Large ambulanta fizioterapije ilustracija  c  ivor kruljac radni%c4%8dka prava 2

Veliki prosvjed fizioterapeuta 27. siječnja ove godine počeo je s puno bunta i bijesa, ali je na kraju završio s velikim slavljem prosvjednika. Okupili su se tog ponedjeljka ispred Ministarstva zdravstva ogorčeni time da nakon završenog studiranja za svoju struku nikako ne mogu dobiti licencu za rad.

 

Na putu im je stajalo stažiranje koje je skoro pa nemoguće dobiti, a okidač okupljanju su bili navodi da Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) više neće financirati plaće tijekom stažiranja. No, nakon sastanka prosvjednika i tajnika Ministarstva, Tomislava Dulibića, dano je nekoliko obećanja koji su razveselili prosvjednike.

Prvo, da će plaćanje stažiranja preuzeti Ministarstvo zdravstva, ali i da će se stažiranje fizioterapeuta ukinuti do kraja 2025. godine, kao što se ranije ukinulo stažiranje medicinskim sestrama. Uz to, provest će se inspekcijski nadzor nad Hrvatskom komorom fizioterapeuta na čiji se rad fizioterapeuti žale godinama.

Ministarstvo zdravstva je obećalo i da će izdati licence za rad svima koji su zadovoljili uvjete, ali im je komora odbila dati licencu. U tu su svrhu i pokrenuli javni poziv fizioterapeutima u veljači.

Nezadovoljni vodstvom svoje krovne organizacije: Komora ne štiti interese struke već samu sebe

Međutim, čini se da šest mjeseci kasnije situacija ne teče glatko. Stoga fizioterapeuti ponovno prosvjeduju u subotu 28. lipnja u podne, ali ovoga puta ispred Hrvatske komore fizioterapeuta. Zahtjev prosvjednika je ukidanje komore jer, kako navode: .„...institucija koja je trebala biti naš štit, pretvorila se u oruđe samoodržanja nekolicine“. Umjesto da štiti interese struke i društva, ona štiti samu sebe. Umjesto da podiže standarde, postala je uteg na leđima onih koji stvarno rade. A predsjednica? Umjesto da služi članstvu, okrenula se političkim igrama, vlastitim interesima i neprihvatljivoj netransparentnosti. Ne tražimo više objašnjenja. Tražimo odgovornost. Tražimo ostavku“, stoji u pozivu na prosvjed.

Ivan Tomić, prvostupnik fizioterapije koji je predvodio i prosvjed u siječnju i pregovore s Ministarstvom zdravstva, u razgovoru za Radnička prava nam navodi da su rješenja za probleme fizioterapeuta prodiskutirana na sastanku s ministricom zdravstva, Irenom Hrstić još 26. siječnja. Dakle, dan prije prvog prosvjeda. No, ta rješenja se nisu realizirala, a sukob između Ministarstva i Komore je dobio novu dimenziju, i to pravnu.

"Komora je tužila Ministarstvo jer su izdali licence svima kojima licenca pripada po Zakonu o zdravstvenoj zaštiti i za koje su se borili na prosvjedu i sada svim tim mladim ljudima koji se bore za svoja prava, pristižu tužbe od komore. Priznajem da sam bio optimističan jer smo znali da nas zakoni štite i da je Ministarstvo kao nadležno tijelo Komori trebalo postupiti po zakonu i pomoći nam maksimalno. I naravno da od tada nisam dobio niti jednu jedinu povratnu informaciju iz Ministarstva. Drugim riječima, utišali su nas“, požalio se Tomić.

Ivan Tomić

 

No, navodi da je u pola godine postao puno potkovaniji po pitanju zakona i politike. Želi „srčano i borbeno zaštiti svoju struku i započeti fizioterapijsku karijeru“. No, kaže, na tom putu se mora politički i preko zakona boriti za svoja prava i prava drugih fizioterapeuta.

„Nažalost ali i na sreću, nisam u kontaktu s Komorom zbog toga što se s njima ne može normalno verbalizirati. Prilikom upita, pismeno, dobiješ sarkastične i podrugljive odgovore. Usmeno ne možeš niti doći do njih, a fizički prići komori je samo lijepi san jer jedna javna institucija kojoj je primarni cilj zaštita struke i fizioterapeuta zatvara svoja vrata za sve fizioterapeute i ne nudi im zaklon nego samo strah i trepet.

Članovi komore plaćaju članarine, a onda se te članarine iskorištavaju kako bi se te iste ljude koji plaćaju članarinu moglo osuditi na Komorinom sudu časti ako slučajno negoduju oko neke odluke ili samog vodstva Komore, tvrdi Tomić.

U međuvremenu, članovi Facebook grupe Fizioterapeuti - Nova era fizioterapeuta RH objavljivali su proteklih mjeseci i mailove koji pokazuju da u Komori ne prihvaćaju rješenja Ministarstva uz sarkastične i podrugljive komentare. Prosvjednici su nezadovoljni te ne vide drugo rješenje osim ostavke trenutnog vodstva komore.

Iako se poziva na ukidanje komore, Tomić naglašava da se misli samo na ukidanje „ovakve“ komore. Optimističan je da bi Komora mogla ostati krovna organizacija fizioterapeuta uz nekoliko reformi. „Za početak, napravili bi prave demokratske izbore za novo vodstvo, a novi predsjednik bi bio aktivni fizioterapeut koji bi problem mogao uočiti u kliničkom iskustvu.

Ukinuli bismo članstvo i predložili dobrovoljne uplate za unaprjeđenje struke. Komora bi postala zaštitni znak svakog fizioterapeuta u Hrvatskoj, a ne prepreka i strah kao što je sada“, nada se Tomić opisujući nam glavni cilj nadolazećeg prosvjeda ovog vikenda.

Ministarstvo govori jedno, Komora drugo

Koliko je prepucavanje Ministarstva zdravstva i Hrvatske komore fizioterapeuta problematična po ljude koji samo žele raditi u svojoj struci, na vlastitom primjeru zna i 27-godišnja prvostupnica fizioterapije koja nam je pristala ispričati svoju priču pod uvjetom anonimnosti. Svoje obrazovanje na fizioterapiji je započela 2019. godine na zagrebačkom Zdravstvenom veleučilištu, a prije toga je preko prekvalifikacije završila i obrazovanje za fizioterapeutskog tehničara.

Pitanje staža joj se otvorilo na trećoj godini studiranja. Iz razgovora s drugima je znala da njeni kolege na stažiranje čekaju po tri do četiri godine, ali njoj se otvorila prilika. Samo, stažiranje je bilo za fizioterapijske tehničare te se brinula hoće li se to brojati na njenoj fakultetskoj razini. Zbog svega je kontaktirala Ministarstvo zdravstva putem e-maila.

„Pitala sam hoće li biti problema jer sam čula da ljudi imaju problema s priznavanjem staža. Rekli su mi da nema zakonske prepreke da mogu tako napraviti. Kad je došlo do kraja staža i prijave ispita, opet sam se javila Ministarstvu s upitom mogu li prijaviti ispit za prvostupnika ili tehničara. Njihov savjetnik mi je rekao da neće biti problema i da: 'glede prijave stručnog ispita na vama je da li ćete tražiti status tehničara ili prvostupnika. Možda je bolje pričekati da završite studij s određenim stažem i prijavite polaganje za prvostupnika. Također napisano je da 'ispit moram obaviti u roku od šest mjeseci od završetka stažiranja. O tome ovisi hoću li ispit prijaviti kao prvostupnik što ovisi jeste li unutar tog roka diplomirali ili ne'“, ispričala nam je naša sugovornica citirajući mailove koje je dobila od Ministarstva zdravstva.

Ignoriraju se upute Ministarstva

Naša sugovornica nam dalje govori da je stažiranje završila krajem prosinca 2023. godine te prošle, 2024. godine prijavila ispit prvostupnika. Ispit je od prve položila u šestom mjesecu prošle godine, a Ministarstvo zdravstva je mijenjalo Zakon o zdravstvenoj zaštiti u travnju. Potom je 10 dana čekala papire od Ministarstva zdravstva koje je potom poslala Komori. No, nakon mjesec dana, Komora ju je zatražila da im dostavi ugovor koji navodi da je staž odradila kao prvostupnica, iako ga je ona odradila kao fizioterapeutski tehničar.

„Odmah sam zvala Ministarstvo iz kojeg su mi rekli da me Komora po zakonu ne može to tražiti. U službenom odgovoru u kolovozu 2024. godine, rekli su mi da je 'Sukladno članku 117. stavak 1 Zakona o zdravstvenoj zaštiti i članku 168. ministarstvo provjerilo vaš pripravnički staž', citirala nam je odgovor koji je dobila.

Dodala je da je po zakonu bitno da je staž odrađen i da oni koji su završili srednjoškolsko obrazovanje i odradili stažiranje nisu dužni ponovno stažirati. Tvrdi da je Komora krivo citirala zakon, ali istaknula i da se fizioterapeuti na rad Komore žale već desetljećima. U međuvremenu, naša anonimna sugovornica nam priča da je s prvim travnjem ove godine dobila dva rješenja od Ministarstva. No, nakon toga, uslijedila je tišina.

„Prvo (rješenje) da se poništava odluka komore, a drugo da mi daju pravo rada na šest godina. U stavci dva tog rješenja napisano je da je komora dužna u roku od 15 dana upisati me u registar i o tome obavijesti mene i ministarstvo. Komora to nije napravila. Nakon 15 dana, slala sam požurnice, pozivala na rješenje. No, komora nije odgovarala na mailove, ali ni Ministarstvo.

Šaljem im mail jednom tjedno. Ministarstvo je dužno odgovoriti na naše upite, pogotovo žalbe na Komoru i obavijestiti nas o rezultatima nadzora. No, nitko nije javio što se događa. To smatram neprofesionalnim i neodgovornim, ipak su to naše licence i pravo na rad, rekla nam je 27-godišnjakinja.

„Poslodavac izričito traži licencu komore, ne priznaje Ministarstvo“

I dok Ministarstvo zdravstva sada izdaje dozvole fizioterapeutima koji su ostvarili zakonske uvjete, ali im komora odbija omogućiti rad, u samoj Komori su odlučili uzvratiti udarac. Tako je i naša sugovornica od komore dobila obavijest da je protiv rješenja Ministarstva zdravstva pokrenut pravni postupak. „Kontaktirala sam Ministarstvo koje opet ne odgovara, zatim sam kontaktirala odvjetnika koji mi je objasnio da kao zainteresirane osobe možemo tražiti uvid u predmet jer odluka suda utječe na nas. U mailovima imam dokaze da mi je Ministarstvo dalo da prijavim ispit, da su rekli da neću imati problema“, rekla nam je nezadovoljna fizioterapeutkinja bez licence za rad.

Kontaktirali smo i Ministarstvo zdravstva. Između ostalog, pitali smo ih za komentar o trenutačnim trzavicama s Komorom kao i rezultatima nadzora rada Komore koji su obećali provesti početkom godine. Ipak, odgovor do zaključenja ovog članka nismo dobili.

U međuvremenu, čini se da poslodavci zauzimaju stranu Komore. Naša sugovornica je ranije pitala Ministarstvo može li s prijaviti na poslove fizioterapeuta, ali u zamolbi napisati da joj je licenca za rad u izradi. „Rekli su mi (iz Ministarstva op.a) da to nije nikakav problem, ali u praksi je drugačije. Dolazile su mi odbijenice jer nisam priložila potpunu dokumentaciju.

Trebala sam dobiti posao u jednom staračkom domu ali nakon što sam objasnila da nemam licencu, rekli su da me ne mogu zaposliti kao fizioterapeuta nego tek kao pomoćno osoblje. To bi značilo manju plaću i koeficijente na što sam rekla da ne pristajem. Počeli smo viđati oglase za posao na burzi rada u kojima poslodavac izričito traži licencu od komore fizioterapeuta, ne priznaje licencu ministarstva zdravstva“, zaključila je naša sugovornica dok čeka licencu za posao za koji se školovala i kojim se želi baviti.

Obrazovanje bez kriterija

Iskusni fizioterapeut upozorava da je stažiranje vrlo važno s obzirom na stanje s veleučilištima: „Obrazuju se bez kriterija“ Dok mladi fizioterapeuti žele dobiti licence kako bi konačno počeli raditi, u ovakvoj profesiji je otvoreno pitanje i što je u interesu pacijenata. Ivan Anzulović je fizioterapeut s bogatim iskustvom liječenja i stručnih usavršavanja u Europi i svijetu kojeg smo upoznali u zagrebačkom KBC Sestre Milosrdnice, gdje je glavni fizioterapeut njihove Klinike za reumatologiju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju. Od 1989. godine radi u jedinici intenzivnog liječenja, a 2011. godine dolazi na svoju aktualnu funkciju.

Upitan o problemima mladih fizioterapeuta, Anzulović ističe da treba vidjeti koliko su nove generacije fizioterapeuta spremne za rad. Iako fizioterapeuta nedostaje, pitanje je koliko je obrazovanje za fizioterapeute kvalitetno, s obzirom na to koliko danas ima lokacija gdje se fizioterapeuti mogu školovati.

Ivan Anzulović

 

„Nakon studija je bio potreban staž i u moje vrijeme i stručni ispit sam položio 1992. godine. U to vrijeme nije bilo lako naći mjesto za stažiranje. Međutim, bilo nas je puno manje. Tada se upisivalo godišnje 30 do 60 fizioterapeuta plus radni terapeuti, a danas je ta brojka višestruko veća kad uzmemo redovne i izvanredne studente fizioterapije (u slučaju Zagreba, Zdravstveno veleučilište u 2025./26. godini je imala natječaj za upis 90 redovnih i 10 izvanrednih studenata fizioterapije, op.a ).

S druge strane danas imate gotovo u svakom gradu ili srednju školu ili veleučilište privatno ili javno koje obrazuje enorman broj fizioterapeuta bez kriterija i to se vidi kod studenata, kasnije pripravnika i na kraju zaposlenika. Pogledajte koliko jedan njemački grad, primjerice Köln, ima dostupnih mjesta za upis fizioterapeuta i s obzirom na veličinu grada usporedite sa Zagrebom i Hrvatskom“, upozorio je Anzulović.

Inače, Anzulović je također profesor mentor koji vodi edukaciju za druge mentore u fizioterapiji. Iz svojeg iskustva u KBC Sestre milosrdnice, sjeća se i da do 2019. godine nije bilo dužih čekanja na stažiranje. Štoviše, prisjetio se da su tada uz potporu HZZ-a tražili oko 25 pripravnika i nisu popunili sva mjesta koje su nudili. Međutim, prijema na staž nije bilo tijekom pandemije koronavirusa te je tu došlo „do velikog broja fizioterapeuta koji žele završiti staž, a nije ih moguće odjednom primiti“.

Anzulović je svjestan da u Europskoj uniji nema stažiranja za fizioterapeute. Ipak, smatra ga važnim u Hrvatskoj zbog svojih specifičnosti. Zbog svega navodi i da prijetnje mladih fizioterapeuta da će se svojom strukom baviti u inozemstvu baš ne drže vodu. „Danas u obrazovnom programu prvostupnika fizioterapije nema dovoljno ECTS bodova iz praktičnog dijela nastave. Kod zapošljavanja naših fizioterapeuta izvan Hrvatske, poslodavci traže koje odjele su prošli tijekom pripravničkog staža i u kojem vremenskom intervalu kako bi to uzeli u obzir kao dio praktične nastave, a ne radno iskustvo.

Iskusni fizioterapeut: Staž je potreban

Tu se vidi da priznavanje diplome izvan Hrvatske zahtjeva više praktične nastave. Da bi se na veleučilištima i fakultetima povećao broj praktične nastave mislim da nedostaje osoblja i radilišta jer se ne mogu povećavati grupe studenata kad je i sada to izvan svake norme. Uzimajući u obzir trenutnu situaciju mišljenja sam da je staž potreban, jer se kroz različita radilišta pripravnici upoznaju s različitim okolinama, uče komunikaciju s bolesnicima i osobljem, stvaraju iskustva iz kliničke prakse. Stoga je to izuzetno korisno iskustvo za proaktivne fizioterapeute.

Svakoj organizaciji oni su teret, ali i pomoć i ja ih sagledavam kao i zaposlenike. Ima ih izvrsnih i dobrih, ali i onih koji su promašili profesiju. Ukoliko se na pravi način uspostave odnosi tijekom staža, znaju se očekivanja nas od njih i prate ishodi rasta, to može dati izuzetan rezultat. Što se tiče nekog subjektivnog stava da nije potreban staž, on je razumljiv i svaki pojedinac može imati stav da mu nije potreban staž, da je to već prošao i slično. Ali to je kao da vam student određuje kurikulum nastave i da njemu ne treba fiziologija ili komunikacijske vještine kao predmet.

Pravila postavlja struka prema važećim europskim kriterijima. Ako u nekoj zemlji nema staža to je i argumentirano kurikulumom nastave i to je jasno. Takvi prvostupnici su novozaposlenici i oni u početku imaju mentora unutar organizacije i trebaju položiti stručni ispit“, prokomentirao nam je Anzulović važnost stažiranja u fizioterapiji s obzirom na trenutne uvjete u obrazovanju za ovo zanimanje.

Organizator prosvjeda: Osobno sam protiv ukidanja staža, ali nema drugog rješenja

Sve u svemu, razgovor s Anzulovićem bacio je svjetlo na nekoliko problema s kvalitetom obrazovanja novih generacija fizioterapeuta koji se nadaju dobiti licencu i zbog cijele situacije prosvjeduju 28. lipnja. S dobrim dijelom argumenata se slaže i sam organizator prosvjeda, Tomić. Tako i Tomić navodi da se „definitivno treba stati na kraj hiperprodukciji fizioterapeuta i zaustaviti višemilijunski biznis koji svake godine raste i raste“.

Bitna je kvaliteta, a ne kvantiteta te iako naš sugovornik kaže da ne može odlučivati o tim stvarima, kada bi bio u prilici, postrožio bi studiranje za fizioterapeute. „Dodao bih puno više praktične nastave i skratio staž na tri do šest mjeseci koji bi bio dostupan odmah po završetku obrazovanja. Prva godina bi bilo 'čišćenje', druge dvije intenzivno praktično i teoretsko znanje, a magisterij bi bila specijalizacija. Time bismo nakon tri godine studija i 3-6 mjeseci pripravničkog staža dobili gotove fizioterapeute koji su spremni svoj stručni put specijalizirati daljnjim obrazovanjem.

Ne samo da bi se smanjila hiperprodukcija nego bi se smanjili redovi čekanja na staž, redovi čekanja na fizioterapeuta u državnoj bolnici, poboljšali bi kvalitetu usluge i rehabilitacije. Puno pozitivnih stvari bi se dogodilo kada zdravstveni sustav u Hrvatskoj ne bi bio zasnivan na novcu nego na kvaliteti. Iskreno se nadam da će u bližoj budućnosti fizioterapeut biti zanimanje koje će se više cijeniti jer vrijedi svake sekunde“, rekao je Tomić.

Upitan o stažiranju, rekao nam je: "Osobno sam protiv ukidanja ali jednostavno drugog rješenja trenutno nema. Probleme u obrazovanju fizioterapeuta, donio je i COVID kada se zbog pandemije nastava održavala online bez praktične nastave. Stoga bi stažiranje itekako trebalo biti važno radi praktičnog iskustva."

Tomića smo pitali i o tom, budući da je i osobno studirao tijekom pandemije. „Manje-više nisam iskusio pravo studiranje jer su se predavanja odvijala online, ali sam za svaki ispit, pogotovo na prvoj godini, dobro grijao stolicu za ocjenu dobar. Nažalost većina ih prolazi 'na lijepe oči', puno se prepisuje, puno ispita je identično svake godine i samim time se može zaključiti da je ta hiperprodukcija samo jedan veliki biznis u kojem se okreće velika suma novaca.

 

Zaključak je taj da fakultetsko obrazovanje za prvostupnika fizioterapije možeš završiti i provlačiti se bez previše muke, ali kada dođe dan da te netko pita da mu nabrojiš sve kosti stopala ili recimo određene pokrete ljudskog tijela u kineziološkoj terminologiji ili da napraviš kvalitetnu početnu fizioterapeutsku procjenu s pacijentom, a ti to ne znaš, onda nisi na dobrom putu da postaneš kvalitetan i stručan fizioterapeut, a neka znanja je teško sam usvojiti bez stručne pomoći. (...)

Obrazovanje tijekom COVID-a je bilo čisto reda radi. Odlična poslovna investicija za fakultete. Mogao si prepisivati, mogao si proći vrlo lako sve teške ispite (anatomija, fiziologija, kineziologija). Tijekom vježbi uživo točno se moglo primijetiti tko je prepisivao, a tko je nešto uistinu naučio. Tijekom predavanja isključene kamere i i profesor priča u prazno, prozove nas sve na kraju i na početku i to je to. Praktična nastava se odvijala normalno uz nešto smanjenu satnicu. Sve u svemu jedan veliki deficit za struku se dogodio prilikom COVID pandemije i online nastave“, opisuje Tomić.

Fizioterapeute u prosvjedu podupiru i drugi zdravstveni djelatnici: Planira se i pokretanje udruge

Sve u svemu, Tomić navodi da se u cijeloj izazovnoj situaciji dogodila i jedna pozitivna stvar. Konačno su svi ujedinjeni. Otkako je u prosincu 2024. godine krenuo u borbu za licence, preko već spomenute Facebook grupe se udružilo 850 njegovih kolega i kolegica iz raznih krajeva Hrvatske. Navodeći da su svi entuzijastični i spremni ići do kraja, planiraju i osnivanje udruge fizioterapeuta.

No, Tomić navodi da oko nje ima još dosta posla, ali ideja je tu. „Ideja udruge je da budemo svi na jednom mjestu pod jednim imenom i da širimo i unapređujemo struku pod svaku cijenu. Broj članova i sve informacije neću znati dok se ne upišemo u registru udruga ali neslužbeni podaci govore da će nas za početak biti oko dvjestotinjak. Definitivno ću biti jedan od osnivača, a tko će biti predsjednik ćemo zajednički, demokratski, odlučiti kada za to dođe vrijeme“, najavio je Tomić.

U međuvremenu, dodao je, u kontaktu je i s drugim fizioterapeutskim udrugama i skupštinama ali i s drugim zdravstvenim djelatnicima. „Svi nam daju veliku potporu, pogotovo medicinske sestre koje su bile u sličnom problemu i svoj su problem sredile na sličan način. Svako malo mi se netko javi sa savjetima, prijedlozima i jako to cijenim. Tako da se ovim putem zahvaljujem svima i ne sumnjam da, kada se naša udruga osnuje, da će kolegijalnost i suradnja samo rasti“, zaključio je Tomić uoči prosvjeda ispred Hrvatske komore fizioterapeuta koji će se održati u podne, 28. lipnja ispred sjedišta Hrvatske komore fizioterapeuta.

Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Foto: Ivor Kruljac




    Preporučite članak: