Pobune u Nepalu i Indoneziji, štrajkovi u Italiji; cirkus u Bijeloj kući. Ulične borbe i masakri s jedne strane, gradnja novog Versaillesa u Washingtonu s druge. Orkestar klasnog sukoba svira sve glasnije, novi periodični ciklus krize postaje sve jasniji. U svemu raste teror i demagogija vladajuće klase.
U američkim gradovima parapolicija tuče i siluje kao invazivna sila. Na nebu Chicaga vojni helikopteri, 800 privedenih. Krize 2009. i 2020. služile su tek kao uvodna faza trenutačnoj, koja će zaokružiti pedesetogodišnji ciklus - slom njujorške burze 1929. i naftnu krizu 1970-ih. Iz jedne krize, zahvaljujući klasnoj borbi radnika, izašao je Kejnzijanizam, kvazi socijalna demokracija, iz druge neoliberalizam.
Iz ove krize izaći će, vjerojatno, novi tehnokratski oblik kapitalizma, u kojem su ključni slom američke hegemonističke politike, internet i klimatske promjene. Iza svega, interesi tehnokratske oligarhije.
Izbori 2024. stavili su SAD u pat poziciju - daljnja globalizacija i očuvanje međunarodnih investicija, nastavljanje "pristojnog i humanog" imperijalizma pod patronažom Demokratske stranke, ili okretanje autarkiji i priklanjanje korporativnim gigantima u Silicon Valleyu pod patronažom Republikanske stranke. U oba slučaja, američka radnička klasa bila bi gubitnik, strukturalna trulež kapitala bi se nastavila, a pobjednik u globalnoj igri kapitalizma ostala bi - Kina.
Kraj imperije?
SAD ima državni dug od 37 bilijuna dolara i jedan od najvećih trgovinskih deficita u svijetu. Zbog globalizacije proizvodnih lanaca, SAD je izgubio velik dio industrijskih radnih mjesta, pretvarajući se iz industrijske sile u postindustrijsko, konzumerističko društvo. Hektične carine na početku republikanske administracije vjerojatno su poslužile kao pokušaj kontrolirane demolicije ovih deficitnih mjehura.
SAD već odavno prestižu rastuće ekonomije istočne Azije, i to ne samo na bojištu svjetskog tržišta, već i u prevlasti na moru. Bez čeličnih behemota koje su krstarice i nosači aviona, SAD nikad ne bi postao hegemona sila, kao ni Ujedinjeno Kraljevstvo prije njega. Danas, najaktivnija industrija brodogradnje na svijetu nalazi se u Japanu, Južnoj Koreji i Kini; kineska tehnologija hipersoničnih projektila potencijalno čini Ameriku gubitnikom u bilo kojem vojnom sukobu.
Američka globalna mreža vojnih baza, koja povijesno osigurava otvorena tržišta i protok kapitala u korist SAD-a postaje teret. Izrael bombardira američkog saveznika Katar. Sukobi s europskim "saveznicima" i Trumpov igrokaz sa svojim generalima (od kojih želi "odanost kao Hitleru") ukazuju da je imperija previše i pretanko raširena.
Ikonografija i mitologija carstva je živa, mada je carstvo hodajući mrtvac. Globalna dominacija američkog dolara, preko kojeg se obavlja većina transakcija nafte, ostaje jedan od temelja snage SAD-a. Ogromnim opticajem dolara na svjetskom tržištu SAD može praktički beskonačno izvoziti svoj dug. BRICS savez pokušava ovu dominaciju prekinuti, no upitno je koliko uspješno.
Osim financijskog kapitala, američki ekonomski sektori koji bilježe rast su još vojna i informatička industrija - izuzev kojih je SAD u recesiji. Pucanje mjehura umjetne inteligencije značio bi katastrofu. Što znači ovo tromeđe vojske, IT sektora i financijskog kapitala možemo vidjeti u tome kako se države odnose prema - internetu.
Uloga interneta
U određenom smislu, internet je dilema unutar načina proizvodnje koji ga je stvorio. Kapitalizam je vrsta proizvodne tiranije - privatno vlasništvo nad sredstvima proizvodnje podrazumijeva da radnička klasa nema odabir kako i gdje i u kojim količinama se odvija proizvodnja, niti kako se dijele proizvodi i društveni višak. Da bi kapitalistički način proizvodnje funkcionirao, on podrazumijeva striktnu radničku disciplinu.
S druge strane, internet je ekosistem koji daje priliku za dojam istinite slobode izražavanja i anonimnosti koji nije dostupan u proizvodnom procesu. Internet je decentraliziran i nudi barem prividno nereguliran pristup informacijama. Oko buržoazije (ili Sauronovo tj. Palantirovo oko) ne može ne primijetiti i kriptovalute kao prijetnju dolaru.
Digitalni prostor postao je ključan alat klasne borbe. Bez internetskog aktivizma, genocid u Gazi bi možda ostao prešutan, što razumije i Netanyahu koji je otvoreno prozvao TikTok kao ključno bojište u informacijskom ratu Izraela. Insurekcija u Nepalu je djelom organizirana preko Discorda. Globalni internet naglašava globalni karakter ove klasne borbe koja garantirano stvara ogromnu paniku vladajućoj buržoaziji.
Ali internetska privatnost je iluzija pošto sve aplikacije i društvene mreže povezane s internetom, iza svojih korisničkih sučelja, služe kao ogromne baze podataka koje sakupljaju i najsitnije navike svojih korisnika. Pitanje je jesu li ključevi ovog špijunskog mehanizma u rukama transnacionalnih korporacija ili u rukama pojedine države.
Ovo je u suštini, još jedan sukob međunarodnog kapitala s državom kao administrativnom jedinicom. Gledano zajedno, kako bi se održala disciplina radničke klase, i napustio zastarjeli neoliberalizam, proizvodni i digitalni procesi moraju se potpuno spojiti, sada na razini svakog pojedinog radnika, u sve više autoritativnom obliku.
Nije slučajno da Jeff Bezos "ljubi Trumpov prsten", Elon Musk se ponašao kao drugi potpredsjednik, a mentor aktualnog potpredsjednika JD Vancea je – Peter Thiel, suosnivač i utjecajni investitor Palantira. Ujedinjenje digitalnog i administrativno-birokratskog aktualno je i u EU uvodom "chat-controla".
Kraj neoliberalizma?
Promjene u ekonomskoj bazi kapitalizma zahtijevaju promjene superstrukture - neoliberalizam kao model stvaranja profita zahtijevao je promjenu uloge države, tako će i izlaz iz neoliberalizma.
Kapitalistički sloj i birokratski sloj vladajuće klase često imaju oprečne interese; ako je tehnokratska oligarhija shvatila da je "američkom eksperimentu" i postojećoj administrativnoj državi došao kraj, oni mogu završiti jedino nasilno. Ovom tehnokratskom interesu Trump služi kao ambasador.
Veliki dio maničnog ponašanja republikanske administracije možemo vidjeti kao kontrolirano demoliranje, kao izazivanje orkestrirane revolucije, kao pokušaj stvaranja autarkije i pripreme za rat, sve zajedno izazvano arhaičnom truleži neoliberalizma.
Neoliberalizam je, privremeno, nivo profita stavio na razinu stagnacije, no naravno, nije riješio nijedan antagonizam inherentan kapitalističkom načinu proizvodnje.
Dapače, pogoršao ih je, jer je jaz bogatih i siromašnih danas bez presedana u ljudskoj povijesti, a potjera za profitom, gotovo bez ikakvih legalnih prepreka, ostavila je od planeta pustoš na sigurnom pravcu u klimatsku katastrofu.
Trenutačne autoritativne trendove možemo vidjeti kao uvod u osiguranje egzistencije kapitalizma gdje egzistencija života na planeti nije osigurana. Tehnofeudalizam je nesavršena riječ za opisati kakav će oblik kapitalizam preuzeti da održi ikakvu stopu profita, no zasigurno krećemo ka surovom, tehnokratskom obliku vađenja dobiti. Prije no što se novi kalup kapitalizma staloži kako god, potrebno je da kapitalizam prođe kroz fašistički period.
Fašizam
Mandat buržoazije, kao vladajuće klase, temelji se na tome da je ona jedina sposobna biti vladajuća klasa. Pošto buržoazija može postojati jedino kroz pljačku, ovaj poredak može se opravdati jedino kroz laži i nasilje, kroz cenzure, propagandu, radničko izrabljivanje, namještene izbore. Sve autoritarne društvene strukture potrebne za očuvanje i reprodukciju vladajuće klase, a koje u krizi klasnog društva postaju „fašističke“, nalaze se u svom gotovom obliku u svakoj liberalnoj demokraciji.
Čim više pomahnitao kapitalizam postaje, tim veća potreba za kolektivnom laži, čim dublja kriza, tim više ova laž postaje kolektivna psihoza. Trump je u svemu ovome samo jedan čovjek, ali korisna budala. Ideološki, fašizam je uvijek nekoherentan, ali ima jedan cilj - održavanje buržoazije na vlasti. Fašizam spaja religiju (evangelističke kršćane u Americi), kvazi-socijalističku i revolucionarnu retoriku i ideologije sitne buržoazije.
Bijes srednje klase i sitnih kapitalista, koji su općenito ideološka baza fašizma, fašizam nastoji pretočiti iz klasne borbe u nacionalnu borbu te stvoriti kanale klasne kolaboracije. U fašističkoj Italiji ovi kanali su bile korporacije, u nacističkoj Njemačkoj državni sindikati. Povijesni fašizam bio je specifičan jer se javio kao odgovor na prijetnju komunističkih revolucija u Europi.
Zapadni svijet danas je prilično drugačiji jer je politička ljevica masakrirana već desetljećima i teško je za očekivati organiziranu revoluciju poput one u Španjolskoj 1936. koja će kontrirati fašizmu.
Demoni Amerike
Demoni Amerike nikad nisu stvarno nestali, nisu niti zaspali, samo su iz bijelih haljina prešli u fina odjela. Malcolm X je proročki rekao da će američki liberalizam, ne američki konzervativizam, biti stvaran neprijatelj i bijelih i crnih radnika u Americi. Kapitalizam sada napokon može skinuti masku duginih boja i otvoreno postati ratna mašinerija.
Nije čudo da MAGA toliko mrzi "woke virus" i "globaliste" te ih krivi za svu trulež u Americi, nije čudo da je jedan od glavnih ciljeva Projekta 2025 ukidanje administrativne države i da svoje bijedno nasilje Amerika mora iskaliti na izmišljenim "ilegalnim imigrantima" i "narko-teroristima".
U biti - kapitalizam je uvijek nasilan, ali sada se ne mora pretvarati da nije.
Za Republikance, plijen kapitalističke pljačke je padao u krive ruke i ne mogu priznati da je njihova vlastita nesposobnost tome kriva. Američki demoni se sada napokon mogu množiti na plodnim poljima, isti demoni iz doba crnog ropstva, domorodačkih genocida, segregacije i aparthejda, eugenike, koncentracijskih kampova, konfederacije i Građanskog rata.
Amerika ove demone nikada nije istrijebila jer nikada nije istrijebila klasno društvo koje ih je stvorilo, a čiji potomci vladaju i danas, spremni na osvetu. Isti ovi demoni poslužili su kao šablona i inspiracija za nacističku Njemačku nekada; isti su se vratili kućama.
Postoji li alternativa?
Pobune u Nepalu i Indoneziji pokazuju da klasni poredak nikada nije toliko čvrst koliko se nastoji pokazati i da radnička klasa i danas može vrlo brzo osvojiti barem kratkotrajne pobjede. Ove pobune nisu izolirani slučajevi već ukazuju na globalne krahove sa zajedničkim uzrokom.
Italija i Grčka ušle su u štrajkove i blokade radi solidarnosti s Palestinom, u Francuskoj je Pariz nedugo nakon pisanja ovog teksta bio u masivnom prosvjedu. Radnici su bili i ostali ljudi, ne roboti, koji zaslužuju dostojanstvo, a fašizam očajan, psihotičan i neodrživ potez pomahnitalih „vladara“ svijeta kojima vlastiti klasni poredak klizi iz ruku.
Fašizam ne može trajati vječno, bio neizbježan ili ne. U globalnom ludilu ključevi promjene su u lokalnim i realnim stvarima: čak i u nečem naizgled banalnom poput agitacije za seksualnu slobodu, prava na abortus i dostupnosti kontracepcije.
Od većeg totalitarnog značenja je uvođenje chat controla od strane EU-a, i represija novinara. U svakom koraku, zajednička misija globalne radničke klase je odbijanje represije, cenzure, odbijanje zabrana javnog okupljanja i slobode izražavanja, kao i borba protiv tehnokratskih levijatana kojima je interes profit nad dostojanstvom. Solidarno, globalno.
Objavu ovog teksta podržala je Zaklada Rosa Luxemburg – Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.
Naslovna ilustracija: AI-generirana ilustracija - DALL·E (OpenAI)
Foto: Pexels
Preporučite članak: