U prosincu prošle godine završeni su najduži i vjerojatno najteži kolektivni pregovori u povijesti njemačkog Volkswagena, najveće poslovne grupacije u Europi i najvećeg proizvođača automobila na svijetu prema prihodima u 2023. godini, s gotovo 700.000 zaposlenih.
Iako su čelni ljudi tvrtke zahtijevali drastične uštede i prva zatvaranja tvornica od osnivanja tvrtke, a njemački i strani mediji prizivali vraga, upozoravajući na ozbiljnost krize, na kraju – za sad – nijedna tvornica neće biti zatvorena, nijedan zaposlenik neće biti otpušten, a smanjenje plaća od deset posto, koje je bilo traženo, više nije na stolu.
Nakon više od 70 sati pregovora i štrajkova upozorenja na dva dana, kada su 100.000 zaposlenika na Volkswagenovim lokacijama prosvjedovali protiv planiranih rezova, industrijski sindikat IG Metall i zaposlenici spriječili su zatvaranje tvornica i masovni smanjenje broja radnih mjesta. Bez ovog masovnog sudjelovanja, promjena odluka uprave ne bi bila moguća.
Kriza europske automobilske i dobavljačke industrije je očita. Prodaja je smanjena za dva milijuna vozila godišnje u Europi tijekom posljednjih šest godina, a pad prodaje i u Kini i drugim dijelovima svijeta ne bilježi samo Volkswagen, već i dva druga njemačka te dva francuska koncerna: Mercedes, BMW, PSA i Stellantis. Prodaja električnih automobila je pala, a kineski proizvođači počinju izvoziti u Europu. Premještaji proizvodnje, zatvaranje tvornica i masovna otpuštanja ponovno su postali sastavni dio vodeće industrije, motora europske ekonomije.
Broj zaposlenih u automobilskoj i dobavljačkoj industriji u Njemačkoj smanjio se za više od 60.000 u posljednjih pet godina. Ford zatvara tvornicu u njemačkom Saarlouisu, VW u belgijskom Bruxellesu, Stellantis u poljskoj Bielsko-Białoj i talijanskom Torinu. Unutarnja proizvodnja smanjena je s 5,7 milijuna automobila 2016. godine na 4,1 milijun u 2023. godini.
U očiglednom kontrastu s tim viškom kapaciteta, profiti su porasli na 60 milijardi eura za tri najveća njemačka proizvođača, a zadržani dobitak na nevjerojatnih 250 milijardi eura. Ta zadržana dobit (njem. Gewinnrücklagen) igra ključnu ulogu u financijskoj stabilnosti i dugoročnom razvoju poduzeća. Riječ je o dijelu ostvarene dobiti koji se ne isplaćuje dioničarima kao dividenda, već ostaje unutar tvrtke kako bi se osnažio vlastiti kapital, financirale buduće investicije ili pokrili eventualni gubici. Luksuzni automobili i visoko motorizirani SUV-ovi donose manju prodaju od malih, pametnih vozila, ali veći profit. Za masovnog proizvođača poput Volkswagena i njegovih kćeri Audi, Škoda i Seat, to postaje problem.
Tvornice u Emdenu, Zwickauu, Wolfsburgu, Hannoveru, Salzgitteru, Chemnitzu, Osnabrücku i Dresdenu pritisnule su maržu: umjesto planirane profitne margine od 6,5 posto, ostvarena je samo marža od 3,5 posto. To znači konkretno da se ne ostvaruje očekivana dobit, a jedino čemu se u kapitalizmu teži je maksimalno povećavanje iste, pa se smanjenje dobiti negativno odražava na poslovanje: Vlasnici i dioničari ne žele zaraditi manje nego mogu.
Prije početka kolektivnih pregovora, VW-ova uprava je u rujnu 2024. godine raskinula nekoliko kolektivnih ugovora:
1. Kolektivni ugovor o sigurnosti zaposlenja: treba biti otkazan kako bi se omogućila masovna otpuštanja i zatvaranje tvornica. Predsjednik uprave VW-a, Thomas Schäfer, rekao je da smanjenje troškova radne snage od 20 posto nije dovoljno, niti otpremnine ili starosna mirovina.
2. Kolektivni ugovor o zapošljavanju učenika nakon završetka školovanja
3. Kolektivni ugovor o radu na privremenim poslovima, koji regulira bolju plaću za radnike na određeno. No, ta odluka nije bila usmjerena na izbjegavanje gubitaka, već na ostvarivanje većih profita.
Ako netko želi raspravljati o nevolji u VW-ovim tvornicama, tu su 147 milijardi eura zadržane dobiti i više od 16 milijardi eura neto dobiti 2023. godine na bilanci koncerna. Od toga je isplaćeno 4,5 milijarde 2024. godine, gotovo polovica izravno obitelji Porsche-Piëch. Najava masovnih otpuštanja i zatvaranja tvornica predstavlja suspenziju dosadašnjeg socijalnog partnerstva. Moguće je i da se radi o reorganizaciji kapitala jer s oružjem i ratom očito se može zaraditi više nego s automobilima – osim ako se kapitalu odlučno i glasno suprotstave radnici.
Današnji VW potječe iz 1937. godine, kada je Adolf Hitler inicirao projekt pod vodstvom Ferdinanda Porschea za izradu "narodnog automobila", doslovno Volkswagen, koji je trebao široj populaciji omogućiti pristupačan automobil i time pokrenuti masovnu motorizaciju u Njemačkoj. Do tada su automobili, zbog visoke cijene, uglavnom bili dostupni samo višim društvenim slojevima. Početkom 1938. započela je izgradnja prvog pogona u Braunschweigu, a ubrzo nakon toga i glavne Volkswagenove tvornice kod Fallerslebena, što je rezultiralo osnivanjem grada koji će kasnije postati Wolfsburg.
Nakon Drugog svjetskog rata i pobjede nad fašizmom, tvrtku je preuzela vojna uprava Britanske okupacijske zone te je nastavila poslovati pod imenom Wolfsburg Motor Works. 1960. godine, Volkswagenwerk GmbH (d.o.o.), koja je nakon osnutka Savezne Republike Njemačke bila u vlasništvu pokrajine Donje Saske, pretvorena je u dioničko društvo pod nazivom Volkswagenwerk AG, poslije Volkswagen AG. Uz proizvodnju automobila i motocikala, danas uključuje i financijske te logističke usluge, kao i manji dio posvećen prehrambenoj industriji.
Početna situacija u Volkswagenu 2024. godine
Upravni odbor Volkswagena planirao je odmak od njemačkih proizvodnih lokacija. Ukinuće ulaganja bi dovelo do toga, da važne odluke o modelima budu odgođene ili da tehnološka ulaganja, na primjer u buduća područja kao što je baterijska ćelija, ne budu u dovoljnoj mjeri donesena. Kao posljedica toga, zatvaranja tvornica bi išla ruku pod ruku s postupnim umiranjem lokacija u preostalim regijama. Osim toga, si je uprava Volkswagena, otkazivanjem osiguranja radnih mjesta, oslobodila put za otkaze iz poslovnih razloga od sredine 2025. godine.
„Propusti iz prošlosti, hitna potreba za ulaganjima u tehnološku transformaciju, kao i nesigurni politički okviri i nesigurna politička rasprava, su Volkswagen, čija je budućnost prije svega na srcu vlastitim zaposlenicima, doveli u jednu od najizazovnijih situacija u povijesti poduzeća. Radnička strana je rano jasno dala do znanja: Sve tvornice trebaju perspektivu, i transformacija se može oblikovati samo sa zaposlenima, nikada protiv njih“, objasnio je za njemačke medije koordinator sindikata IG Metall Donje Saske Thomas Gröger.
S kolektivnim dogovorom, moglo se spriječiti zatvaranje cijelih lokacija, otkazi iz poslovnih razloga, kao i intervencija u mjesečne plaće – VW je zahtijevao, između ostalog, trenutno paušalno smanjenje plaća od 10 posto. U promjenjivom automobilskom tržištu, s sve više protekcionističkih tendencija s one strane Atlantika, kao i na Dalekom istoku, te s dosadašnjom vladinom politikom, koja se pridržava ograničenja zaduživanja, ali se time okreće protiv industrijske lokacije, su kako radna mjesta, tako i poduzeća, posljednjih mjeseci došla pod ogroman pritisak.
Christiane Benner, prva predsjednica IG Metalla, pozivala je u medijima politiku na odgovornost: „Mi smo kao socijalni partneri, s ovim važnim dogovorom kod VW-a, preuzeli odgovornost. Naše crvene linije smo zadržali. Sada mora uprava isporučiti budućnost. Ali i politika sada mora obaviti svoj posao i odmah osigurati okvirne i konkurentske uvjete za industriju i ubrzanje razvoja e-mobilnosti, kako bi se time stvorila dugoročna perspektiva za zaposlenike!“
IG Metall je rano prepoznao potrebu budućih ulaganja, ali je uvijek zagovarao, da se ona ne smiju jednostrano donositi na teret zaposlenika. Da se mora pronaći rješenje za prekapacitiranost i financiranje budućih ulaganja, je opći konsenzus: „Mi smo, s velikom odgovornošću, sada sastavili paket, koji sadrži bolne doprinose zaposlenika, ali istovremeno stvara perspektive za radnu snagu. Pri tome, zaposlenici privremeno ulažu tarifne komponente, kao što su dijelovi sudjelovanja u rezultatu. Za budućnost bi sustav plaća trebao biti moderniziran. Zauzvrat, tisuće obitelji dobivaju siguran okvir za budućnost, a općine planiranje. To je, posebno pred Božić, važan znak stabilnosti i pouzdanosti. Istovremeno, to ne smije zamagliti činjenicu, da Upravni odbor VW-a mora obaviti svoje zadatke: tehnološko vodstvo, s najboljim modelima, najboljim lancem vrijednosti i dalje najboljim zaposlenicima“, dalje kaže Thorsten Gröger.
Stari protiv mladih, ured protiv proizvodnje, tvorinca u Emdenu protiv tvornice u Zwickauu – to je kalkulacija uprave. Šef koncerna Blume pokušavao je biti sentimentalan: „Ponovno ćemo dovesti VW tamo gdje marka pripada – to je odgovornost svih nas. Dolazim iz ove regije, radim u koncernu 30 godina. Možete računati na mene, a ja računam na vas – Mi smo Volkswagen“. No, tisuće ljudi u dvorani samosvjesno uzvikuju: „Mi smo Volkswagen – ali vi niste!“ Predsjednica središnjeg radničkog vijeća, Daniela Cavallo, izjavila je na skupu u Hannoveru da radnici polažu pravo na vlasništvo nad Volkswagenom i da iz povijesti proizlazi njihovo pravo na ekonomsko sudjelovanje: „Volkswagen ne pripada samo dioničarima! Volkswagen pripada i radnicima“.
Podsjeća na povijesne korijene: VW je u nacističkoj Njemačkoj 1930-ih godina bio osnovan s 130 milijuna reichsmarka oduzetih od sindikata. Nakon 1945. godine, sindikati nisu tražili svoje vlasničke prava jer je proširena sudjelovanje u odlučivanju osigurana zakonom o VW-u iz 1960. godine. Cavallo ističe: „130 milijuna reichsmarka odgovara današnjoj kupovnoj moći od gotovo 700 milijuna eura. Uz prosječnu kamatu, ovaj kapital, koji su nacisti oduzeli radničkom pokretu, tijekom desetljeća bi narastao u milijarde. Taj novac, naš novac, danas je u Volkswagenu. I zato je jasno: u Volkswagenu nikada neće zavladati turbo-kapitalizam. U Volkswagenu će radnici, njihove obitelji i lokalne regije uvijek imati veliki utjecaj.“
Na skupštini radnika u Wolfsburgu 4. rujna, financijski direktor VW-a rekao je: „Nedostaje nam prodaja oko 500.000 automobila, što je prodaja za dvije tvornice. Tržište jednostavno više ne postoji.“ Do sada su se viškovi kapaciteta smatrali problemom drugih proizvođača, no sada je priznato da i unutar Volkswagena postoji višak kapaciteta. Naravno, ovi viškovi kapaciteta moraju se smanjiti – najbolje kroz izgradnju proizvodnje za održivu javnu mobilnost ili smanjenje radnog vremena prema četverodnevnom radnom tjednu ili 28-satnom tjednu. Jedna od prvih mjera za smanjenje viška kapaciteta u kriznim vremenima 1994. godine bila je četverodnevni radni tjedan. Predsjednik radničkog vijeća iz Kassela Carsten Büchling u intervjuu za „Frankfurter Rundschau“ rekao je: „Ako sada dođu otpuštanja i zatvaranja, to je voda na mlin AfD-a. Ako bismo imali više utjecaja na strateške odluke, ovakve eskalacije mogli bismo izbjeći.” Prva predsjednica IG Metalla, Christiane Benner, ima četverodnevni radni tjedan na umu i smanjenje radnog vremena smatra opcijom: „Ne bismo trebali zanemariti nijednu ideju koja nam može pomoći u očuvanju radnih mjesta i poslovnih lokacija.“
Rezultat kolektivnih pregovora
Sindikat je u studenome predstavio sveobuhvatan plan za budućnost Volkswagena. Kompanija je taj koncept javno odbacila, no sada će se, nakon zaključenja kolektivnog ugovora, primijeniti. U osnovi je spriječeno odvajanje Volkswagena od kolektivnog ugovora metalne i elektroindustrije. U studenome 2024. postignut je dogovor o povećanju plaća od oko 5% za zaposlene. Međutim, to će povećanje u Volkswagenu zasad biti odgođeno. Dodatni iznos koristit će se do 2030. kao djelomično financiranje instrumenata za rješavanje viška zaposlenih bez otkaza iz poslovnih razloga. To uključuje fleksibilna smanjenja radnog vremena s djelomičnom nadoknadom plaća i proširene opcije prijevremene mirovine.
Od 1. siječnja 2031. osnovne plaće realno će se povećati za tih 5%. Već od 2027. budući kolektivni pregovori mogu donijeti nova povećanja plaća prije 2030. godine. Time zaposlenici privremeno odustaju od povišice, ali zajedno sprječavaju drastične rezove na VW lokacijama i solidarno pomažu jedni drugima. Socijalni partneri u kolektivnim pregovorima također su se dogovorili o reviziji sustava plaća koji je na snazi već desetljećima. Analiza će započeti 2025. godine, a provedba je predviđena za 1. siječnja 2027. Od 2026. godine zaposlenici u kolektivnom ugovoru tijekom dvije godine (2026. i 2027.) u potpunosti će uložiti svibanjski bonus iz raspodjele rezultata kao doprinos. U sljedećim godinama (od 2028.) taj će se bonus postupno povećavati, a puni iznos isplaćivat će se ponovno za fiskalnu godinu 2030.
Ključne teme pregovora bile su plaće stručnjaka i rukovoditelja ("Tarif Plus"), dosad zajamčeno trajno zapošljavanje mladih radnika nakon uspješno završene obuke, kao i naknade i uvjeti rada za privremene radnike na lokacijama Volkswagen AG. Ubuduće će bonus iz sustava "Tarif Plus" iznositi oko 35% godišnjeg bonusa najniže menadžerske razine, dok je dosad iznosio oko 50%. Time je spriječen potpuni napad Volkswagena na ovaj sustav. Rezultat pregovora također osigurava da se menadžment i upravni odbor u većoj mjeri financijski uključe u osiguranje budućnosti Volkswagena. Dosad isplaćena povišena naknada za godišnji odmor (oko 1.290 eura) bit će ukinuta. Od 2027. uvodi se bonus za članove IG Metalla: Za 2027. godinu iznosit će 254,00 eura, za 2028. godinu 508,00 eura, za 2029. godinu 636,00 eura. Od 2030. članovi IG Metalla dobivat će 1.271,00 eura uz tarifnu dinamiku. Jubilarne nagrade za 25 i 35 godina staža također će biti prilagođene – Volkswagen ih je u početku želio potpuno ukinuti.
Dosad su vrijedile sljedeće odredbe: Za 25 godina staža zaposlenici su dobivali 1,45 puta iznos mjesečne plaće, a za 35 godina staža 2,90 puta iznos mjesečne plaće. U budućnosti će zaposlenici za 25 godina staža dobivati fiksni iznos od 6.000 eura, a za 35 godina 12.000 eura. Dogovoren je dugoročni plan proizvodnje na različitim lokacijama. Wolfsburg će do 2029. proizvoditi modele na SSP platformi, uključujući ID. Golf. Braunschweig će izrađivati ključne komponente, Chemnitz ostaje stabilan do 2035., a Dresden 2025. prekida montažu ID.3 i prelazi na druge aktivnosti. Emden će od 2026. proizvoditi ID.7 i novi ID.4, Hannover zadržava modele ID. Buzz i T7 Multivan, a Kassel ostaje centar za električne pogone. Osnabrück nastavlja s kabrioletom T-Roc do ljeta 2027., Salzgitter osigurava drugi blok baterijskih ćelija (CP2), dok Zwickau ostaje ključna lokacija za električna vozila i 2026. prelazi na kućni kolektivni ugovor.
"U tarifnoj borbi bez presedana za Volkswagen, pod povijesno nepovoljnim gospodarskim uvjetima, uspjeli smo pronaći rješenje za zaposlenike na Volkswagenovim lokacijama – rješenje koje osigurava radna mjesta, jamči proizvode u tvornicama i istovremeno omogućuje ključne investicije u budućnost. Time pokazujemo, suprotno aktualnom mainstreamu mnogih uprava: rješenja za budućnost su moguća i bez masovnih otpuštanja! Dajemo jasan signal protiv sve češće upravljačke prakse da se kratkoročni profiti kupuju otkazima u Njemačkoj", izjavio je Thorsten Gröger, glavni pregovarač IG Metalla. Daniela Cavallo, predsjednica Radničkog vijeća Volkswagena, dodala je: "Nijedna lokacija neće biti zatvorena, nitko neće biti otpušten iz poslovnih razloga, a naši kolektivni ugovori dugoročno su osigurani. Ovim smo trostrukim pristupom, unatoč teškim gospodarskim uvjetima, izborili stabilno rješenje. Istina, postoje tarifni ustupci izvan mjesečnih primanja – no zauzvrat smo solidarno osigurali opstanak svih lokacija s perspektivom za budućnost, novo jamstvo zaposlenja do kraja 2030. i, što je najvažnije, jasno dali do znanja upravi da su promjene u Volkswagenu osuđene na propast ako se donose protiv volje radnika."
Komisija za kolektivne ugovore IG Metalla jednoglasno je odobrila rezultat pregovora o kolektivnom ugovoru, koji je kao svaki drugi kolektivni ugovor, još više nego zakon, izraz odnosa snaga između kapitala i rada. Ovi pregovori pokazali su da ujedinjeno radništvo i opće sindikalno protivljenje smanjenju socijalnih prava može biti uspješno i da Volkswagen ne pripada samo dioničarima. U pogledu daljnjih socijalnih rezova i ubrzanog naoružavanja u Njemačkoj potrebno je dalje zajednički boriti se sindikatima, klimatskim pravima i drugim inicijativama za sudjelovanje i suodlučivanje o pitanjima naših svakodnevnih života, kao što su konverzija automobilske industrije. Radnici Volkswagena pokazali su da se volja poslodavaca može slomiti i da ujedinjeni pobjeđuju.
Objavu ovog teksta podržala je Zaklada Rosa Luxemburg – Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.
Foto: IG Metall
Preporučite članak: