Jednom mjesečno na portalu Radnička prava objavljujemo slam poeziju Ivora Kruljca. Inspiriran tekstovima s portala, ali i vlastitim opažanjima, Ivor u svojoj poeziji radničke tematike na svima jasnom jeziku ispisuje kroniku suvremenog doba. U novoj RADničkoj STIHiji Ivor se obraća radnicima u komunalnoj djelatnosti.
Sindikat:Uprava=Mir:Mir
Proces mirenja
u Zagrebu je bila glavna tema,
hoće li biti pravde za radnike ili općeg štrajka
u Holdingu punom problema,
novi kolektivni, koeficijenti i veće plaće
zahtijevaju sindikati,
na upravi je da pristane ili odbije
dok se njihalo neizvjesnosti nad funkcionalnošću komunalnih usluga
Zagrebom klati,
pregovori
trajali su danima,
kako teku ima li točaka slaganja i neslaganja
pitali su se ljudi već koje sve to neizmjerno zanima,
ali tajni je postupak bio u tijeku
pa su svi morali biti tiho,
što uprava što sindikati
čuo se samo vjetra vihor,
kako za novinare tako i za radnike
čije se sudbine ti razgovori
izravno tiču,
kao i svih građana Zagreba
koji su voljno ili nevoljno uključeni
u tu priču,
na kraju je izašlo rješenje te je bila zadovoljena
radnička pravda,
ali zašto tijekom razgovora nismo imali neke natruhe toga
zašto zakon na foru anonimnosti vlada?
Možda pomaže pregovorima kada su dalje od očiju
javnosti,
ali od očiju radništva
to baš nisu potezi korektnosti,
ljudima kojima život ovisi i uvjeti
rada,
trebali bi znati kako se događaju stvari
u kojoj su fazi gdje i kada u trenutku kada je tada
bilo sada,
hvala i slava na dogovorenim boljim uvjetima
rada,
ali ako bi se zakon mogao promijeniti da svi mogu
znati u realnom vremenu što se događa
bila bi to lijepa pravda.
Za komunalce
Grobovi, ceste, voda,
ulice, otpad, osvjetljenje
struja, parkovi, cvjetnjaci i drugi zeleni momenti
gdje se u moru betona čuva priroda,
tržnice javni prijevoz i još mnogo
toga,
sve to čini grad koji mora biti funkcionalna zajednica
u kojemu između građana vlada ugoda i sloga,
delikatan sustav koji treba održavati,
bolje spriječiti nego liječiti
pa treba i grad konstantno funkcionirati da ga se od kolapsa ne treba
spašavati,
i to se radi radnom snagom
koju imaju u nižim poslovima junaci,
nerijetko podcijenjeni ali veličanstveni
komunalci,
što rade tri smjene
sakupljajući otpad,
hrabro kroče u onaj posao
koji se mnogima ne dopada,
radnici koji interveniraju kada
pukne cijev,
da se stanovnicima vrati voda i da ne dođe
do poplave na ulici jer je kontrolu izgubio
za to nadležni slijev,
što donose svjetlo pri nestanku
struje,
popravljaju žice i generatore gdje i sami riskiraju strujne udare,
za rupe na cesti interveniraju
novim betonom,
uređuju šetnice, parkove
nakon vandaliziranja koji izgledaju kao da je netko cvijeće
mlatio slonom,
istina ne idu usluge uvijek dovoljno brzo
na zadovoljstvo građanstva,
jer birokracija i reakcija šefova
nije uvijek po svojoj ažurnosti i pravovremenosti
časna,
ali to je vodstvo a ne radna snaga djelotvorna,
kojoj u ovim stihovima nek je slava pjesmotvorna,
hvala komunalci što održavate grad,
u poslovima kojih se mnogi groze
neka vam je na čast vaš rad.
Naslovna fotografija: MrCaseyHistory, Radnička prava
Poeziju napisao:
Preporučite članak: