Poznati meme glasi: Nije toliko vruće, koliko je sparno. Samo što je vruće. Jako je vruće. Posebno to osjećaju oni koji po ovim vrućinama rade na otvorenom. Piše Matea Grgurinović.
Marija je ove godine napustila posao u neprofitnom sektoru i odlučila (od)raditi sezonu kao turistički pratitelj. U poslu uživa i lijepo joj je; on joj pruža promjenu koja joj je bila potrebna. Na naše pitanje kako podnosi visoke vrućine jer joj je posao takav da često mora cijele dane provoditi vani, Marija odgovara da postoje dvije razine nošenja s vrućinama.
Prva razina je ta da se pokušava previše ne obazirati na velike vrućine, ipak ih smatra normalnima i uobičajenima za ljeto. Međutim, na drugoj razini Marija ipak ne može negirati utjecaj koji visoke temperature imaju na njeno tijelo. Kaže da jednostavno ne može biti cijeli dan na suncu. Spominje situaciju kada je vodila turiste u Dubrovniku cijelo jutro. „Završili smo u podne. Ja sam bila full low“, kaže i dodaje: „Vrućina odmaže, puno prije me iscrpi“.
No, Marija ističe da njen posao ima jednu prednost. S turistima koje vodi može se dogovoriti tako da izbjegnu najgore vrućine, a sa sobom uvijek nosi zalihu vode i kreme za sunčanje. „Zašto Španjolska ima siestu, to je pitanje zdravlja“, zaključuje.
Ipak, Marija ima mogućnost koju mnogi radnici nemaju. Tako smo na jedan petak, tijekom jednog od najgorih toplinskih valova, u 12 sati, po najgoroj vrućini, fotografirali građevinske radnike. Oni nisu postavili suncobran da se bar malo zaštite od sunca, kao što su nedavno improvizirali radnici na jednoj dizalici u Zagrebu, o čemu su pisali hrvatski mediji.
Kako navodi Europska konfederacija sindikata (ETUC), diljem Europske unije 23 posto svih radnika barem četvrtinu svog radnog vremena izloženi su visokim temperaturama; ta se brojka penje na 36 posto u poljoprivredi i industriji te na 38 posto u građevini.
Kako piše Tansy Hoskins u članku koji se tiče radnika koji rade na pripremama za Svjetsko prvenstvo u nogometu u Kataru, nema točnih brojki o tome koliko je radnika preminulo otkako je odlučeno da će se Svjetsko nogometno prvenstvo igrati u toj državi. Guardian procjenjuje da je ta brojka negdje oko 6.500 radnika, iako Katar to osporava. Katar u svojim službenim brojkama navodi da je preminulo “tek” 37 radnika, a Amnesty International navodi da su u proteklom desetljeću tisuće migrantskih radnika umrli u Kataru, naglo i neočekivano, iako su prije dolaska u tu državu prošli sve potrebne zdravstvene testove i preglede.
No, unatoč jasnim naznakama da visoke temperature i “toplinski stres” predstavljaju visok rizik za radnike, jako je teško procijeniti koliko je točno radnika svoj život izgubilo u Kataru jer vlasti te države ne istražuju uzroke njihovih smrti.
Velebne građevine tako se grade preko leđa i grobova migrantskih radnika. Katarske vlasti, pak, pod službene uzroke njihovih smrti navode tek „prirodne uzroke“ ili „srčani zastoj“, a obitelji radnika nikada ne dobiju priliku saznati što se uistinu dogodilo s njihovim bližnjima, niti ostvariti pravo na adekvatnu kompenzaciju.
Kad se znojenje pokvari
Normalna temperatura naših tijela je oko 37 Celzijevih stupnjeva. Kako temperatura okoliša raste iznad te granice, naša tijela počinju se prilagođavati. Kada temperature rastu, počinjemo se znojiti, kapilare se šire kako bismo se rashladili. Za svaki rast temperature tijela za pola stupnja ubrzavaju se otkucaji srca. Kako puls ubrzava, mozak našim mišićima pokuša javiti da se opuste i da uspore; u ovom stadiju mogu se pojaviti glavobolja, mučnina, čak i povraćanje. Ako temperatura tijela dođe do 40 stupnjeva, organi počnu otkazivati, stanice propadati; može doći do zastoja srca. Osoba može imati halucinacije i napadaje. Često prvi otkazuju bubrezi (BBC).
Izraz “toplinski stres” (eng. heat stress) označava visoke temperature koje naše tijelo ne može podnijeti bez fizičkih posljedica. Nakon određenog “temperaturnog praga” tijelo više ne može održavati tjelesnu temperaturu koja mu je potrebna za normalno funkcioniranje. Kada je osoba dugo vremena izložena visokim vrućinama, prvi mehanizam našeg tijela koji se “pokvari” je sposobnost znojenja. Kada se osoba prestane znojiti, vrlo brzo dolazi do iscrpljenosti vrućinama i toplinskog udara (Scientific American).
Posljedice visokih temperatura nažalost osjećaju i radnici diljem Europe: sredinom srpnja mediji su izvijestili o čistaču ulica u Madridu koji je umro od posljedica izloženosti visokim temperaturama, a u Italiji su početkom srpnja umrla dva poljoprivredna radnika u dobi od 20 i 57 godina dok su radili na temperaturama višim od 40 stupnjeva. Guardian je prošle godine izvijestio o mladom poljoprivrednom radniku iz Malija koji je život također izgubio na polju zbog visokih vrućina; umro je berući rajčice. Nakon njegove smrti vlasti na jugu Italije zabranile su rad na najvećim vrućinama između 12.30 i 16 sati.
Temperature rastu, radni sati smanjuju?
Dugotrajna izloženost visokim temperaturama može dovesti do kronične bolesti bubrega, srčanih napada i respiratornih bolesti. Još jedno pitanje koje je jako važno, posebice za rad na gradilištima, jest to da izloženost visokim temperaturama, stres u kojem se radnik nalazi i napor koji njegovo tijelo čini da snizi temperaturu, dovode do vrtoglavica i smanjenja kognitivnih funkcija, što na gradilištima može biti jako opasno i dovesti do nesreća i ozljeda.
I Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) na svojoj je Facebook stranici upozorio da su temperature od 16°C do 24°C temperature pri kojima radnici najbolje obavljaju posao; na temperaturama većima od 30°C rizik od nesreća na radnom mjestu se povećava za 5-7 posto, a na onima višima od 38°C rizik od nesreća povećava se za 10-15 posto, navodi SSSH. "Potrebne su hitne mjere – i ograničavanje maksimalnih temperatura za obavljanje rada – kako bi se zaštitilo radnike koji rade u ovakvim ekstremnim uvjetima!", traži SSSH.
U izvještaju Rad na toplijoj planeti: Utjecaj toplinskog stresa na produktivnost rada i dostojanstven rad (eng. Working on a warmer planet: The impact of heat stress on labour productivity and decent work) Međunarodne organizacije rada (International Labour Organization, ILO) navodi se da će projicirano povećanje temperature dovesti do učestalijih i češćih “toplinskih stresova”, smanjiti broj radnih sati koje je moguće (od)raditi i time utjecati na radnike, a pogotovo radnike u manje razvijenim zemljama.
ILO također navodi da radnik/ca pri temperaturama od 33–34°C koji radi umjerenog intenziteta gubi 50 posto njegova ili njezina radnog kapaciteta. Vrućina utječe na radnike u svim sektorima, ali neka zanimanja u većem su riziku jer zahtijevaju više fizičkog napora ili rad na otvorenom. Takvi poslovi su obično u poljoprivredi, građevini, prikupljanju otpada, hitnim popravcima, prijevozu, turizmu i sportu te upravljanju prirodnim resursima. Radnici koji rade u tvornicama, dakle unutra, također su u povećanom riziku ako temperatura u postrojenjima nije dobro regulirana.
Projekcije koje se temelje na procjenama rasta globalnih temperatura od 1,5°C do kraja 21. stoljeća, kao i procjene trendova rada i radne snage, navode da će do 2030. godine zbog visokih temperatura biti izgubljeno ukupno 2,2 posto ukupnih radnih sati, što je gubitak produktivnosti koji je ekvivalent 80 milijuna radnih mjesta, navodi ILO.
Ako pak procijenimo da će se poljoprivredni i građevinski poslovi obavljati na suncu, ne u hladu, procjena gubitka radnih sati do 2030. godine penje se na 3,8 posto – što je jednako 136 milijuna radnih mjesta.
Plaća ili zdravlje
Kako navodi Guardian, ako stvari ostanu kakve jesu, do 2050. godine 60 posto radnika koji rade na otvorenom, poput radnika u građevini, poljoprivrednika i hitnih službi, mogli bi barem jedan tjedan rada izgubiti zbog ekstremnih vrućina koje su preopasne za rad na otvorenom.
Kako dalje piše Guardian, radnici u Sjedinjenim Američkim Državama koji rade na otvorenom imaju 35 puta više šanse da umru od izlaganja vrućinama od opće populacije. Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) preporučuje da poslodavci smanje broj radnih sati kada indeks vrućine (eng. heat index) dosegne od 38 stupnjeva do 42 stupnja.
No, dok radnici u građevini mogu radni raspored prilagoditi vrućinama, tako da se primjerice radi kasnije popodne (iako i to donosi svoje probleme jer radnici onda i svoj život moraju prilagođavati novim rasporedima), neki radnici poput onih koji rade u hitnim službama ne mogu tako jednostavno prilagoditi svoj radni raspored. Oni moraju raditi bez obzira na sve, bez obzira na utjecaj koji to ima na njihovo zdravlje.
"Ako ne smanjimo emisije ugljičnog dioksida koje 'zarobljavaju' toplinu, milijuni radnika koji rade na otvorenom sve će više i češće biti izloženi opasnim razinama vrućina", kazala je Kristina Dahl, suautorica izvještaja Prevruće za rad (Too Hot to Work).
S klimatskim promjenama koji dovode do sve većeg broja dana s ekstremnim i intenzivnim vrućinama, rast će i broj sati i dana kada je rad na otvorenom nesiguran i opasan, što će posljedično dovesti do povećanja smrtnih slučajeva na radu i prisiliti i na promjene i prilagodbe uvjeta rada. Međutim, čak i ako do te prilagodbe dođe, sve veći broj radnika bit će prisiljen birati između plaće i zdravlja, piše Udruženje zabrinutih znanstvenika (Union of Concerned Scientists, UCS). S obzirom na to da trenutačno živimo najvjerojatnije najhladnije ljeto naših života, jasno je da taj izbor velikom broju ljudi neće biti lagan.
Objavu ovog teksta podržala je Agencija za elektroničke medije sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
Izvor naslovne fotografije: Instant Vantage, Radnička prava
Autorica teksta:
Preporučite članak: