Početak američke bejzbolske sezone u travnju neizvjestan je. Novi kolektivni ugovor između igrača i vlasnika ekipa još uvijek nije potpisan, a odgovore na pitanja kako izgleda kolektivno pregovaranje u jednom od najpopularnijih američkih sportova i zašto je moguće da prvi put u 119 godina liga ne započne na vrijeme donosi nam naš Josip Miličević.
Bejzbol se profesionalno u SAD-u igrao tijekom oba svjetska rata, tijekom rata u Vijetnamu, tijekom financijske krize kao i tijekom pandemije. Međutim, postoji mogućnost da se od travnja 2022. neće igrati, barem neko vrijeme. Posljednjih mjeseci sportska javnost prati kako (ne) napreduju pregovori između igrača i vlasnika klubova u jednoj od četiri velike američke lige, onoj bejzbolskoj. Poznatija pod kraticom MLB (Major League Baseball), ova najjača bejzbolska liga u svijetu u ovom obliku postoji od 1903. godine, a u raznim varijantama i mnogo duže. Svaku je od prethodnih 119 godina započela s utakmicama u travnju. Kako trenutno stoje stvari, postoji realna mogućnost da po prvi put u SAD-u u travnju ne bude bejzbolskih utakmica. Odgoda se neće dogoditi radi epidemioloških mjera ili klimatski nepovoljnih uvjeta, već zato što vlasnici klubova (poslodavci) i igrači MLB-a (radnici predstavljeni kroz sindikat) nisu do sada uspjeli dogovoriti novi kolektivni ugovor i raspodjelu prihoda koje liga ostvaruje.
Ne samo da nije postignut dogovor ni potpisan kolektivni ugovor, već je nakon isteka roka koji je liga postavila, 2.12. došlo do isključenja radnika-sportaša s rada, onog što se na engleskom naziva lockout. To je, za one koji ne znaju, tip industrijske akcije suprotan štrajku – poslodavci u lockoutu zaustavljaju poslovanje i onemogućuju radnicima dolazak na posao. Kao i štrajk, lockout se događa nakon propalih pregovora, a služi da bi poslodavci pritisnuli radnike da se pregovori nastave i da u njima pristanu na uvjete poslodavaca. Posebno je to moćan alat kada među radnicima postoji podjela na organizirane i ujedinjene i one koji se s njima ne slažu ili nisu previše zainteresirani za pregovore ili promjene. U većini drugih dijelova gospodarstva zaustavljanje procesa rada stvaralo bi ogromne štete poslodavcima, ali, s obzirom na to da se tijekom zimskih mjeseci ne igra bejzbol, trenutno se sindikat igrača i vlasnici ekipa nalaze u prividnoj pat poziciji u kojoj se ne događaju veliki financijski gubici. No za shvatiti zašto se i u ovoj situaciji igrači kao radnici nalaze u neravnopravnom položaju, važno je bolje poznavati kontekst.
Kako izgleda MLB liga?
Za razliku od europskih liga, u većini američkih timskih sportova ne postoje klubovi, već se radi o franšizama. Organizacija lige u franšizama, a ne klubovima znači da su vlasnici sportskih timova istovremeno i vlasnici lige pa se u njoj ne mogu natjecati klubovi koji to žele i ispunjavaju određene uvjete za sudjelovanje, kao što je to slučaj u europskim ligama, već je to liga samo za dovoljno bogate. Osim toga, ekipe ne mogu ispasti iz natjecanja, ne sudjeluju u nadnacionalnim natjecanjima te liga može određivati svoja pravila. Uz to, a bitno za ove pregovore, liga kroz pregovore određuje koliko iznose minimalna i maksimalna plaća te je utjecaj vlasnika nemjerljivo veći od prosječnog vlasnika nekog nogometnog ili košarkaškog kluba u Europi. Svih 30 sportskih timova koji se natječu u MLB ligi (a isto vrijedi i za druge velike lige poput NBA-a, NFL-a, NHL-a) sastavni su dio lige, dobivaju određeni postotak zarade cijele lige te su vlasnici tih 30 franšiza najviše upravljačko tijelo lige. Tako ostali vlasnici mogu prisiliti pojedine vlasnike na prodaju kluba ako smatraju da oni ozbiljno štete imidžu cijele lige (npr. diskriminatorno ponašanje, financijske prevare, namještanje utakmica itd.). Nezamislivo je u europskom sportu da netko proda klub jer drugi vlasnici unutar lige smatraju da im ruši profit ili negativno utječe na medijsku sliku o ligi.
Sve to znači da liga postoji ne kao produkt zainteresiranih zaljubljenika u sport, već kao privatno natjecanje 30-ak vlasnika. Oni čak sami biraju tko će voditi ligu. Povjerenik lige (eng. comissioner) postavljen je na tu funkciju direktno od vlasnika, a njegov posao sastoji se u tome da logistički i marketinški brine o ligi – od osiguravanja regularnosti natjecanja do pregovaranja s medijskim kućama oko ogromnih ugovora o TV pravima za prijenos utakmica. Isto tako, sama liga se u pregovorima postavlja kao “treća” strana, no jasno je da ogromna moć leži u rukama vlasnika ekipa.
Pa ipak, i u svemu tome najveći višak vrijednosti stvaraju radnici, to jest igrači. Broj tih igrača kao i profit koji stvaraju značajan je. Osim natjecanja u najvišem rangu, svaka franšiza ima i svoje razvojne ekipe, njih čak četiri po franšizi, što znači da unutar 30 franšiza aktivnih u MLB-u postoji gotovo 150 ekipa. Samo u najvišem rangu MLB-a svake godine igra više od 1.000 igrača, a prije pandemije, u 2019, liga je ostvarila prihode od 10,7 milijardi dolara. Najveći izvor takvog prihoda dolazi od TV prava, ali i direktno od utakmica. Naime, svaka ekipa tijekom sezone igra 162 utakmice, a s prosječnom gledanošću od gotovo 30 tisuća gledatelja po utakmici (prije pandemije) radi se o ogromnom broju gledatelja i posljedično velikim prihodima za svaku ekipu na domaćoj utakmici.
Radnici vs. vlasnici u američkom sportu
Oni koji ne prate američki sport vjerojatno su iznenađeni kada čuju da postoji udruženje/sindikat bejzbolaša u zemlji poput SAD-a, nazvano MLB Player Association (MLBPA). MLBPA je u 70-im godinama prvi put uspješno organizirao štrajk kako bi zaštitio igrače od potpune samovolje vlasnika, a malo prije toga potpisan je i prvi kolektivni ugovor (eng. CBA), 1968. godine. Kolektivni ugovor u MLB-u ogroman je dokument koji propisuje od broja utakmica u sezoni, broja igrača, plaća pa sve do kazni za nepoželjno ponašanje izvan terena. Od 1968. do danas, kolektivni ugovori većinom su potpisivani na pet godina, a nerijetko su pregovori prije novog potpisivanja bili napeti i rezultirali prekidom natjecanja. Trenutni CBA bio je na snazi od 2017. do 2021, a nezadovoljstvo igrača dalo je naslutiti da će ovo biti napeti pregovori. Naime, u posljednja dva kolektivna ugovora vlasnici su izašli kao uspješniji. Iz njihove perspektive vjerojatno bi i potpisivanje identičnog kolektivnog ugovora bila pobjeda. No, igrači su prepoznali svoj loš položaj i osjetili na svojoj koži sve rupe u ugovoru koje vlasnici iskorištavaju da bi novac namijenjen igračima preusmjerili u vlastite džepove. Prvi razgovori započeli su početkom 2021, ali početne pozicije oko ključnih problema, uglavnom onih vezanih uz prihode igrača i ekipa, bile su toliko različite da nepostizanje dogovora do kraja 2021. nije nikoga iznenadilo.
Iako je CBA ogroman i kompleksan dokument, većina nesuglasica tiče se dijela ugovora koji adresira materijalna prava igrača te obveze franšiza prema igračima. Najveći kamen spoticanja je, kao i u brojnim drugim tvrtkama, to što igrači franšizama stvaraju ogromne profite, a od toga relativno malo dobivaju. Naravno da se prosječnom radniku u Hrvatskoj plaća bilo kojeg bejzbolaša čini ogromnom jer se radi u prosjeku o više od 4 milijuna dolara. No, indikativno je da medijan plaća iznosi tek nešto malo više od jednog milijuna, a minimalna plaća je 575.000 dolara, što je iznimno malo u usporedbi s konstantnim rastom vrijednosti MLB ekipa i bogatstva njihovih vlasnika. Upravo je i jedan od zahtjeva sindikata igrača povećanje minimalne plaće, pogotovo zato što njen rast nije pratio stopu rasta prihoda lige. Uz to, važno je znati da je prosječna karijera bejzbolaša u MLB-u jako kratka, manje od 3 godine, a ogromne ugovore dobiva samo manjina najboljih na samom vrhu. Nije rijetka situacija da profesionalni bejzbolaši imaju dodatne poslove izvan sezone jer sezona traje samo šest mjeseci, ili da se tijekom rane karijere zaduže s nadom u uspjeh i otplatu dugova. Bejzbolaši se bore i za veća prava i mogućnosti odlučivanja o svojoj sudbini, u obliku slobode potpisivanja za druge ekipe te dozvoljenog ukupnog fonda plaća (eng. salary cap).
Što će biti s bejzbolom?
Vjerojatno su vam prve asocijacije na štrajk rudari u Engleskoj, tvornice i radnici žrtve privatizacije i pretvorbe ili, recentnije, štrajk u brodogradnji, obrazovnom sustavu i slično. Međutim, izboreno pravo na organiziranje i udruživanje radnika kao i kolektivno pregovaranje imaju svi radnici, a već smo ranije ustvrdili da sportaši svakako jesu radnici. Sport je mnogima izvor zabave i fizičke rekreacije, ali u SAD-u je, vjerojatno još više nego u drugim državama, i ogroman biznis. Kroz medije i ciljane marketinške kampanje, američke lige u prvi plan guraju uspješne pojedince kao primjere uspjeha američkog sna, onih koji su se probili na temelju vlastitih vještina i mogućnosti. Ti pojedinci sada imaju moć ne samo stati u obranu svoje zarade, već i raditi na poboljšanju položaja ostalih igrača, ali i trenera te drugih radnika u bejzbolu i oko njega.
Dogovor oko kolektivnog ugovora u MLB-u sigurno će se postići. Vrhunski bejzbolaši nemaju previše alternativa za ostvarenje takvih prihoda s obzirom na slabu raširenost tog sporta izvan SAD-a, ali to isto znači i da vlasnici imaju ograničen broj vrhunskih igrača na raspolaganju. No ostaje otvoreno pitanje kako će novi kolektivni ugovor izgledati te koliko će se sportaši uspješno izboriti za svoje zahtjeve u pregovorima s vlasnicima ekipa. Ovo su i prvi kolektivni pregovori u američkom sportu tijekom pandemije i vjerojatno će biti putokaz onome što u narednim godinama slijedi i u ostalim sportovima. Puno više od toga, ovi su pregovori još jedna prilika za poruku američkim radnicima i javnosti o snazi ujedinjenih radnika te važnosti kolektivnog pregovaranja. U Hrvatskoj čak ni sportska javnost ne prati previše što se događa u bejzbolu, ali tradicija tog sporta i njegova važnost za američku kulturu ogromna je te u trenutnim pregovorima leži velik potencijal da sindikat i igrači osvijeste gledatelje, pogotovo one mlađe, o važnosti radničkih prava. A možda i neki od hrvatskih sportaša, inspirirani američkim kolegama, doguraju do toga da organiziraju kolektivne pregovore ili industrijske akcije.
Izvor naslovne fotografije: Negative space
Tekst napisao:
Preporučite članak: