Large 131986822 398506551454161 2571510179903836632 n

Kako je izgledao legendarni domski život u korona krizi i koliko su uprave domova izašle studentima u susret? Je li SC uspio zakoračiti u 21. stoljeće i digitalizirati upise u domove kada je to bilo najpotrebnije? U potrazi za odgovorima, razgovarali smo sa studentima o njihovim iskustvima i time završili seriju tekstova o problemima uzrokovanim pandemijom Covida 19.

Kuhajte si sami

Razdoblje prvog lockdowna bilo je puno logističkih propusta od strane uprava domova i Studentskog centra u Zagrebu, što se najbolje vidjelo na primjeru studentskog doma Ante Starčevića. Studenti tog jedinog doma bez vlastitog studentskog restorana, nakon što se dogodio lockdown, nisu imali pristup menzama te im pristup domovima koji su imali funkcionirajuće menze, nije bio omogućen. Uprava doma i SC nisu se pobrinuli čak ni omogućiti pristup nekom priboru za kuhanje, te su ga studenti morali nabavljati i kupovati hranu u trgovinama što predstavlja značajno veći trošak od prehrane u menzi. No, iako su studenti u domovima Stjepan Radić i Cvjetno naselje bili bolje zbrinuti, loše upravljanje u krizi nije poštedjelo ni njih. 

Stvari strpane u vreće

Nakon potresa, u SD Cvjetno useljene su obitelji čiji su domovi stradali u potresu te su njegove sobe tako postale domom za više od 300 Zagrepčana, o čemu smo već pisali. Olakotna okolnost bila je ta što usred pandemije većina studenata nije bila u Zagrebu pa su studentski domovi bili izvrsno jeftino rješenje. Pritom, u odnosu prema studentima koji plaćaju svoj smještaj u domu nebrige nije nedostajalo.

Njihove stvari potrpane su u crne vreće za smeće i iznesene ispred soba, a studenti su se trebali preseliti u druge domove, ovisno o tome gdje im je dodijeljen smještaj. Studenti o ovome nisu bili niti pravovremeno obaviješteni, a sve se zbiva u trenutku kada vam za kretanje kroz državu trebaju propusnice te je ukinut međugradski prijevoz. Zbog toga su brojni studenti imali velikih problema s pronalaskom i zbrinjavanjem svojih stvari što dokazuju brojne objave u studentskim Facebook grupama. Pronašli smo cijeli niz objava studenata koji traže kontakte u Zagrebu koji bi im mogli preuzeti stvari iz domova ili traže prijevoz do Zagreba kako bi se sami mogli pobrinuti za njih.



Sve na naplatu

Uz sve to postojao je i problem sa plaćanjem smještaja. Naime, ljudi koji su otišli kući za vrijeme lockdowna i dalje su bili prisiljeni plaćati minimalno trećinu cijene smještaja. Cijene jesu bile smanjene, ali opravdanje da se rezervacija smještaja mora plaćati ne zvuči pravedno. Naime, zašto bi netko morao plaćati smještaj ako ga ne koristi. To se doima problematično jer objašnjenja koja je SC nudio nisu išla dalje od toga da kažu kako je jedan dan u domu i dalje boravljenje u domu. S obzirom na pandemiju, smatramo da su SC i uprave domova trebale više izaći u susret studentima.

Gubljenje papirologije

Problemi s domovima nastavili su se i u ovoj akademskoj godini. Nemogućnost kontaktnih upisa ove godine stvorila je izvrsnu priliku SCu da digitalizira proces upisa. Umjesto digitalizacije, SC je situaciju nepotrebno zakomplicirao. Svaka osoba koja se prijavljivala za upis u domove morala je poštanskim putem slati originale dokumenata koji im trebaju za upis. To samo po sebi nije problem ako se prvi put prijavljuješ u dom, ali politika SC-a je da svake godine od studenata očekuju da nanovo šalju originalne verzije dokumenata za prijavu. Umjesto da se ti dokumenti šalju samo jednom, SC je sebi i studentima nepotrebno stvorio dodatnu količinu posla, a dogodilo se i dosta problema sa gubljenjem papirologije.

Studentski dom Ante Starčević

Dodatno, kapaciteti studentskog smještaja smanjeni su za 112 mjesta zbog oštećenja koja su u potresu nastala na Studentskom domu Lašćina, a trebala bi biti sanirana tek iduće godine. Također, problem smještaja ljudi čiji su domovi oštećeni u potresu, zbog čega su bili smješteni u SD Cvjetno, riješen je tek početkom akademske godine kada su prebačeni u hostele ili gradske stanove. Pitanje je zašto to nije učinjeno odmah nakon potresa, kada su hosteli i onako bili prazni, no izgleda da je bilo mnogo lakše i jeftinije studentima oduzeti smještaj. Oni su ionako zadnja rupa na svirali. 

Kriza kao povećalo problema

Nebriga za studentsku populaciju nije ništa novo, ali je u situaciji pandemije i potresa vidljivije nego ikada koliko su ozbiljni problemi s kojima se studenti nose. Upravljanje studentskim domovima već je dugo problematično, što zbog nedovoljnog broja kreveta, što zbog kriterija za dobivanje smještaja, što zbog svih problema o kojima smo naveli u ovom tekstu. Naravno, ne nalaze se svi studenti u istoj situaciji, ali upravo na one kojima je najteže - kojima je domski smještaj za studij neophodan i/ili koji rade kako bi mogli studirati - nitko ne misli. Ponovo ističemo kako je najviše zanemarena činjenica da je raditi i studirati u isto vrijeme samo po sebi teško, a uz to još postizati izvrsne ocjene koje su potrebne za dobivanje smještaja u domovima za mnoge postaje nemoguća misija. 

Na kraju ove serije tekstova, vjerujemo da smo vam približili neke od problema koji studentski život čine manje bezbrižnim nego što se čini. Mnogi problemi o kojima smo pisali nisu uzrokovani pandemijom već su proizašli iz dubljih sistemskih problema, a pandemija i potres su ih samo naglasili. Osim toga, ukazali smo na vidljivu nespremnost za krizne situacije. Vjerujemo da je krajnje vrijeme da se studentske probleme prihvati kao važne, te odgovorno pristupi njihovom rješavanju. No takvo što ne možemo očekivati od vlasti ili nekog drugog, već nam upravo loša situacija u kojoj se nalazimo pruža priliku za povezivanje  s ciljem pružanja ujedinjenog otpora.

Autori teksta i fotografija:

Marjan Klišanin i Ivana Brajdić


    Preporučite članak: