Krećemo sa serijalom "Foto priče: Grad u prvom licu" naše suradnice Jelene Ratko. Sljedećih mjeseci na našim profilima društvenih mreža moći ćete vidjeti radnice i radnike Zagreba, pročitati njihove radničke, ali i životne priče. Te ćemo priče kompilirat i u tekstove. Prva od pet priča je ona o radnicama i radnicima Zagrebačkog električnog tramvaja.
Javni gradski prijevoz u Zagrebu funkcionira bez prestanka, 0-24 kroz cijelu godinu. U srcu tog sustava je Zagrebački električni tramvaj (ZET), tvrtka u vlasništvu Grada Zagreba koja zapošljava više od 3.700 ljudi, od čega je oko 2.500 vozača tramvaja i autobusa. Tu su i kontrolori, tehničari, referenti…
Razgovarala sam s vozačem i vozačicom, kontrolorkom i predstavnicima službe karata, službe odnosa s javnošću te sindikata kako bih istražila uvjete rada i novonastale promjene u svakodnevnom funkcioniranju zaposlenih unutar sustava javnog prijevoza u glavnom gradu.
Plavi tramvaj simbol je grada Zagreba već više od 130 godina. Prvi tramvaj, vučen konjem, pušten je u promet 5. rujna 1891. U gradu koji je tada imao oko 42 tisuće stanovnika, već sljedećeg dana prevezao je oko 20 tisuća putnika. Autobusi su se pojavili 1931., čime je javni prijevoz u Zagrebu postao raznovrsniji i fleksibilniji.
Vozači i vozačice - tehnički izazovi i raznovrsna iskustva rada s ljudima
Regina Sprejčić, (na naslovnoj fotografiji) vozačica tramvaja s 39 godina iskustva, opisuje svoj rad: "Vozim uglavnom sve tramvaje: 1, 2, 3, 5, 9, 11, 12, 17. Najdraži su mi oni koji su ispravni. Puno je lakše voziti novije tramvaje. Udobnije je, toplije ili hladnije kad je potrebno." Svakodnevica joj se razlikuje od dana do dana, a u sjećanju joj ostaju situacije u kojima je odlučila pomoći putnicima i napraviti više od onoga što stoji u opisu posla.
"Bila je jedna curica koja se jako napila, nekih 14 godina… Držala sam je u rukama dok nije došao njezin tata. Bio je toliko sretan što sam mu čuvala dijete, da je na kraju i on bio zbljuvan od mene kad me grlio."
Vinko Leko, vozač tramvaja s devet godina iskustva, opisao je svoje uvjete rada: "Sjedim većinu dana, ali barem vozim po gradu i razgledavam ga. Neki obavljaju svoj dio posla koji su dobili za taj dan u uredu, a ja vozim tramvaj.
Moj običan radni dan izgleda tako da dođem na posao i pregledam tramvaj kad ga preuzmem od kolege ili kolegice. Provjerim je li sve u redu. Pitam kolegicu ili kolegu je li sve u redu na trasi ili liniji koju preuzimam.
Nakon toga nastavljam svoju vožnju, punih sedam sati rada. Nažalost, to je posao u kojem se ne može svakome udovoljiti. Ovo je posao gdje vozilo stane, izbaci putnike, ukrca putnike i vožnja se nastavlja. Problem je što neki ljudi ne stignu pa smo cijeloj fronti krivi.
Mi smo najčešće krivi i za loše vrijeme. Jednostavno nije svakom vozaču svaki dan isti, kao ni vama na poslu ili onima u mirovini. Zato nam treba empatija od strane putnika i općenito ljudi. I nama radni sat, pa i radna minuta, može biti jako naporna."
Za vozače, najveći izazovi su zastoji, nepredvidivi uvjeti vožnje, zastarjela tehnologija u nekim vozilima, no i rad s ljudima - putnicima.
Kontrolorka karata kao igra skrivača
Kontrolori karata suočavaju se s posebnom vrstom izazova, budući da o njima prevladava mišljenje da “kažnjavaju”, smatra Marija Buljević, kontrolorka s devet godina iskustva. Ipak, kaže, njezin posao nije kažnjavanje ljudi te više nalikuje igri skrivača: "Naš posao zapravo nije kažnjavanje ljudi. Imamo svoju misiju: da se ljudi voze s plaćenom kartom. Pokušavamo biti fleksibilni i pristojni, iako nas nitko ne voli, posebno oni koji nemaju kartu."
Posao kontrolora može biti i psihički izazovan: "Ljudi znaju biti nepristojni, vrijeđaju te jer radiš u ZET-u, jer nisi iz Zagreba. Kažu: zašto doma ne kuhaš nego hodaš po tramvaju?", prepričava Marija, koja se u takvim situacijama nasmije i nastavlja dalje.
Sindikat - o uvjetima rada i društvenim promjenama
Dražen Jović, predstavnik sindikata, objašnjava: "Današnji promet je gužvovit, više dostave, više taksi vozila. Vozači ne mogu uvijek doći na vrijeme zbog zastoja, ali ljudi često to ne shvaćaju. Oštrica napada ne bi trebala biti usmjerena prema vozačima, nego prema Gradu i državi."
Jović je u ZET došao 1996. godine, a do prije desetak godina radio je kao vozač tramvaja. „Možda je danas s jedne strane lakše zbog novih vozila, ali s druge strane je puno teže raditi taj posao zbog veće gužve u gradu, više prometa, više neodgovornosti, više dostave i više taksi vozila.“ Tehnički je, kaže, lakše nego nekad, ali prometna slika je puno složenija nego prije.
„Promet je jednostavno prezačepljen i pregust, što je jedan od glavnih problema u Zagrebu.“ Kašnjenja i zastoji, naglašava, nisu stvar neodgovornosti vozača. „Ne znate od točke A do točke B hoćete li doći za 20 ili 45 minuta. To nema veze sa ZET-om, nego s prometnim uvjetima u gradu.“ Svako vozilo u žutoj traci oduzima dragocjene sekunde, a kada se zbroje dostavna i taksi vozila, gubitak može biti i do 15 minuta po liniji. Potrebne su, kaže, strože kontrole i sankcije za nepropisno parkiranje te poštivanje žutih traka. „Država sa svojim represivnim aparatom treba prevenirati i kažnjavati ako se ne poštuju zakonske odredbe.“
Sveukupno je oko desetak sindikata koji zastupaju radnike ZET-a. U ovom trenutku na razini sindikata je oko 2800 ljudi. Sindikalni prioriteti su jasni. „Prioritet sindikata su plaće, jer vidimo koliki su troškovi života. Ako ljudi ne mogu odgajati i podizati svoje obitelji, naši ljudi će otići van“, govori Jović. Upozorava na nedostatak vozila na linijama te kvarove, kao i na problem sanitarnih čvorova i prostora za odmor. Vozačice tramvaja nemaju adekvatno opremljena mjesta za osnovne potrebe i kvalitetne sanitarne čvorove, a vozačima i ne ostaje vremena za pauzu zbog stalnih kašnjenja, kaže.
Prisjeća se i pozitivne promjene - kolektivnih pregovora s prijelaza 2019. na 2020. godinu, kada su nakon dugog razdoblja bez rasta plaća pokrenuta povećanja. „Ako možete čovjeku pomoći, to vas ništa ne košta, a s ljudske strane možete se osjećati bolje“, mišljenja je Jović čiji je posao razmišljati o načinima kako poboljšati svakodnevicu radnika. Sindikat se bori za bolje plaće, kvalitetnije sanitarne čvorove i bolje održavanje vozila koja “su često ‘zmazana’, prljava”, navodi Jović koji je mišljenja da bi javni prijevoz bio kvalitetniji kada bi ZET-ovi radnici održavali i čistili vozila, a ne proizvođač, tvrtka Končar, što je trenutno stanje stvari.
Jović također ističe važnost nastavka povećanja prava radnika, koje je posebno vidljivo u zadnje tri godine kroz dva dodatka kolektivnog ugovora. I Zeba naglašava kako su u zadnje tri godine u dva navrata povećana materijalna prava radnika ZET-a. Osim materijalnih, povećana su i socijalna prava, a Zeba ističe kako “rijetko koja tvrtka ima sve te dodatke".
Modernizacija ide, ali ZET ne čine strojevi nego ljudi
Vozači i kontrolori svakodnevno se susreću s različitim situacijama, od rutinskih kašnjenja do hitnih intervencija. Sustav je složen i organiziran, a svakom vozaču na liniji dostupna je stalna podrška Centra za nadzor prometa u Zapruđu. Kako objašnjava glasnogovornik ZET-a Domagoj Zeba, u slučaju incidenta: "Naši dežurni prometnici 0-24 upravljaju situacijom, pozivaju policiju, hitnu i daju upute vozačima kako postupiti."
On Zagrebački električni tramvaj naziva jednom velikom obitelji sa svojim kvalitetama i manama te pritom objašnjava: “Puno nas se međusobno poznaje i rješavamo probleme, često kompromisima.”
Ulaganja u obuku i tehnologiju su kontinuirana, tvrdi on. Modernizacija uključuje niskopodne tramvaje, električne autobuse i digitalne aplikacije. ZET je bio prvi u Hrvatskoj koji je uveo električni autobus i trenutno gradi punionicu sa 124 punjača te nabavlja 62 električna autobusa. Novi digitalni zasloni u tramvajima daju putnicima informacije o stajalištima i vremenu do sljedeće točke.
Rad i razbibriga
Nenad Rakonca, voditelj odjela kontrole karata, podsjeća na jednu od najstarijih tradicija ZET-a, sportske aktivnosti organizirane za djelatnike u obliku treninga, druženja i turnira. "Nogometni klub NK ZET osnovan je 1927. Natjecali smo se u nižim ligama i uvijek smo bili solidni. Sportske aktivnosti su uvijek bile dio našeg sustava, od nogometa, kuglanja, tekvandoa do turnira unutar ZET-a”, prisjeća se Rakonca.
Na godišnjim turnirima održavaju se nogometne utakmice između službi – npr. Tramvaj Trešnjevka protiv Tramvaj Dubrava, Služba karata protiv Ekonomsko-financijske, što “okuplja radnike - tako zaposlenici i njihove obitelji imaju priliku za rekreaciju i povezivanje”, ističe voditelj odjela kontrole karata Rakonca. Zanimljivo je da je jedan od pionira NK ZET bio Marko Pjaca, koji je kasnije otišao u GNK Dinamo Zagreb.
Osim NK ZET-a, unutar ZET-a aktivne su i druge sportske sekcije. Jedna je to od stvari koju je unutarnja struktura sustava zadržala iz prijašnjih vremena, a doprinosi održavanju i unapređenju međuljudskih odnosa među zaposlenicima.
Pozivaju Zagrepčane na strpljenje i empatiju
Sindikalist Jović pozvao je građane da koriste javni prijevoz i dodao: "Budite strpljivi i empatični. Sustav je složen, a ljudi koji ga pokreću rade s posvećenošću i odgovornošću."
Kako je istaknuo vozač tramvaja Vinko, nije svaki dan isti te je suosjećanje putnika potrebno vozačima koliko i putnicima razumijevanje vozača. I Zeba i Rakonca ističu povezanost među radnicima kao ključan aspekt u funkcioniranju ovog velikog sustava koji se ubrzano mijenja.
Sličnog su svjetonazora i vozačica Regina i kontrolorka Marija, koje suosjećanje smatraju prioritetom kad je riječ o međuljudskim odnosima u javnom prostoru - kako među radnicima ZET-a, tako i u njihovom svakodnevnom odnosu s putnicima.
Modernizacija, nove tehnologije i stalna edukacija vozača čine sustav učinkovitijim, ali prava i dostojanstvo radnika ostaju ključni za funkcioniranje javnog prijevoza.
Ovaj tekst financiran je u sklopu Javnog poziva Grada Zagreba za dodjelu potpora male vrijednosti za sufinanciranje proizvodnje i objave programskih sadržaja u elektroničkim publikacijama.
Foto: Jelena Ratko
Preporučite članak: