Na današnji dan, prije 51 godinu, 28. prosinca 1973., na svemirskoj postaji Skylab 4 dogodio se incident koji mnogi opisuju kao prvi "štrajk" u svemiru.
Misija, koja je trajala od studenog 1973. do veljače 1974., ostala je zapamćena po napetostima koje su nastale zbog preopterećenosti posade. Astronauti Gerald Carr, Edward Gibson i William Pogue suočili su se s izrazito zahtjevnim rasporedom tijekom svojih 84 dana u svemiru. Iako nije bilo formalnog štrajka, ova epizoda je imala povijesni značaj i ukazala na važnost ljudskog faktora u svemirskim misijama, a neki je vide i kao prekretnicu u borbi za radnička prava, čak i izvan Zemlje.
Pobuna na Apollou 7
Prva zabilježena "pobuna" astronauta dogodila se tijekom misije Apollo 7 1968. godine, kada je zapovjednik Wally Schirra imao prehladu i probleme sa sinusima. Zbog straha da bi promjene tlaka pri povratku na Zemlju mogle uzrokovati pucanje bubnjića, Schirra je, zajedno s posadom, odbio nositi kacigu prilikom slijetanja, unatoč NASA-inim protokolima. Ovo je bio važan trenutak jer je pokazao da će astronauti, suočeni s fizičkim poteškoćama, prioritizirati svoje zdravlje i sigurnost nad strogim uputama iz kontrolnog centra. Taj je incident prvi put jasno signalizirao NASA-i da ljudski faktori – fizičko kao i psihološko stanje astronauta – mogu biti presudni u donošenju odluka tijekom misije, nagovještavajući izazove koji će kasnije postati očiti tijekom misije Skylab 4.
Skylab – američki svemirski laboratorij
NASA je sredinom 1970-ih odlučila lansirati svoj prvi svemirski laboratorij, Skylab (nebeski laboratorij), koristeći prazni treći stupanj rakete Saturn V. Skylab je omogućio brojne eksperimente, uključujući proučavanje ponašanja organizama u mikrogravitaciji i ispitivanje novih materijala. Međutim, lansiranje Skylaba 1 nije prošlo bez problema – jak vjetar oštetio je zaštitni štit i jedan od solarnih panela, dok je drugi panel ostao zaglavljen u zatvorenom položaju. Skylab 4 bio je posljednji let ovog programa, povjeren trojici astronauta bez prethodnog iskustva u svemiru: Geraldu Carru, Williamu Pogueu i Edwardu Gibsonu. Njihova misija bila je boraviti gotovo tri mjeseca u svemiru, što je predstavljalo veliki izazov, s obzirom na zahtjevan raspored rada i neočekivano aktivno Sunce koje je zahtijevalo dodatna promatranja teleskopom.
Astronauti su odmah po dolasku u svemir dobili nalog da počnu s radom, bez prilike za prilagodbu na bestežinsko stanje. Doživjeli su duge epizode vrtoglavice i povraćanja, ali su to skrivali od kontrolnog centra misije. Kad su njihovi razgovori o mučnini postali poznati, zabilježene su napetosti između posade i kontrolnog centra zbog preopterećenosti i očekivanja sa Zemlje. NASA je željela iskoristiti posljednju misiju Skylaba, pa su zatražili prijedloge za eksperimente samo nekoliko mjeseci prije lansiranja. Stotine prijedloga stiglo je, a astronauti su svakodnevno dobivali 40 stranica uputa. Raspored je bio toliko zahtjevan da su astronauti radili 16-satne smjene, čime im je ostalo samo šest sati za spavanje.
Povrh toga, uvjeti života u Skylabu bili su daleko od idealnih. Limenke s hranom nisu odgovarale grijaču, ručnici su bili grubi, voda za piće uzrokovala je stalno podrigivanje, a niski atmosferski tlak otežavao je komunikaciju. Nazalna kongestija (iliti začepljen nos) i blokirani sinusi činili su hranu bezukusnom.
Što se dogodilo?
Zbog neorganiziranosti i preopterećenja, frustracije su se gomilale. Posada Skylaba 4 odlučila je uzeti stvar u svoje ruke. Na Božić su proveli sedmosatnu šetnju svemirom, a kada je Houston predložio pauzu, Carr se našalio da će "uključiti telefonsku sekretaricu". Nakon nekoliko napetih rasprava, kontrolni centar misije konačno je pristao na revidiranje rasporeda, omogućujući posadi više slobode u organizaciji svog rada. Dana 28. prosinca 1973., posada Skylaba 4 poduzela je dodatan, izvanredan korak. Osjetivši da su preopterećeni i iscrpljeni, odlučili su uzeti nenajavljeni slobodan dan, prema nekim izvorima čak odbijajući obavljati zadane zadatke i prekinuvši komunikaciju s kontrolom misije. Ovaj događaj je u medijima kasnije opisan kao "štrajk" ili "pobuna", no astronauti su tvrdili da to nije bila pobuna, već nužan predah.
Nakon "štrajka"
Nakon obnove komunikacije, posada i kontrolni centar održali su sastanak na kojem su astronauti iznijeli svoje pritužbe na preopterećenost. NASA je priznala da je došlo do preopterećenja i složila se s prilagodbom rasporeda, omogućivši posadi više vremena za odmor te im dala više autonomije u organiziranju svakodnevnih zadataka. Nakon tih promjena, misija je nastavila bez daljnjih problema, a astronauti su uspješno završili sve planirane eksperimente i dodatne zadatke. Skylab 4 “štrajk” ostao je upamćen kao ključni trenutak koji je ukazao na važnost uravnoteženja rada i odmora u svemirskim misijama. Ovaj incident potaknuo je NASA-u da ubuduće veću pažnju posveti psihološkoj i fizičkoj dobrobiti astronauta, osobito na dugotrajnim misijama kao što su one na Međunarodnoj svemirskoj postaji.
Ova lekcija imala je dugotrajan utjecaj na upravljanje misijama u svemiru i naglasila važnost fleksibilnosti rasporeda i bolje suradnje između astronauta i kontrolnog centra. S 87 godina, Ed Gibson je jedini preživjeli član tima. Iako je posada uspješno završila sve planirane eksperimente (pa čak i neke dodatne), Gibson je rekao da ga i dalje rastužuje činjenica da je "pobuna" ono čega se javnost najviše sjeća nakon njihovih 84 dana provedenih u svemiru. Iako nije bilo formalnog štrajka, incident tijekom misije Skylab 4 ostao je kao primjer otpora astronauta prema lošim radnim uvjetima, a rezultirao je važnim promjenama u načinu na koji se buduće svemirske misije planiraju i provode, čineći ga još jednom pobjedom zaposlenih nad poslodavcima.
Objavu ovog videa podržala je Zaklada Rosa Luxemburg – Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.
Foto: NASA
Preporučite članak: