Jednom mjesečno na portalu Radnička prava objavljujemo slam poeziju Ivora Kruljca. Inspiriran tekstovima s portala, ali i vlastitim opažanjima, Ivor u svojoj poeziji radničke tematike na svima jasnom jeziku ispisuje kroniku suvremenog doba. U novoj RADničkoj STIHiji Ivor hrabri radnike da pitaju povišicu i zahvaljuje se prevoditeljima na njihovom radu.
Ne srami se pitanja nužnosti
Radiš se i trudiš,
slušaš glavnog, izvršavaš naredbe
i o zahtjevima koje daje ne trubiš,
znaš što si potpisao kad si ušao,
koje su to dužnosti za koje su ti
dali povjerenje i na što si pristao
kako bi zaradu od poštenog truda kušao,
za naknadu na koju si pristao
i za koju si prosudio da će biti
dobra,
da osiguraš sebe, svoje bližnje
i da ti život bude koliko toliko stabilan
a ne za preživljavanje okrutna borba,
pristao si na dogovor
u tom jednom trenutku,
koji je imao svoje vrijeme i kontekst
koji se mijenjao koji je imao
drukčije probleme i drukčijeg intenziteta muku,
na plaću koja je iznosila koliko
je iznosila,
i s tadašnjim cijenama i životnim troškovima
bolje ili lošije kroz sve te je to nosila,
ali stvari se mijenjaju u stvarnom vremenu
na stvarnom prostoru,
što je bilo dobro tada
a sada baš nije
kako su inflacija i kriza započeli svojeg rasta turu,
ali plaća nije narasla
ona stoji na mjestu,
ne prati trendove staromodna
je a nesvjesna svoje nemoći
kako sve više kopni kad se zbroje troškovi
u mjesecu,
na nju su zaboravili svi
osim tebe koji gleda u ponor siromaštva
nad kojim je sve tanja na kojoj stojiš litica,
pa ti je jasno kako ti je potrebna povišica,
ali strah te pitati jer loše je namještena
percepcija,
osjećaš se kao da oni tebi rade uslugu jer su te zaposlili
i da im išta kažeš, paralizira te
inercija,
bojiš se glasnog povika, osude
možda i uvrede,
pa se ne usudiš boriti za sebe i da ti u skladu s promjenama
plaću na bolje urede,
bojiš se možda i da ćeš dobiti otkaz,
pa da ćeš tek onda završiti u pučkoj kuhinji
dobivati od njih hranu i nećeš imati
više od svojeg rada pokaz,
ali hrabrost radnika koji dobro radi
posustati ne smije,
ako itko ima blef
to je šef
koji se takvom strahu smije,
a dobar radnik može uvijek zaprijetiti
kako će posao naći drugdje,
niti je to sramota niti nezahvalnost
već potreba traženja dobrog života bilo gdje,
zahvalan ne treba biti radnik
koji ostavlja svoj znoj i energiju na mjestu radnom,
već šef koji zbog njegova rada
dobiva profit jer tako tvrtka posluje i opstaje
na tržištu svakim danom,
i ako iznos plaće više nije dovoljan
zbog drukčijih okolnosti,
ne smije radnik ispaštati jer tako se cijela organizacija
upropasti.
Verbalni spajači
Arbeiter sind unser größter Schatz,
njemački ne špreham,
čudo je da u osnovnoj iz njega nisam imao ocjenu
nedovoljan ili ti jedan
Los trabajadores son nuestro mayor tesoro,
ne kužim španjolski iako sam gledao sapunice,
znam samo da imaju kralja, protiv su neovisnosti Katalonije
i nisu im strane krunice
Muncitorii sunt cea mai mare comoară a noastră
koliko vas bi iskreno moglo pogoditi da je ovo bio rumunjski?
u svakom slučaju što je pjesnik ovdje htio reći
osobno ne mogu razumjeti,
働く人は私たちの最大の宝です
Ajme meni kako volim Japan,
ali jezik nikako da naučim ali doduše prelijen sam
pa nisam u to uložio ni dan,
العمال هم أعظم ثروة لدينا,
na arapsku rečenicu mnogi su zabrinuti,
stereotipi i predrasude ne mogu se tek tako
dokinuti,
sve gore napisano ista je rečenica,
neki će razumjeti možda neki jezik
ali brojnima su ove riječi nepremostiva stepenica,
zato pišem ovdje cheers, bravissimo i viva,
za sve one kojima je posao da komunikacija
jezičnim ujednačavanjem ostane živa,
da ima smisla kad se nešto na nekom nematerinskom jeziku
izmelji,
puno vam hvala prevoditelji,
graditelji verbalnih mostova,
poštari misli osjećaja prijedloga
ali i kritika šifriranih u lingvi
neke nerazumljive kombinacije slova,
junaka stručnih bez kojih ne ki razgovori nisu izvedivi,
što prevode i knjige i tekstove
pisaca kojima se svaki knjigoljubac po svojoj
preferenciji i ukusu divi,
što prenose svoje znanje i u školstvu
kako bi nove generacije bile bogatije,
koliko jezika znaš toliko vrijediš
otkriva glavnu valutu za ove zanatlije,
nezamjenjive u svojoj dubini poznavanja više jezika
i brzoj reakciji,
kada krene simultano prevođenje
adrenalin poleti dok mirno objašnjavaju riječi
u svojoj radnoj akciji,
te naposljetku i objasni poruku s početka ove pjesme,
pa na hrvatskom doznaš da su „radnici naše najveće blago“
kako razumijevanje stranog jezika te bljesne,
u dijalogu koji je uvijek teško uspostaviti i na istom jeziku
oni su nam glavni voditelji,
za vaše znanje i energiju hvala vam prevoditelji.
Naslovna fotografija: MrCaseyHistory, Radnička prava
Poeziju napisao:
Preporučite članak: