Jednom mjesečno na portalu Radnička prava objavljujemo slam poeziju Ivora Kruljca. Inspiriran tekstovima s portala, ali i vlastitim opažanjima, Ivor u svojoj poeziji radničke tematike na svima jasnom jeziku ispisuje kroniku suvremenog doba. U novoj RADničkoj STIHiji Ivor nas vodi na more.
Reforme vrelog sunca
Cijele se godine
naporno radi,
dani većinom zacrtani
predvidljivi i dinamikom
skladni,
sa minimalnim jednim
slobodnim danom
ali onda najednom
eto,
dan za danom za danom
i stigne ljeto,
dok proklinješ Sunce
što je cijelom gradu
donio dehidracijski
pomor,
ali nemoj, zbog njega
se propisuje godišnji
odmor,
propisali dane
gdje nema ranih
jutarnjih buđenja,
guranja u gužvi
da dođeš raditi rad
uslugu što je za plaću
iznuđena,
imaš vremena se odmoriti
i biti s onima koje
voliš,
gospodariš svojim vremenom
i kako voliš ga složiš,
no dok vrućina kolje
i umjesto stresa posla isušuje
dušu i stvara bore,
za spas razuma bježi se na
more,
u slanu kupku
mirnih valova,
pa potom sunčanje
na plaži za dobar ten
i primitak vitamin D
darova,
navečer fini jastog, lignje i vino
u kakvoj konobi,
pa potom fini
kokteli dok se zvjezdano nebo
nad pučinom veseli
a jetra ne žali što
je alkohol drobi,
no more ljupko i
modro,
znano je
dobro,
nije svakome posluženo da bi svatko
tu ljepotu pobro,
jer dok se radi i radi i radi
te novac skuplja,
naša je stvarnost isto tako sve skuplja
i skuplja,
pa radnici na moru ne dobiju zasluženi
luksuz,
te se tješe barem što pod vrele dane
su dulje spavanje uspjeli izmust,
iako zaslužuju mnogo više,
morski hedonizam
za sve što tijekom godine
radnička dužnost iz života
isiše.
Ribarenje i ribarsko pohvaljivanje
Plavo more predivne boje
i zdravog zraka,
u tekućini jodne arome
pronašli su dom bića poput liganja, riba i
raka, raznih divota zbog čega ta površina nije samo za
ljetna kupanja,
već i za ljudsku prehranu
teritorij nutricionističkog plijena
mjesto njihovog prikupljanja,
predatorstvo u morskim dubinama
nije zadaća laka,
no zato nas tu spašava umijeće ribara
što im je dužnost ova za zaradu kruha
prihvaćena tlaka,
što se otisnu brodovima već u zoru
ranu,
pripremaju splet mreža
za zaron u dubinu
gdje za društvo love hranu,
izvuku i na brodu hvataju
ulov riba što se bez vode u škrgama
na zraku koprca,
donose u luku da prije tanjura ode u lonce
ili na gradele pa im se tkivo tamo kvrcka,
što im nije strano ni uloviti
lignje,
slasne mekušce
za okusne pupoljke
da im se radost digne,
ili čak hobotnice s dugim krakovima,
i hrabro se suočavaju s jastozima,
s bolnim kliještima što kao samoobrana
služi brojnim rakovima,
sve da nam osiguravaju plodove
mora,
hvala ribari što brodicama
za nas radite čak i noću, prije nego dođe zora.
Naslovna fotografija: MrCaseyHistory, Radnička prava
Poeziju napisao:
Preporučite članak: