RAD. su novine o radnim pravima i suradnji nastale oko ideje stvaranja fronte sindikata i civilnog sektora u borbi protiv svih oblika mjera štednje: smanjenja radničkih prava, dokidanja usluga institucija socijalne države, rasprodaje javnog dobra. Ove novine će u svom kvartalnom tempu izlaženja biti prilog drugačijem jeziku o radu, ali samim tim i drugačijoj slici svijeta kojoj su potrebne radikalne promjene. Zato i ta dvosmislenost iz naše naslovne kratice: RAD. Naš prvi broj možete skupiti (bez naknade) na nekoliko punktova u gradu Zagrebu: Galeriji Nova, Mami, Booksi, KSFF, Kući ljudskih prava, Centru za ženske studije, kafićima Golf, Limb i Europa u te u vašim sindikalnim podružnicama. Od idućeg tjedna kreće i distribucija po ostatku Hrvatske. U nastavku pročitajte kratak pregled sindikalnih novosti.
Petrokemija u limbu
Netom uoči zaključivanja prvog broja ovog lista privedena je kraju dokapitalizacija Petrokemije s oko 260 milijuna kuna upisane vrijednosti, i to gotovo isključivo s državne strane. To znači da Vlada RH po novom kontrolira oko 80 posto posjeda nad kompanijom, dok su bankovni fondovi spali na zanemariv postotak. Riječ je o privremenom stanju, jer država je pretprošle godine iskazala nakanu da na koncu zadrži svega kontrolnih 25 posto plus jednu dionicu. Ipak, banke još funkcioniraju kao presudni faktor za poslovanje i dugoročnu budućnost kutinske tvornice umjetnih gnojiva. Posrijedi je svojevrsna ucjena, kako ćemo vidjeti, i to sasvim političke naravi.
Da bismo prikazali aktualnu situaciju oko kutinskog proizvođača s oko 1700 radnika nužno je vratiti se malo u prošlost. Već godinama naime glavni problem tamo predstavlja neopravdano visoka cijena plina, glavne sirovine u procesu nastanka umjetnih gnojiva. Iako je Petrokemija drugi najveći potrošač plina u Hrvatskoj, ona ga INA-i plaća po daleko najvišoj cijeni. Ekstraprofit za INA-u – koji uostalom skupo košta i HEP – tako postaje smrtna prijetnja za opstanak Petrokemije, a tu nepodnošljivu situaciju već treća garnitura hrvatske vlade ne uspijeva valjano razriješiti. Alternativni pak dobavljači plina još uvijek nisu u cijelosti dostupni, iz razloga ugovornih i tehničkih.
S druge strane, banke zloupotrebljavaju nedaće kutinske tvornice, jer im je prvenstveni cilj njena privatizacija. Transfer većinskog dijela dionica u privatne ruke nema motiv u boljem poslovanju Petrokemije, kao što standardno tvrde zagovornici privatiziranja. Oni bi se u slučaju tako plemenitih želja mogli jednako gorljivo zauzimati oko smanjenja cijene INA-inog plina, a to ne čine. Banke su međutim zainteresirane da najveća moguća količina dionica završi na burzi, kako bi se makar jednokratno obrnula što veća vrijednost. Financijski sektor nalazi interes gotovo isključivo u špekulativnom prometu, dok samo prometovanje umjetnim gnojivima baš i nije ono što bi ga usrećilo.
Petrokemija uobičajeno treba manje ili srednje zajmove kako bi premostila mjesece sa slabijim plasmanom proizvoda ovisnih o poljoprivredno-sezonskim datostima. Premda servisira kreditne obaveze veoma uredno, banke su joj ukinule podršku radi pritiska na državu. Naročito će to doći do izražaja nakon dokapitalizacijskog rasta državnog udjela u vlasništvu. Da bi stvar bila gora, potencijalni kupci Petrokemije u prilici su čekati dok banke ne iscrpe državu kao vlasnika do te mjere da pristane na prodaju svog udjela daleko ispod realne vrijednosti te industrije, što bi potonjoj u međuvremenu smanjilo utjecaj na pregovore o radničkim pravima i razvoju kompanije općenito.
Opasnost koja prijeti svodi se na mogućnost da tvornica sklizne u prevelik dug, a zatim bi stala dostava plina i kutinski bi se div neminovno zatekao u stečaju. Cijena bi mu drastično pala, dokopao bi ga se neki tržišni lovac u mutnom, a utjecaj radnika na sve to, i ono potom, bio bi posve eliminiran. U nekom izopačenom scenariju vlasnik bi mogao postati čak i netko od dobavljača sirovina te krupnih vjerovnika Petrokemije, sve zbog dugova u koje nije dospjela svojom krivnjom. Zato bi, prije negoli bankovni ucjenjivači postignu cilj, vlada morala stati iza Petrokemije i osigurati joj kreditnu liniju za neometano poslovanje. Bilo da se radi o garanciji u nekoj od privatnih banaka koje su posredstvom fonda već u suvlasničkoj poziciji ili o zadnjoj preostaloj u državnom posjedu, Hrvatskoj poštanskoj banci.
Naravno, od vlade ne očekujemo da samostalno donese tako progresivnu odluku. Vijesti koje upravo dopiru u javnost otkrivaju namjeru da se država čim prije odrekne Petrokemije i prepusti je krajnjoj neizvjesnosti. Ne čudi nas to, znamo li da aktivnu politiku ovdje vode prvenstveno banke, a državni funkcionari uglavnom služe njihovu interesu ili im se u najboljem slučaju petljaju u posao tek kad one profiterski upropaste čitave široke skupine građana. Državi će stoga trebati jasan poticaj radnika i sindikata kako bi se oduprla bankovnom diktatu. Još jedna novost koja pristiže ovih dana tiče se upravo toga i predstavlja mogući putokaz: stožeri za obranu Petrokemije i Rafinerije Sisak organiziraju zajedničko krizno djelovanje, kao posljednju branu pred sve bližim konačnim udesom tih dvaju pogona i gradova, ali i Sisačko-moslavačke županije u cijelosti.
[I. L.]
Gašenje dopisništva u Večernjaku
Preko noći i bez prethodne najave, Večernji list ugasio je svoja regionalna dopisništva, pri čemu je bez posla ostalo dvadesetak novinara. Stanovnici Karlovačke, Varaždinske, Bjelovarsko-bilogorske i Sisačko-moslavačke županije, da nabrojimo samo neke, tako su ostali zakinuti za svakodnevne informacije o mjestu u kojem žive, dok je Večernji list, uz HRT i EPH, postao još jedna medijska kuća koja ukida dopisništva i zadržava izvještavanje tek iz nekoliko najvećih gradova.
“Dolasci i odlasci zaposlenika, pa i ključnih ljudi, sastavni su i svakodnevni dio poslovnog života”, cinično je uprava Večernjaka prokomentirala otkazivanja ugovora svojim dugogodišnjim suradnicima. S druge strane, Anton Filić iz Sindikata novinara Hrvatske ovom je prilikom pozvao novinare na solidarnost i štrajk: “Samo organizirani novinari, ujedinjeni u jaki sindikat mogu se koliko-toliko nositi s vlasnicima koji su organizirani te jedino tako mogu učiniti nešto na obrani svojih prava”, izjavio je Filić, no ako izuzmemo prosvjed šezdesetak varaždinskih novinara koji su netom nakon uručenih otkaza pružili podršku svojim kolegama, ta univerzalna poruka zasad je ostala bez ozbiljnije realizacije. To nas naravno ne treba previše čuditi ako se sjetimo da je poslodavac 2011. uspješno slomio posljednji veći otpor Večernjakovih novinara protiv smanjenja prava u kolektivnom ugovoru, kada je za vrijeme štrajka angažirao novinare u RPO statusu i honorarne suradnike, inače lišene svih radnih prava. Istovremeno, dijelu štrajkaša poslana je jasna poruka tako što su im uručene otpremnine ili su pak prebačeni u tjednik Forum, koji se nedugo nakon toga i ugasio.
Otkaz ugovora dvadesetorici medijskih radnika nastavak je dugogodišnjeg trenda uništavanja novinarskih prava, koji se između ostalog ogleda u smanjenju plaća i prava iz kolektivnih ugovora, otkazivanju ugovora o radu i sve većoj raširenosti neformalnih i prikrivenih radnih odnosa, pogotovo putem RPO ugovora i honorarnog zaposlenja, koji danas predstavljaju jednu od većih prepreka za organiziranje novinara. Sudeći prema sažetku Izvještaja o medijima, objavljenog na portalu Novosti, u razdoblju od 2008. do 2012. broj zaposlenih medijskih radnika smanjio se za 25 %, dok se u tiskanim medijima, pogotovo pogođenima krizom, taj broj skoro prepolovio. Tako se u posljednjih pet godina na burzi rada našlo preko 2958 novinara, a krizi se ni danas ne nazire kraj.
[J.M.]
Nastavlja se agonija radnika iz Čabra
Radnici Finvest Corpa, tvrtke iz Čabra koja proizvodi namještaj, u štrajku su od studenog, a plaće nisu primili od travnja. Nakon četiri mjeseca bez ikakvih primanja radnici su izgubili strpljenje te se odlučili organizirati putem Novog sindikata i štrajkom riješiti svoju situaciju, makar to značilo stečaj tvrtke. Tada su od uprave počeli dobivati ponude da se vrate na rad uz djelomičnu isplatu zaostataka “na ruke” te kasnijih isplata direktno od stranog kupca, po obavljenom poslu, što zapravo predstavlja rad na crno. Radnici su procijenili da ovakvo rješenje predstavlja produženje agonije te inzistiraju da se situacija riješi štrajkom i stečajem. Stečaj bi značio razvlaštenje neuspješnog vlasnika Marijana Filipovića, koji je jedno vrijeme u medijima figurirao kao dobrotvor koji će radnicima pokloniti tvornicu, ali i mogućnost za nastavak proizvodnje. Iako radnici podnose urednu dokumentaciju za pokretanje stečaja, uprava Finvesta dva dana ranije predaje svoj zahtjev za pokretanje predstečajne nagodbe na jednom listu papira bez ijednog od popratnih dokumenta koje zakon propisuje (npr. planova operativnog i financijskog restrukturiranja ili izvješća ovlaštenog revizora). I laicima je bilo razvidno da iza pokretanja zahtjeva za predstečajnom nagodbom ne stoji nikakva namjera za restrukturiranjem poslovanja, već želja za otezanjem i izvlačenjem novca iz tvrtke. Umjesto da se takav zahtjev odbaci kao neozbiljan i neosnovan, nagodbeno vijeće FINA-e (koje imenuje ministar financija) dala je upravi rok od 45 dana da prikupi dokumentaciju te im deblokirala račun unatoč 98 milijuna kuna duga prema vjerovnicima.
Na zahtjeve NS-a upućene ministru financija Lalovcu da hitno ispita manipuliranje i zloupotrebu odredbi Zakona o predstečajnoj nagodbi od strane državnih službi, 10. studenog 2014. stiže dopis potpisan od strane direktora sektora FINA-e Dragutina Kovačića te člana uprave Zlatka Mičetića u kojem se konstatira da je sve napravljeno po zakonu. Nakon toga Nagodbeno vijeće HR01 Financijske agencije (koje je donijelo i inicijalno rješenje) rok za podnošenje dokumentacije prolongira još dva puta, prvo na 28. siječnja pa na 26. veljače. U oba rješenja stoji identičan tekst kojim se uvažavaju navodi dužnika da uslijed krajnje otežane situacije sa zaposlenicima te nemogućnosti isplate ukupnih zaostalih osobnih dohodaka dužnik nije bio u mogućnosti osigurati izradu propisane dokumentacije u zadanom roku te kako se situacija u međuvremenu stabilizirala pa je započet intenzivan rad na izradi potrebne dokumentacije. U međuvremenu uprava Finvesta rasprodaje imovinu, a radnicima nije uplaćeno zadnjih deset plaća.
[B. N.]
Izjašnjavanje oko štrajka u Jadroliniji
Sindikat pomoraca Hrvatske – podružnica Jadrolinija pozvao je svoje članove da se zaključno s 20. veljače 2015. izjasne o mogućnosti poduzimanja sindikalnih akcija, uključujući štrajk upozorenja, zbog sustavnog ignoriranja njihovih zahtjeva. Unatoč opetovanim izjavama resornog ministra o važnosti turizma za hrvatsko gospodarstvo i više uspješnih sezona te iscrpljujućeg rada tijekom sezone radnicima Jadrolinije plaća zadnjih šest godina nije nijednom porasla. Također, prošla je uprava sindikatu obećala da će pomorski dodatak i hranarina pratiti rast troškova života pomoraca, što se nije dogodilo – dodaci su ostali na istoj razini, a od sredine 2012. do siječnja 2013. podneseno je ukupno 96 tužbi za neisplatu pomorskih dodataka za vrijeme godišnjih odmora. SPH je upozoravao i na rastuću tendenciju zapošljavanja radnika na određeno, da bi im se po isteku tri godine, koliko zakonski smije trajati ugovor na određeno na istom radnom mjestu, dao otkaz te ih se ponovno zaposlilo, sve kako bi se izbjeglo sklapanje ugovora na neodređeno.Uza sve nabrojano, sadašnja uprava slijedi trendove brojnih državnih i privatnih firmi pa više od godinu i pol oteže i odgađa sklapanje novog Nacionalnog kolektivnog ugovora za hrvatske pomorce na putničkim brodovima i trajektima, kao i kolektivnog ugovora za radnike na kopnu, koji čine 27% ukupno zaposlenih. Sindikat se protivi i ukidanju dužobalne linije Rijeka – Dubrovnik – Rijeka i reduciranju međunarodne linije Split – Ancona – Split jer prošlogodišnja iskustva govore da za ove linije ima dovoljno interesa. Štoviše, interes i prijevoz su između 2012. i 2013. porasli za 1%. SPH također predlaže stipendiranje učenika i studenata za zvanja koja su neophodna u obavljanju osnovne djelatnosti. U sindikatu smatraju kako bi se rješavanjem ovih nagomilanih problema sačuvala radna mjesta i unaprijedilo poslovanje Jadrolinije.
[V.B.]
Preporučite članak: