epizoda.
Također, serija je sklona digresijama koje zadiru duboko u povijest likova. S jedne strane, važna stavka za razumijevanje dubljih motiva protagonista, ali ovisno o tome koliko vam je neki od likova drag ili anti(simpa)tičan može dovesti do kolutanja očima.
Sve nijanse radnog mjesta opisane kroz priču o hrani
No, bilo kako bilo, ono zbog čega seriju treba pogledati je upravo zbog vjernog prikaza onoga s čime se svaki radnik(ca) susreće u svojoj svakodnevici.
Naime, dio likova poput Carmyja, Sydney ili slastičara Marcusa, bave se kuhanjem i spremanjem hrane jer istinski vole taj posao. U njemu pronalaze svoju svrhu, u radu s hranom, eksperimentiranju s raznim sastojcima kako bi kreirali ukusna jela. Pritom ne uživaju u tome samo iz vlastitog zadovoljstva i pohvala koje dobiju od kolega, nego i zato jer žele time usrećiti svoje goste, oduševiti ih svojom hranom. Uvijek koriste svaku priliku da se usavrše, kao što je u slučaju slastičara Marcusa odlazak u Kopenhagen.
S druge strane, nekima je posao u restoranu samo posao. Da zarade, prođu još jedan dan, a u cijelu su situaciju ušli ne svojom voljom već zato jer se nešto u životu mora raditi i od nečega živjeti. Odnosi su tu s kojima se svi možemo povezati neovisno jesmo li oni koji samo žele odraditi dan ili „udarnici“ koji žive za posao.
K tome, ni za one koji vole posao, osim izazova, muka i veselja na radnom mjestu, cijeli život nije u restoranu. Imaju i svoje privatne živote. Otac koji smatra da mu je kći otišla u pogrešnom smjeru, majka alkoholičarka, ljubavne jade, dio su onoga s čime se naši protagonisti(ce) susreću i što im utječe ne samo na život već i radnu dinamiku.
S druge strane, dok su naši glavni likovi, na jedan način i idealisti koji se žele baviti hranom, muče muku i s vođenjem restorana i posla. Konkretno, s izazovom koji nikako ne uspijevaju realizirati: ostati profitabilan. Tu se susreću s „Ujkom Jimmyjem“ koji ulaže velike novčane iznose u restoran. Iako daje veliku podršku kuharima i sam radi velike žrtve, ipak, na kraju dana, jasno daje do znanja da mu je sreća ljudi i „viša misija“ kuhara koji vole svoj posao sekundarna. Ono do čega mu je primarno stalo je profit, makar to značilo i gašenje posla, otpuštanje ljudi i prenamjena prostora restorana za neke profitabilnije usluge.
Uz to, u seriji „The Bear“ je posebno zanimljiv odnos Carmyja i ostalih kuhara. S jedne strane, Carmy je šef restorana, ali i strastveni radnik koji radi uz bok sa svojim kuharima, pomaže im, potiče ih da budu bolji, a ujedno i sluša njihove probleme, pruža im podršku. No, s druge strane, Carmy je lik koji nerijetko ima problema s kontroliranjem vlastitih emocija i smišljanjem naprednih planova koji su neizvedivi, kao što je mijenjanje čitavog menija svaki dan.
Potom postane agresivan, bezobrazan, radi pogreške, ali svi su mu drugi krivi, pa to sve rezultira potpunim katastrofama. No, ovakvi bipolarni šefovi, s njihovim pozitivnim i negativnim stranama, nešto je što će brojnim radnicima(ama) koji(e) će gledati ovu seriju biti poznato. Pogotovo onima koji su zaposleni u „mikropoduzećima“ koje vode oni koji pokušavaju balansirati uloge poduzetnika i šefa s onom „ja sam samo jedan od vas radnika“.
O smislu rada i položaja radnika
Sve u svemu, „The Bear“ je serija koju definitivno nemojte stavljati na svoj ljetni popis ako želite na godišnjem potpuno isključiti mozak od muka radne svakodnevice i odmaknuti od stvarnosti. To je sasvim u redu. Pogledajte kad se vratite s godišnjeg jer serija je umjetničko djelo koje obrađuje svakodnevne probleme radnika(ca). Zato je, i kako se kaže, obvezno štivo radnicima(ama), neovisno kojim se poslom bavite.
S iskustvom međuljudskih odnosa koji su opisani u ovoj seriji svi se možemo poistovjetiti. Nakon gledanja serije, gledatelj(ica) ima dva izbora: hoće li se samo tješiti da je i drugima na poslu usrano pa to prihvatiti ili će možda razmišljati kako to promijeniti. Pronalaženjem drugog posla ili sindikalnim organiziranjem?
Svi moramo osvijestiti da ne trebamo pristajati na bilo kakav sitniš kako bi radili ono što volimo. Ako je svijet već postavljen tako da moramo raditi, onda najmanje što možemo očekivati od posla su tri stvari: zadovoljavajuća plaća, dostojanstveni uvjeti i ispunjenje i osjećaj zadovoljstva nakon obavljenog rada.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Preporučite članak: