Large large radni%c4%8dka stihija

Jednom mjesečno na portalu Radnička prava objavljujemo slam poeziju Ivora Kruljca. Inspiriran tekstovima s portala, ali i vlastitim opažanjima, Ivor u svojoj poeziji radničke tematike na svima jasnom jeziku ispisuje kroniku suvremenog doba. U ovomjesečnoj RADničkoj STIHiji Ivor progovara o radničkoj borbi i radnom aspektu smrti.

 

Osiguraj nam prava, ostvarit ćemo ti viziju

Marljiva
kod proizvodnje kadra
radnička smo klasa,
i za izrabljivanje
od vlasničkih kasta
nekoć nam je revolucija bila
nada spasa,
revolucija je došla,
prošla,
sebi djecu pojela,
nakon svega toga
neka druga vrijednost na tron se posjela,
vrijednost poduzetnika
koji govore o činjenju svijeta boljim
mjestom,
svojom idejom će pobijediti na tržištu
nagrade će biti i za njega i za one zaposlene
pod njegovim vodstvom u pothvatu tom,
iako vrijedan divljenja jer je čovjek s vizijom,
bez osiguranja radničkih prava nećemo mu
pomoći s njegovom misijom,
posvećeni dnevni rad
s barem pola sata odmora,
ali i minimalan jedan slobodan dan u tjednu
poštovati se mora,
četiri tjedna plaćenog godišnjeg
u kalendarskoj godini,
jednaka plaća neovisno kakvi su nam
dijelovi spolovni,
neotkazivanje u slučaju ozljede na
radu,
neotkazivanje u slučaju trudnoće
i porodiljni kad nove generacije
iz one stvari izađu,
pravo na otpremninu ako
dobijemo otkaz,
suzbijanje diskriminacije
i netoleriranje iste ako se pojavi takav jaz,
zakon tržišta i zakon konkurentnosti
treba uvažiti svaka tvrtka u toj famoznoj utakmici,
ali u brojkama i strategijama ne smiju se zaboraviti
oni koji u stvarnosti rade proizvod
zamišljen u šefovoj maštovitoj matrici,
ipak je prvo pravilo da
boj na tržište staje kada oni koji vode,
ne poštuju one koji proizvode.

(http://www.sssh.hr/hr/static/radnicka-prava-32)

 

Slava nerado viđenim kopačima

Smrt je kraj
života,
smrt nije nikakva
divota,
smrt je uzrok
svakog straha,
smrt nije udisaj zraka
jer je karakterizira
nedostatak daha,
smrt je nešto što se obilježava
prvog dana studenog,
smrt je nešto što većina izbjegava
kao temu do svog vlastitog
dana nesretnog,
no ima i onih kojima
je smrt izvor rada,
koji u njenoj sjeni doprinose
društvu i sebi osiguravaju
življenje u budućnosti i sada,
kad pokojnik umre
spremno mu grob iskopava
da mu za vječni počinak
bude bara,
znam da ste čuli za posao
grobara,
za one koji kopaju
za finalni trenutak,
što uzmu lopatu
i napamet znaju svoje dužnosti
naputak,
uvijek u sjeni
dok je pozornost na onima
koji su sa svijeta otišli,
spremno čekaju dok
sa sprovoda uzvanici nisu
spremni otići,
bilo da je pokojnik kremiran
ili u lijesu,
pripremaju mu mjesto
pokrivajući ga zemljom ili pločom
ukomponirajući ga u jednu
nepomičnu smjesu,
oni su oni koji
rade što nitko ne želi,
uvijek tihi i sa strane
rijetko tko
im išta veli,
gade vam se
gledate ih s prijezirom,
pogotovo ako su im mušterije
vaši bližnji
a tuga vas časti
nemirom,
junaci su
koje je problematično
zvati junacima,
jel kud li sreće da nam njihova dužnost
nije potrebna
i da nas lik kosca pod kapuljačom
ne cima,
pa ipak smrt je ovdje
i svi je se klone,
samo grobari naši hrabri
staju uz nju
ali joj se ne poklone,
poštuju pokojnika
makar su ih se nagledali,
iskopaju da ga pokopaju
i za svoj rad se ne lecnu
da svoju energiju ne bi
dali,
hrabri radnici što uvijek
gledaju nemili završetak,
slava vam dok radite
već znajući da budete kao i svi mi
završili isto tak.

 

Izvor naslovne fotografije: MrCaseyHistory
Poeziju napisao:

Ivor Kruljac


    Preporučite članak: