U susjednoj Srbiji vodi se grčevita borba za očuvanje okoliša, bioraznolikosti, ljudskog staništa i dostojanstva, flore i faune te izvora hrane i pitke vode. Preciznije rečeno, ovu borbu vode razni aktivisti i stanovnici doline Jadar u zapadnoj Srbiji, zajedno sa sugrađanima iz cijele zemlje protiv internacionalnog kapitala i kleptokratsko-autoritarne vlasti na čelu s predsjednikom Aleksandrom Vučićem i njegovim kartelom okupljenim oko Srpske napredne stranke, koja je spremna potpisati efektivno uništavanje života desecima tisuća svojih sunarodnjaka i bespovratno uništavanje okoliša u cijelom jednom dijelu zemlje.

Riječ je naravno o želji multinacionalne kompanije Rio Tinto da otvori rudnike litija u spomenutoj dolini Jadar i očajničkim pokušajima Vučićeve vlade da pravno odobri tako nešto. Lažno predstavljano od strane Vučića kao neopisiva ekonomska prilika za stanovnike doline Jadar, obećavajući im radna mjesta „s plaćama od 1000 eura naviše”, projekt Jadar nije ništa drugo nego tempirana ekološka bomba koja bi ubrzo to područje napravila nenastanjivim i kontaminiranim, praktički u černobilskim razmjerima.

Poznato je da se za ekstrakciju litija iz planinske stijene (u ovom slučaju sa planina Cer, Gučevo i Vlašić) koristi sumporna kiselina, koja se ubacuje u odlomljenu stijenu zagrijanu na 450 C da bi se iz nje dobio litij u krutom stanju (litijev sulfat). Također, potrebne su ogromne količine vode koja bi bila teoretski dostupna iz rijeke Jadar, jer potonjem procesu prethodi zagrijavanje odlomljene stijene na 1200 C i naglo rashlađivanje na temperaturu od 150 C. Za ekstrakciju 1 tone litijevog sulfata potrebno je čak 500 000 l vode. Nusproizvodi ovog procesa su ujedno osim sumpora i toksični elementi poput arsena, bora i žive koji bezuvjetno na kraju završavaju u rijeci Jadar, sa astronomskim posljedicama.

Ako izuzmemo Rio Tinto, Vučića i manju kliku skorojevića okupljenih oko ta dva entiteta, praktički cijela akademska zajednica, uz aktiviste i lokalce, protiv su toga projekta. Na znanstvenom skupu SANU -a „Projekt Jadar – što se zna?” donesen je zaključak da bi projekt doveo do "masovne devastacije prostora, trajne promjene karaktera krajobraza, degradacije bioraznolikosti, tla, šuma, površinskih i podzemnih voda, premještanja lokalnog stanovništva, prestanka održive i profitabilne poljoprivredne djelatnosti i uspostavljanje scenarija trajnog rizika po zdravlje stanovnika obližnjih sela i grada Loznice.”