Large large large radni%c4%8dka stihija

Jednom mjesečno na portalu Radnička prava objavljujemo slam poeziju Ivora Kruljca. Inspiriran tekstovima s portala, ali i vlastitim opažanjima, Ivor u svojoj poeziji radničke tematike na svima jasnom jeziku ispisuje kroniku suvremenog doba. U ovomjesečnoj RADničkoj STIHiji Ivor propituje radni i komercijalni aspekt Božića i novogodišnjih blagdana.

 

Čestit(a) Božić(nica)

Božić dolazi
to je na kalendaru garantirano,
nekima 25.12. nekima 7.1. no u oba slučaja na radost
svima osim Grinchevima što ih ispunjava punjenjem
koje je iziritirano,
Božić je za ziher
no koliko će biti sretan?
Barem u standardima
koji su zacrtani da prođe uspješno taj velik dan?
Djeca sa sjajnim poklonima ispred
bogato ukrašenog bora,
bogata gozba nakon koje ni najgladniji
tri dana više jest ne mora,
obilje lampica da stan zasjaji poput
supernove,
a još da nakon svega ostane za šampanjac i tulum
u iščekivanju godine nove,
ogromni troškovi
za koje radnik mora čekat
kao tijesto da se umijesi
i postane pizza,
čeka i čeka radnik hoće
li doći božićnica,
ta injekcija čestitke blagdana
od poslodavca,
ujedno i pokazatelj da zbilja cijeni radnika
što se za tvrtku u svakakve izazove baca,
više od onoga što mu propisuje zakon
na mjesečnoj bazi,
pokazatelj da zbilja želi da radnik ostane
i da je dobrodošao kao cvijet smješten u vazi,
pomoć pri ispunjenu Božića
nekima je božićno čudo,
no nije valjda za blagdane očekivati bonus
od radnika nešto previše grabežljivo
i ludo?

 

Radništvu u pogonu čarolije

Da budemo realni
nije magija Božić
već prije njega razdoblje Adventa,
čarolija Adventa je kao misicama tijara
a Božić je tek obična lenta,
ne dira me previše kad se vjernici
žale da smo izbacili boga,
ali nešto zastanem kad revolucionari
upozoravaju da nas Božićem sistem zasljepljuje
bljeskom komercijalnoga,
ali me na kraju božićna
svjetla sjete,
na ono kad sam bio dijete,
kako mi je bilo super i kako
mi je bilo zabavno dok sam vjerovao
u crvenog djedicu,
da sam barem i dulje
ostao uvjeren u briju
da sobovi mogu letjeti
i dostići svaku pticu,
nije tajna da je to bila čista
magija,
no napravljena trudom rada
a ne čarobnim štapićem iz kojeg kakva
čar sija,
rad onoga prerušenog u djeda
mraza,
što uvijek veseo
pita djecu što žele i uveseljava ih
kad dođe ta adventska faza,
ne treba tu zaboraviti ni vilenjakinje i
vilenjake,
što isto uveseljavaju djecu
kao pomoćnici djedice
kod zadaće svake,
pozdrav i za one što su postavili svjetla Božića,
po kablovima  i žaruljama sve
uredili za vizual tog blagdanskog kiča,
jeste da je malo razvodnjeno
no respekt i onima što
rade kuhano vino,
što prodaju lepinje, šećerne jabuke, štapiće,
te debrecinke od kojih se unatoč debatnoj cijeni
može najesti dost fino,
za sve što rade
dok se ekipa zabavlja,
one što drže cijeli pogon
bez da se u samom užitku čarolije
itko od njih sam zavalja,
dok mi spravljaju kuhano vino, a pokraj
njega čaj,
čak se sjetim, da je božićno čudo
da je više završio od prethodnog poglavara
legalitetom upitni natječaj,
dao sam im napojnicu, ne da podmažem
čarobnog kiča pogon,
već i da oni svojoj djeci i najbližima na kraju
smjene mogu donijeti čarolije doma
tog blagdanskog ugođaja u poklonima, ukrasima i hrani jedan ugodni
ton.


Izvor naslovne fotografije: MrCaseyHistory
Poeziju napisao:

Ivor Kruljac


    Preporučite članak: