Iran je nemoguće shvatiti bez stvarnih, ljudskih uvjeta, koji uključuju radničke ustanke, klimatske promjene i nestašice vode.
Rat u Iranu nije strateški propust ni plod ludog i dementnog Trumpa. Lako je ukazati na apsurd medijskog prostora, pogotovo onog na našem jeziku, koji svaki rat svodi na objave na Truth Socialu, razgovore i izjave svjetskih lidera te na međusobno granatiranje njihovih država - informacije korisne ponajprije investitorima na svjetskim burzama. Najviše od svega, takva su tumačenja fatamorgana, zapela u predodžbi o strukturi svijeta koja ne postoji.
Svaka zbunjenost oko nedovoljne "brzine i preciznosti" američkog ratnog pohoda zapravo je uspjeh američke vojne propagande, koja nas uvjerava da "brzi preventivni rat" uopće može postojati. Trumpova nepredvidljivost i kontradiktorne poruke republikanske administracije o tome što zapravo želi postići vrlo su zgodne maske kojima se prikriva stvarno, surovo lice imperijalizma i stvarni, odmjereni interesi vladajuće kapitalističke klase.
Rat je zarada, a destrukcija je sama po sebi cilj
Tri glavne države u trenutačnom sukobu na Bliskom istoku nipošto nisu toliko različite, upravo zato što imaju zajedničkog neprijatelja: radnike. Islamska Republika novu je godinu dočekala na rubu revolucije, tijekom koje je pobila nekoliko tisuća ljudi. Izrael nastavlja genocid u Gazi, dok u SAD-u vlada ICE-ov teror otmica i sabirnih centara. Sve tri države uvježbavaju se na domaćem terenu prije svojeg finalnog ispita u međunarodnom sukobu.
Kako se države pozicioniraju na svjetskoj pozornici nije pitanje njihove slobodne volje, nego pitanje načina na koji njihova nacionalna buržoazija može osigurati vladajuću poziciju u financijskom smislu. Njihov rat nije moralni ili pravni propust, niti stvar osebujnih strategija, nego stvar ekonomije.
Različiti kapitalistički blokovi moraju se međusobno nadmetati kako bi sačuvali vlastite investicije i prodali robu na svjetskom tržištu, navigirajući pritom kroz krize hiperprodukcije i neostvarenih profita, koje su konstanta kapitalizma. U tom pogledu ni Kina nije neka "alternativa", osim utoliko što je juan alternativa dolaru.
Ako se vodimo logikom "slobodnog tržišta", države Perzijskog zaljeva slobodno "biraju" kako će i kada prodavati svoju robu - primarno naftu, helij i plin. Tada moramo zanemariti popriličnu količinu američkih vojnih baza, uključujući cijelu državu Izrael, kao i činjenicu da se nafta, igrom slučaja, prodaje primarno u američkim dolarima, a višak profita od njezine prodaje investira natrag u SAD. Zauzvrat, Amerika svojim vazalima garantira "vojnu sigurnost".
No mandat Washingtona kao globalnog hegemona nije vječan ako je njegov vojno-financijski status ugrožen. Otuda i potreba za "preventivnim udarima" dok je SAD i dalje primarna vojna sila svijeta.
Rat kao potreba
Sveopća destrukcija Bliskog istoka, osim što je ekonomska nužnost kojom se način proizvodnje "resetira" uništenjem potražnje, zaliha i sredstava proizvodnje, također je prilika za jedan kapitalistički blok u Washingtonu da spriječi širenje drugog kapitalističkog bloka u Pekingu. Na to upućuju Trumpove izjave da će na ruševinama Gaze graditi hotele, ali i činjenica da je Kina najveći potrošač bliskoistočnih energenata.
Više-manje neposredan rat razvijenih država na nerazvijenoj periferiji konstanta je suvremenog svijeta. To globalno ratno područje prostire se od granice Europske unije do granice Kine, u pojasu dugom 5000 kilometara. U Sudanu hara RSF, kontrolira područja bogata zlatom I podržavaju ga Ujedinjeni Arapski Emirati.
Pakistan, koji je u vojnom savezu sa Saudijskom Arabijom, ratuje s Afganistanom, kojeg optužuje da je "indijska kolonija". Indija, Pakistan i Kina istodobno su u trojnom sukobu oko tokova rijeka iz Himalaje, kao što su Egipat i Etiopija u sukobu zbog toka Nila. Garantirani izvori prihoda pritom su uvijek nafta, oružje i voda.
U ovoj vrtoglavoj mreži međunarodnih "saveznika" lako je zaboraviti sam ljudski život - da ljudima na Bliskom istoku nisu potrebne bombe, nego humanitarna pomoć. Konflikt neće prestati novim "preventivnim ratovima" i potpisivanjem dokumenata, nego, primjerice, štrajkom u američkoj vojnoj industriji.
Genocid u Gazi primjer je stvarnog cilja ovakvih ratova: njihov cilj nije završetak "vječnih ratova"; upravo suprotno, cilj je teror i nastavak vječnog rata. Podsjetimo, američki i izraelski "dekapitacijski udari" počeli su dva dana nakon neformalnih pregovora s Iranom u Ženevi.
Klimatski ratovi
Bliski istok i Sahara, kao ratno i pustinjsko područje, izloženi su iznimnoj opasnosti od klimatskih promjena. IPCC upozorava da će, u trenutačnim uvjetima, dijelovi planeta postati nenastanjivi za ljude, a pod najvećim su rizikom vruće regije i područje ekvatora. Iran je u posebno kobnoj situaciji, ako ne i zemlja na rubu kolapsa, jer se nalazi u svojevrsnom "bankrotu vode".
Voda je višestruko naglašen faktor u bliskoistočnim ratovima jer i postrojenja za desalinizaciju, o kojima ovise deseci milijuna ljudi, postaju mete napada. Riječ je o scenariju koji se može opisati jedino kao apokaliptičan.
U svakom konfliktu, od Malija do Pakistana, možemo pronaći nešto zajedničko: oskudicu i nedostatak vode. Prvi je primjer Gaza, kamo Izrael već desetljećima sprječava ulazak humanitarne pomoći.
Isti model iz Gaze sada se primjenjuje i na Iran, uništavanjem bolnica, škola, energetske infrastrukture i kulturnih dobara. Ako je Gaza bila uvodna faza u ratu s Iranom, Iran je pokazatelj kako će izgledati budući klimatski ratovi.
Više nego ikada u ljudskoj povijesti nameće se potreba za demilitarizacijom i globalnim ujedinjenjem uoči klimatske katastrofe i popratnog rizika Trećeg svjetskog rata.
Globalni ekonomski krah zbog blokade Hormuškog tjesnaca pritom pokazuje da je zelena tranzicija mit i koliko naša globalna civilizacija i dalje ovisi o nafti i njezinim derivatima.
Čak i kada bi rat prestao sutra, najveća žrtva ne bi bili naši novčanici zbog skupljeg goriva. To su već sada najranjiviji: ljudi koji ondje umiru od gladi, od Gaze do Sudana.
Naš suradnik Marko Loina, donirao je ovaj tekst našem i vašem portalu u trenutku kada su nam smanjena sredstva financiranja. I ovim putem mu iskreno zahvaljujemo na podršci i solidarnosti.
Ako želite da i dalje objavljujemo više ovakvih kvalitetnih članaka, možete donirati — a sva prikupljena sredstva idu izravno na honorare autorica i autora.
Foto: Pexels
Preporučite članak: