Spomen studentskog života nerijetko asocira na bezbrižnost, izlaske i uživanje u životu u čemu ometa samo potreba da se završi fakultet i stekne diploma. Ovakva pretjerano romantizirana slika studiranja zanemaruje stvarne napore koje iziskuje studentski život. No ako se samo malo više zainteresiramo za konkretne probleme s kojima se studenti susreću shvaćamo da postoji druga strana priče. Prvenstveno, brojni hrvatski studenti odlaze iz svojih obiteljskih domova te si sami financiraju život u mjestima u kojima studiraju. To podrazumijeva zapošljavanje i pronalazak smještaja. Nemali broj hrvatskih studenata troškove studiranja financira putem zarade od vlastitog rada te se oni svakodnevno moraju nositi s nepristupačnošću sustava i neobazrivosti od strane fakulteta i sveučilišta.
U prvom iz serije tekstova koja će se baviti problemima s kojima se studenti susreću uslijed pandemije - osobito oni koji rade - pišemo o organizaciji nastave na Sveučilištu u Zagrebu i problemima koje je izazvala.
Organizacija nastave i skup smještaj
Pitanje organizacije nastave iznimno je bitno, a mnogo problema vezanih uz nju proizlazi iz loše međusobne komunikacije između studenata i fakulteta. Premda je ovaj problem relativno rješiv kroz poboljšanje komunikacije, potrebno je više rada od strane institucija na specifičnim problemima studentske populacije. On bi morao uključivati i adekvatno rješenje pitanja smještaja studenata, a koje je uvjetovano i stambenom politikom Republike Hrvatske.
Stambena politika je problematična jer se u javnom vlasništvu trenutno nalazi samo 2 posto stanova, što Vladi, čak i ako bi pokazala interes, otežava kontrolu nad podivljalim cijenama najmova na tržištu. Nadalje, studentski domovi u Hrvatskoj već se godinama nose s problemom premalog broja kreveta i zanemarenih ulaganja u nove smještajne kapacitete te obnovu postojećih. Prema podacima iz 2017, na natječaj za smještaj u studentskim domovima u Zagrebu pristigla je 9.891 molba, dok su tadašnji kapaciteti osiguravali 6.952 kreveta. Ove je godine zbog oštećenja na objektima studentskog doma na Lašćini kapacitet dodatno smanjen. Pritom, pravo na smještaj u studentskim domovima imaju samo redovni studenti koji ostvare dovoljan broj bodova koji se primarno dodjeljuju po kriteriju izvrsnosti.
S obzirom da su upravo studenti slabijeg socioekonomskog statusa, kojima mjesto u domu često predstavlja preduvjet boravka u Zagrebu, prisiljeni raditi kako bi pokrili troškove studiranja što negativno utječe na “izvrsnost” - takav sustav bodovanja stavlja ih u još nepovoljniji položaj. Dakle, u sustavu subvencioniranog stanovanja nagrađuje se “izvrsnost” dok rješavanje stambenog pitanja za socijalno ugroženije studente izostaje.
Udio studenata mlađih od 30 godina koji rade. Izvor MZO
Tako nam se otvara druga strana priče, studenti osim rada uz studij, u situaciji kad je zbog pandemije poslova sve manje sve više ovise o tržištu najma stanova do kojih je za neku pristupačnu cijenu teško doći. Uz sve veći rast cijena najma i smanjenja broja mjesta u studentskim domovima, studenti se nalaze pred zidom. S obzirom da se rješavanje nagomilanih problema sa stambenim politikama ne nazire na političkom planu, očekivano bi bilo da su fakulteti svjesni dodatnog pogoršanja studentskog položaja. No naprotiv, kroz razgovore sa studentima saznajemo kako su fakulteti u mnogim slučajeva postupali neobazrivo što je za prosječnog hrvatskog studenta situaciju dodatno zakompliciralo.
Svaki faks po svome
To nas dovodi do problematike organizacije nastave koja je na svakom fakultetu uređena drugačije. Većina fakulteta u većoj ili manjoj mjeri provodi hibridni model - kombinaciju online i kontaktne nastave - te u većini slučajeva dijeli studente u više grupa koje međusobno ne dolaze u kontakt. Uz to, postoje iznimke poput Hrvatskih studija i Fakulteta filozofije i religijskih znanosti koje nastavu održavaju u klasičnom obliku, odnosno Medicinskog fakulteta koji većinski provodi nastavu na daljinu. Kroz razgovor sa studentima raznih sastavnica Sveučilišta u Zagrebu shvatili smo da je organizacija nastave izazvala niz poteškoća kako u studiranju, tako i u organizaciji njihovih svakodnevnih života. Sami rasporedi nastave na većini fakulteta nisu bili gotovi kada je nastava počela, već su se mijenjali do sredine listopada. Uz to, s promjenama okolnosti vezanih uz pandemiju i dalje se događaju promjene u rasporedima nastave, uglavnom u smjeru otkazivanja kontaktne nastave i prelaska na nastavu na daljinu. Ovakvo postupanje studentima dodatno otežava usklađivanje studentskih obveza s poslom.
Nastave uživo malo, troškova puno
U razgovoru s kolegama sa Studija dizajna na Arhitektonskom fakultetu koji provodi hibridnu nastavu, saznali smo kako se od studenata očekuje da borave u mjestu studiranja kako bi dva do tri puta tjedno proveli par sati na fakultetu. Mnogi studenti dizajna nisu iz Zagreba pa im ovo predstavlja financijski izazov. Dodatno, studenti se žale da izbor predmeta za kontaktnu nastavu nije logičan. Primjerice, na industrijskom dizajnu većina praktičnih predmeta održava se online, dok se neki teorijski predmeti u potpunosti održavaju kontaktno.
Nadalje, kolege s Medicinskog fakulteta (MF) požalili su se na probleme prisutne još od prošle akademske godine, a rezultirali su i organiziranjem plenuma. Još od početka pandemije nastava na MF-u provodi se većinom online, a neke katedre nastavu uopće nisu provodile, već su studente prepustile samostalnom učenju. Studenti medicine suočavaju se s iznimno lošom komunikacijom između nositelja predmeta te je ponekad raspored složen tako da imaju samo 15 minuta razmaka između predavanja na fakultetu i online predavanja. Uz to, njihova komunikacija s profesorima nije zadovoljavajuća pa je tako odgovor prilikom ukazivanja na navedeni problem bio da mogu slušati predavanje u tramvaju.
Plenum je organiziran i na Filozofskom fakultetu. Problemi s dekanom i Borasova samovolja već su neko vrijeme aktualna tema te je u svakom slučaju popraćenija od problema s kojima se susreću studenti drugih fakulteta. Opširnije o ovoj temi se na Radničkim pravima već pisalo. Model nastave kojim se Filozofski koristi je online, pritom brucoši na fakultetu neke predmete slušaju uživo. Pandemija Covida-19 situaciju na Filozofskom zasigurno ne olakšava, a pritisci rektora koji guši osnovna prava studenata i radnika FFZG-a oktroiranjem uprave samo su se intenzivirali.
Foto: Plenum FFZG-a u Zagrebu
I sami nailazimo na probleme na svom fakultetu - Fakultetu političkih znanosti. Na fakultetu se u ovom trenutku provodi hibridna nastava, a čini se kako će dekan inzistirati na što duljem organiziranju nastave uživo. Zbog toga mnogi naši kolege u Zagrebu moraju boraviti samo dva tjedna u mjesecu, a plaćati najam za cijeli mjesec. Postoje i oni koji si to ne mogu priuštiti, pa mnogi ostaju u obiteljskim domovima te one tjedne kada je nastava kontaktna putuju u Zagreb, što je također velik trošak. Što se tiče pitanja epidemioloških mjera, postoje propusti u provođenju. Primjerice, već prvi tjedan nastave u jednom od kontaktnih predavanja sudjelovala je studentica koja je bila pozitivna na Covid-19. Ostatak skupine zbog navodnog pridržavanja epidemioloških mjera nije poslan u samoizolaciju, međutim upitno je koliko se mjere mogu efektivno provoditi na fakultetu koji se nalazi u stambenoj zgradi i ima svega desetak učionica.
Još jedan problem koji je na našem fakultetu primjetan jest da se neki profesori ne slažu s dekanovom politikom hibridne nastave. Nasuprot dekanovoj politici neki predmeti u potpunosti prelaze na online način funkcioniranja, dok neki profesori inzistiraju na kontaktnoj nastavi. Osim toga, u komunikaciji s profesorima primjetno je da pojedini profesori uopće nisu smislili način provođenja online nastave u slučaju ponovnog zatvaranja fakulteta.
Na kraju, u komunikaciji s našim kolegama s drugih fakulteta te po objavama na društvenim mrežama, primjećujemo da većina fakulteta ima slične probleme. Uviđamo dublje sistemske probleme te izostanak konstruktivnih rješenja za provođenje hibridne nastave tako da ona bude ugodnija i profesorima i studentima. Bitno je naglasiti da povjerenje studenata prema Sveučilištu, koje ionako nije bilo znatno, sada još više opada. Neophodno je stoga da uprave fakulteta uključe studente u donošenje odluka o organizaciji nastave.
Izvor naslovne fotografije: KanalRi
Tekst napisali:
Preporučite članak: