Jednom mjesečno na portalu Radnička prava objavljujemo slam poeziju Ivora Kruljca. Inspiriran tekstovima s portala, ali i vlastitim opažanjima, Ivor u svojoj poeziji radničke tematike na svima jasnom jeziku ispisuje kroniku suvremenog doba. U novoj RADničkoj STIHiji Ivor nas podsjeća na naše kolege koji na ovim velikim vrućinama i dalje rade.
Pečenje dok ne zagori
Nema veze što je
vruće,
mora se raditi jer
potražnja pritišće ponude
pa da se sve ustali to sve
produktivnost na aktivnost navuče,
vani je oko 38 face se
tope,
a još kad se troši energija radom
ne treba čuditi ako se ljudi
u svoju dužnost s dužnom pažnjom
i koncentracijom ne stope,
bilo u uredu
ili pogonu, ne čudi da se rad obustavlja
a bunt obespravljenih se ujedini
u zahtjev što se sve glasnije
poprima,
„kvragu i dovraga
gdje je u kurac klima?“,
gdje je spas od vrućina?
Dok čekaju se godišnji
zar je radni organizam zapostavljena
psina?
Umjesto otkaza
padanje u nesvijest
je rješenje za tehnološki višak
dok ljeto paklenom vrućinom
okoliš dekorira,
radništvo skuhano
u uštedi troškova što
glavne nimalo ne dira,
dijetni kanibalizam,
pečenje ljudstva bez da ih se pojede
na stranu nemoralnosti, teški je
debilizam,
no kad prekipi, radnici se ustanu i pobune,
kao i radnici Jure u Nišu ali da vas njihovi
medijski istupi ne zbune,
ni drugdje u svijetu pa ni ovdje
ne bi bio šok da se takvo što
dogodi,
nemudro zanemarivanje unatoč opasnosti
štrajka koji itekako zna da pogodi,
što šefove kojima dođe
pad proizvodnje,
što gospodarstvu koje nerijetko zaboravi
da prije dobiti treba osigurati sreću ljudi
a ne riskirati posljedice proleterske ljutnje.
Hvala radništvu koji radi za odmarajuće
Kad je ljeto,
čak su i najambiciozniji sretni
na neko vrijeme zaboraviti i napustiti
radno mjesto,
otići u planine, rijeke, jezera ili
na more,
odmarati s obitelji i/ili prijateljima
dok se poklici veselja ore,
čak je lijepo i izaći
iz mjesta u kojem
ste cijele godine,
vidjeti neke druge pejzaže
da svakodnevna dokolica
na barem 10 dana iz doživljaja
mine,
živnu ona, preko godine pusta
mjesta,
ljudstvom, veseljem, pustolovinama, romansama
dok za one što imaju sreću
odlaska na odmor vlada
neprestana fiesta,
ali zabava je ništa drugo
doli još jedan pogon,
još jedna radna dužnost,
koju odrađuje i ona i on,
radnik ili radnica na sezoni,
oni koji rade dok se svatko drugi
rada kloni,
rezerviran za one što su putovali
ali ne na opuštanje napuštajući radnu atmosferu,
to su oni za koje tijekom godine posla nije bilo
pa se ljeti nadaju zaradi da ih u ostatku kalendara
troškovi života ne oderu,
tu su i oni znani kao „domaći“,
što dočekuju goste čiji užitak njima zaradu za
život znači,
što posluživanjem na tulumima koji pozivaju
na provode,
što pružanjem smještaja koji omogućuje
odmaranje tamo ili ovdje,
što davanjem hrane i pića kad posjetitelje uhvati
takva želja,
što spašavanjem
u prirodi ili na moru
kada turista nespretnost preduboko otpelja,
radnici što su vrijedni kad nitko
nije,
bez putovanja, druge kulture tek po gostima
vidjeti uživo se umije,
bilo u brizi za stranca ili zemljaka
iz suprotnog državnog kraja,
naklon i hvala sezoncima što svojim
radom osiguravaju turistima
osjećaj posjećivanja
raja.
Naslovna fotografija: MrCaseyHistory, Radnička prava
Poeziju napisao:
Preporučite članak: