Iako je 31. svibnja na snazi bila predizborna šutnja, to samo znači da ne smijete zagovarati glasanje za nekog političara. Ali, smijete upozoravati na probleme u vašem kvartu i pokazati otpor negativnim pojavama. Upravo su to pokazali svi koju su se te sunčane subote okupili u parkiću između dvorane Doma sportova i velike 18-katnice na uglu Nove ceste i Žajine.
„Trešnjevka mora disati“, bila je jasna poruka na transparentu na balkonu sa zgrade na adresi Nova cesta 4 iznad parka gdje je uz pratnju Ane Kovačić nastupao i legendarni Darko Rundek. Ovu nesvakidašnju svirku odradio je dan nakon što je dobio Nagradu Grada Zagreba.
Druženje susjeda kao znak pobune: Javno zelenilo završilo u rukama privatnog vlasništva
Na prvi pogled, čini se da je riječ o uličnom druženju, tzv. „bloc partiju“ kojim se susjedi i ljudi iz kvarta druže, upoznaju i zabavljaju. Bilo je tu i mladih i starih. Prijatelja, ljubavnih parova, ljudi sa psima ali i roditelji s djecom. Dok je Rundek svirao pjesme poput „Ruke“, „Ay Carmela“ ili „Šejn“, djeca i roditelji su se igrali u parku, a ispod drveta su ljudi sjedili na stolicama ili ležali na livadi uz slano slatke grickalice i pijuckajući pića koja su si donijeli.
Smijeh i sitni, ugodni razgovori, djeluju kao da uživaju u ugodnom vikendu bez ijedne brige na svijetu. Ipak, uz već spomenuti transparent, performans s prozora zgrade na Novoj cesti 4, jasno je pokazao da je posrijedi građanski bunt protiv uništavanja još jedne zelene površine u zloglasno betoniziranoj i preizgrađenoj Trešnjevci.
Događaj naziva 'Da sam Šejn na uglu Žajine i Nove Ceste', organizirala je Trešnjevka Imaginaries. Spomenuta površina koju obližnji stanari žele zaštititi, zatekli smo u subotu u raskopanom stanju. Prije koji tjedan je počela obnova vrelovoda kakve se zadnjih godina odvijaju u ljetnim mjesecima u različitim zagrebačkim kvartovima. No, pravi problem leži u planovima gradnje nove višekatnice na donedavno javnoj površini, između dviju zgrada za koju se, suprotno željama susjeda, čeka građevinska dozvola.
Nikolina Rajković, sociologinja je i turkologinja koja trenutačno radi kao sindikalna organizatorica, od 2021. do 2025. godine bila je i potpredsjednica Vijeća mjesnog odbora Samoborček, a na Novoj cesti živi od 2018. godine. Jedna je od pokretačica inicijative „Stop gradnji na zelenoj javnoj površini“, koja je krenula 2023. godine, nakon što su 30. ožujka stanari iz zgrada primijetili početak radova na zelenoj parceli od svega 490 metara kvadratnih.
„Pojavio se privatni izvođač koji je posjekao dva visoka odrasla stabla i značajno oštetio još takva dva stabla nakon čega je prijavljen komunalnom redarstvu. Cijeli slučaj su građani, odnosno stanari potom prijavili i Vijeću Mjesnog odbora Samoborček. Na njihovu inicijativu su VMO Samoborček i VGČ Trešnjevka-Sjever na svojim sjednicama u travnju 2023. godine donijeli zaključak da se sporna parcela, u naravi javna zelena površina, park, proglasi javnim dobrom u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Grada Zagreba.
Paralelno se u prijedlogu Izmjena i dopuna Generalnog urbanističkog plana Grada Zagreba ta parcela zaštićuje kao zelena površina (oznaka Z1) na kojoj ne smije biti dopuštena nikakva gradnja. Ti su koraci učinjeni kao dodatni napori da se parcelu zaštiti svim sredstvima budući da je sječa stabala razotkrila da je ona u međuvremenu parcelizirana i vraćena privatnoj osobi kao imovina oduzeta za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.
Nakon što je stupila u privatno vlasništvo, odnosno posjed fizičke osobe koja je onomad posjedovala zemlju na kojoj je danas i Dom sportova i javni parking, parcela je prelazila u ruke više privatnih investitora čiji je cilj izgraditi višestambenu zgradu“, prisjetila se Rajković kako je sve počelo.
Dodala je da je suspektni povratak zemljišta vlasniku obavljen između 2020. i 2022. godine, a do tada je zelena parcela bila sastavni dio površine koji čini parkiralište i Dom Sportova. No, govori Rajković, u isto vrijeme s povratom je izvršena i „točkasta promjena GUP-a za navedenu parcelu kako bi se omogućila višestambena izgradnja“.
Umjesto da se vlasnika kojemu je oduzeta imovina isplati novčano jer je posrijedi javna površina u vlasništvu Grada Zagreba, imovina se vratila u naturi.
„Važno je za reći da je povrat u naturi pravno moguć u slučajevima kada nije ostvareno ono radi čega je zemljište oduzeto. U ovom slučaju zemljište je oduzeto zbog izgradnje parka uz Dom sportova. Predmetnu česticu Grad je uredio kao park, zasadio drveće i održavao travnjak, postavio klupe koje su stanari redovno koristili te izgradio pješačku stazu prema Domu sportova. Grad je dio parcele dao u zakup dioničkom društvu 'TISAK' i to zadnjih četrdesetak godina sve do povrata zemljišta.
Sve ovo govori u prilog tome da je zemljište privedeno predviđenoj namjeni i stoga nije bilo moguće vratiti ga u naturi (...) Nama je grupacija investitora manje bitna, jasno je koji su njihovi motivi, ali zanima nas što je bio motiv Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove koji dvije godine tu parcelu prvobitnom vlasniku vraća u naturi umjesto da ga isplati u novcu, a ovaj to smjesta preprodaje investitorima.
Na taj su način nedopustivo zakinuti građani koji su desetljećima kroz proračun Grada Zagreba u tu parcelu ulagali javna sredstva da bi sada privatni investitori na njoj ostvarivali profit. Za ovo netko treba odgovarati kad se pokrene revizija povrata“, upozorila je naša sugovornica.
Planira se još jedna zgrada na 10 metara od nebodera: „Je li itko vodio računa o sigurnosti?“
Rajković je istaknula i da je u jesen 2024. godine Gradska skupština Grada Zagreba odlučila da je ova zelena parcela koja se vodi kao „kao k.č.br. 538/6 k.o. Trešnjevka-Nova“ javno dobro u općoj uporabi i u neotuđivom vlasništvu Grada Zagreba. Međutim, ubrzo je Visoki upravni sud srušio ovu odluku, a naša sugovornica ističe da Grad nakon toga nije učinio ništa kako bi se usprotivio toj situaciji.
Zanimljivo, nakon svirke, Rundek nam je rekao da je o toj temi pričao s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem dan ranije kada je primio nagradu Grada. „Gradonačelnik je rekao je da je tu iz kvarta i da je upoznat sa situacijom. Bili su spremni kao grad otkupiti dio parka, ali sam isto čuo da vlasnik nije bio spreman prodati po nekoj normalnoj cijeni nego da je navodno tražio da mu svi ti stanovi donesu neku rentu. To će biti teško pravno riješiti, ali možda neki pritisak kao što je ovaj može donijeti neki rezultat“, prepričao nam je Rundek govoreći da je ovo prvi put da je nastupao na balkonu stambene zgrade što je opisao kao zanimljivo iskustvo.
Očuvanju ove javne zelene površine se nada i Rajković, ali i mnogi ljudi iz Trešnjevke i drugih dijelova Zagreba koji su potpisali peticiju protiv gradnje na uglu Žajine i Nove ceste, a koju i sami možete potpisati. Pogledom s vrha zgrade na Novoj cesti 4, vidi se da Trešnjevci doista nedostaje zelenila. Tek par malih točkica u moru betona. No, nova višekatna zgrada uz uništenje zelenila među stanovnicima donosi i druge brige jer je parcela na kojoj bi trebala niknuti nova zgrada na manje od 10 metara udaljenosti od nebodera na Novoj cesti 4.
„Zamislite prizor u kojem gledate s balkona tog nebodera na susjednu zgradu izgrađenu na manje od 10 metara. Budući da se parcela nalazi na samom raskrižju Nove ceste s četiri trake i Ulice Andrije Žaje koja je dvosmjerna, zamislite kako će izgledati kretanje automobila i koje bi posljedice to moglo imati po pješake? U slučaju izgradnje zgrade, kako će se osigurati izlaz iz parkinga na to raskrižje? Je li itko vodio računa o pitanju sigurnosti kretanja u trenutku kad je dopustio naturalni povrat prvobitnom vlasniku koji je to brzinom svjetlosti preprodao investitorima?
Kvart s dušom koju žele iščupati
Pitamo se bi li oni koji su tu parcelu vratili u naturi nacionaliziranog zemljišta umjesto isplatili vlasnika, učinili isto da se ondje umjesto odraslih visokih stabala i krošanja, klupa i gradske šetnice nalazila spomen ploča ili posveta nečemu i nekomu koga hrvatsko društvo smatra svetim i nepovredivim? Ta stabla, krošnje, klupe i gradska šetnica su generacijama značile upravo to – stvar koja se ne dira. Stoga ne odustajemo od svoje borbe i očekujemo da Grad Zagreb i gradska vlast koja se beskompromisno obvezala na zaštitu javnog interesa ispoštuje i ono do čega mi stanari držimo nepovredivim: javni interes“, poručila je Rajković.
Njena želja je jasna. Umjesto nove zgrade, na zelenoj parceli treba vratiti svako stablo, gradsku šetnicu i klupe. Eventualno joj je prihvatljivo da se izgradi oglasna ploča za kvart ili stol za stolni tenis, kakav stoji na Novoj cesti 1. Na vlastitom primjeru nam je ilustrirala koliko je ta parcela bila značajna cijelom susjedstvu, što je još više došlo na izražaja dok smo gledali to područje s njenog balkona.
„Za vrijeme korone sam od svog ekstra malog balkona napravila ured, a rad ljeti je bio podnošljiv jer su ta visoka stabla pružala hlad i sjenu od sunca. Uvijek je bilo lijepo zagledati se u te krošnje i prolaznike. Ondje je bila i mala trafika, sjećam se da me prodavač uvijek pitao za osobnu iskaznicu kad sam kupovala duhan premda su mi kako bi rekla Severina, „letjele tridesete“. Stariji susjedi su ondje znali sjediti na klupi, kao i roditelji s djecom. Rijetki i lijepi trenuci opuštanja, zastajanja i mira. Kao neka oaza u koju si mogao pobjeći od te Nove ceste koja je jedna velika miješalica za beton“, prisjetila se Rajković.
Kvart pun betona gubi zelenilo od devedesetih: Nezadovoljni su i starosjedioci i novosjedioci
Koliko stanovnicima na uglu Žajine i Nove ceste nedostaje zelenila, vidjelo se i na samom subotnjem druženje. Većina posjetitelja je slušala Rundeka dok se od sunca nastojala skloniti iza samo jednog jedinog drveta na livadi uz mali betonski puteljak i ograđeni dječji park. Zoran Matović koji na Novoj cesti 4 živi već osam godina istaknuo je da stanari uopće ne znaju ni kako bi trebao izgledati nacrt planirane višekatnice te se pita planiraju li se i podzemne garaže. No, jako ga brine i utjecaj potencijalne nove zgrade na sigurnost.
„Kako bi išao prolaz prema bilo kojem dijelu parka? Ne znaš kakav prolaz tu mora biti ostavljen. Ovo je ipak neboder, visoka zgrada. Kako će vatrogasci i druge službe ili ako treba obaviti neke radove, kako će moći pristupiti sa svih strana?“, pita se Matović. No, osim stanara s ulice, na druženje na livadi su došli i ljudi iz drugih dijelova grada.
Jedna od njih je i 48-godišnja Sanja Stojić koja nam kaže da cijeli svoj život živi na Trešnjevci. Prvo na Voltinom, a sada u Selskoj ulici. Iako ne živi u samom susjedstvu, upozorava da je Trešnjevka preizgrađena te je zato došla podržati inicijativu. Navodeći da treba očuvati zelenilo, prisjetila se da je betonizacija Trešnjevke krenula devedesetih godina dok je u djetinjstvo bilo puno livada kojima je vrludala s prijateljima.
„Ljudi općenito nisu zadovoljni. Ni starosjedioci, ali ni novosjedioci jer izgradnju nije pratila logistika. Primjerice, dućani ili pošta. Za sve morate ili u stari kvart ili u grad“, opisala nam Sanja infrastrukturne probleme u svojem dijelu kvarta.
Zelena površina bi na megafon vikala upomoć: Umjetnošću možemo zamisliti rješenja
No, uz Rundeka i druženje u parku, „Da sam Šejn na uglu Žajine i Nove ceste“ imao je još jednu zanimljivu komponentu. Una Štalcar Furač plesna umjetnica i pedagoginja, trenutno radi diplomski rad na Sveučilištu Fontys u nizozemskom gradu Tilburgu. Tamo studira umjetnost na javnom mjestu. Uskoro se nada diplomirati sa svojim istraživačkim projektom Trešnjevka Imaginaries koji je počela provoditi u rujnu prošle 2024. godine.
Kroz umjetnost, projekti nastoji potaknuti ljude na kritičko promišljanje i reimaginaciju Trešnjevačkog kvarta koje se suočava s problemima gentrifikacije. U ovom konkretnom slučaju, Štalcar Furač je povela grupu zainteresiranih ljudi u šetnju oko zelene parcele gdje privatni investitori planiraju graditi višekatnicu. Potom su se crtali stripovi koje su objesili na ogradu koja je postavljena zbog aktualnih radova na vrelovodu, a bila je izložena i još jedna plahta gdje su svi mogli ostaviti svoju poruku.
„Moje osobno stajalište je da umjetnost i izvedba otvaraju nove dimenzije. Prosvjed nosi misao okupiranja prostora, u koreografskom smislu stajanja, izražavanja svojih stavova. Međutim, kroz ovaj projekt pokušavam istražiti drugačije niše pojmu prosvjeda. Cilj je da se otvori prostor za zamišljanje neke budućnosti. Ideja i misao svemu mi je da trebamo krenuti od vlastitog tijela i iskustva, da bi gradili odozdola i našli druge vrste borbe. Performativnost donosi ideju u nekom drugom smislu“, pojasnila je Štalcar Furač.
Tako su okupljene dočekala pitanja: „dok šećeš oko ovog terena što ti prvo zapne za oko?“ ili „Što ovdje primjećuješ, a da ti se čini vrijednim borbe“. Iz toga su došli vrlo zanimljivi odgovori.
„Jako mi je bilo lijepo čuti 'što bi površina rekla na megafon'. Netko je rekao 'upomoć'. To me stavilo u poziciju te zemlje, trave koja viče upomoć i odmah se javlja neka drugačija slika, drugačija vrsta empatije“, istaknula je naša sugovornica.
Važno je stati i ozbiljnije posvjedočiti što se događa: Ne razmišljamo koliko je gradnja agresivna prema okolišu
Dodala je da kroz svoj projekt fokusiran na Trešnjevku i njezinu gentrifikaciju istražuje može li se, kao u ovom slučaju, frustracija oko ugroženosti zelene površine preoblikovati u nešto što nam može poslužiti za drugačije pristupanje problemu. Upravo je kroz otvorena pitanja htjela otvoriti razgovore među ljudima. Ipak, svjesna je i da nisu svi voljni sudjelovati i razgovarati, ali i da je to kroz okej.
„Čak i ako netko pristane na šetnju oko lokacije i samo sluša, to je isto informacija koju primaš. Možda ništa ne promijeni, ne pristupam naivno tome, ali opet se polako te tenzije iznutra znaju opustiti pa se osoba na ovaj ili onaj način uključi. Čuješ pojmove o betonskoj ogradi, kako je prijeći, diskusije koje se čine naivnima ali po meni, ako metaforički gledamo, mogu bit jasna postupanja prema problemu“, objasnila je kako je kroz zamišljanje i promišljanje o zelenoj površini došlo do novih razmišljanja o ovom problemu.
Jedna od polaznica radionice, bila je i plesačica Ema Crnić koja je iz „podsljemenske zone“ došla podržati svoje prijatelje na Trešnjevci ali i samu Unu s kojom dijeli umjetnost kojom se bavi. Kako nam je rekla, scena gradilišta je podsjeća na miris i okus stare kave. Ta joj je asocijacija, kaže, došla intuitivno.
„Mene je najviše dojmilo to da smo kroz ovu radionicu mogli stati, smiriti se i malo ozbiljnije posvjedočiti što se događa u kvartu. Imam osjećaj da nam se u žurbi ti prizori gradnje praktički podrazumijevaju kao dio okoliša i ne razmišljamo koliko su agresivne radnje prema okolišu. No, kad smo stali, shvatili smo da je to užasno oštar prizor i na njega trebamo reagirat“, opisala je Ema iskustvo radionice.
No, neovisno jesu li pratili Unine umjetničke vježbe ili ne, svi se slažu u jednom: zelena površinu na uglu Žajine i Nove ceste ne smije postati višekatnica. Kao i da Trešnjevka treba više zelenila u silnom betonu. Zbog toga od svoje borbe ne planira odustati ni stanari Nove Ceste 4, ali ni Štalcar Furač, koja i nakon što završetka fakulteta planira nastaviti s aktivnostima koje je pokrenula s Trešnjevka Imaginaries.
„Počelo je s diplomskim, ali nastavit će se na puno drugih načina. Stvarno sam u godinu dana upoznala mrežu ljudi i podrške iako sam krenula s osjećajem nesigurnosti, da ljudi nisu zainteresirani. No, pitanja i sumnje su se stišale jer postoje ljudi i organizacije koje se bore. Pričaju ljudi i na kavama o ovim problemima i mislim da je važno da to oblikujemo u neku vrstu otpora“, zaključila je Una Štalcar Furač.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Foto: Ivor Kruljac
Preporučite članak: