Ako ste ljetos ili ovu jesen letjeli po Europi zasigurno ste primijetili kako se velik broj letova, posebice njemačkih aviokompanija Eurowings i Lufthansa, otkazuje. Što se događa u najvećoj njemačkoj aviokompaniji i njenoj niskobudžetnoj kompaniji-kćeri istražila je naša Martina Domladovac.
Štrajkovi, prosvjedi i borbe za veće plaće i bolje radne uvjete radnika i radnica avioindustrije obilježili su ljeto iza nas, a radničke akcije nastavile su se i tijekom jeseni. Jedan od posljednjih primjera je trodnevni štrajk (od 17. do 19. listopada) pilota i pilotkinja Eurowingsa, Lufthansine niskotarifne kompanije. Nakon propalih pregovora, piloti su se odlučili štrajkom izboriti za svoje zahtjeve u kojima su isključivo navedeni bolji radni uvjeti te novi kolektivni ugovor koji se nije mijenjao od 2015. godine. Štrajk je organizirao sindikat Vereinigung Cockpit (VC) koji zastupa gotovo 10.000 pilota i aviotehničara njemačkih aviokompanija. Radnici su tražili 14 dodatnih slobodnih dana i smanjenje maksimalnog tjednog radnog vremena za pet sati kako bi piloti imali više vremena za odmor između letova.
Eurowings je radnicima ponudio 10 dodatnih dana godišnjeg odmora i tri sata manje rada tjedno, što je sindikat odbio objasnivši da je to još uvijek nedovoljno. Iz aviokompanije su pak naglasili da se oko njihove ponude ne može pregovarati jer bilo kakvo veće smanjenje radnih sati više ne bi bilo “ekonomski prihvatljivo”, te da zahtjevi sindikata nagrizaju budućnost kompanije. U pismu radnicima čak su prijetili s mogućim povlačenjem ponude.
Sindikat je objasnio kako je praksa tvrtke da redovito koristi maksimalno dopušteno radno vrijeme dovela do znatnog povećanja radnog opterećenja pilota, a iako to sindikat ne navodi eksplicitno, za pretpostaviti je da ovakve prakse sigurno utječu i na sigurnost u prometu. Radnici tako naglašavaju da je korištenje maksimalno dozvoljene količine rada prihvatljivo kao iznimka, ali ne smije biti pravilo. Smanjenje radnog opterećenja radnici zato žele postići ograničavanjem maksimalnog vremena letenja i produljenjem odmora.
Štrajk je uzrokovao očekivane zastoje u avionskom prijevozu. Brojni avioni su prizemljeni, a na tisuće putnika moralo je tražiti alternativni prijevoz ili odgoditi putovanje. Piloti Eurowingsa već su štrajkali ranije u mjesecu, 6. listopada, kad je otkazano oko pola od petstotinjak dnevnih domaćih i europskih letova, što je utjecalo na oko 30.000 putnika. Iz istog je razloga u rujnu otkazano 800 letova kad su piloti glavnog prijevoznika Lufthanse stupili u štrajk, koji je posebno poremetio raspored letova u avionskim središtima Frankfurtu i Münchenu.
Zbog štrajkova i nedostatka radnika ovog ljeta otkazano je na tisuće letova. Broj putnika i potražnja za avionskim kartama početkom sezone godišnjih odmora vratila se na pretpandemijsku razinu, no taj skok nije pratio i broj zaposlenih u avioindustriji, zbog čega je cijelo ljeto dolazilo do brojnih zastoja. Avionske kompanije su povećanu potražnju za letovima nastojale iskoristiti za što veću zaradu, no zračne luke zbog nedostatka radnika nisu imale dovoljno kapaciteta servisirati takve usluge i od avionskih kompanija tražile su da smanje broj karata u prodaji.
Schiphol aerodrom u Amsterdamu zabilježio je kašnjenje više od polovice letova, a više od 100 ih je otkazano samo u srpnju. Londonski Heathrow odredio je maksimalan broj putnika na 10.000 dnevno kako bi se kašnjenja smanjila koliko god je moguće. Štrajkovi u Hamburgu i Frankfurtu natjerali su vladu da ubrza dodjeljivanje viza radnicima iz Turske kako bi se popunila neophodna radna mjesta. Istovremeno, štrajkovi su se odvijali i u Španjolskoj, Francuskoj, Belgiji, Danskoj, Norveškoj i Švedskoj.
Avionskim kompanijama i zračnim lukama cilj je ponovno zaposliti radnike koje su otpustili tijekom vrhunca pandemije, no kad su nakratko postali tehnološki višak, velik ih je broj shvatio da na drugim poslovima s boljim radnim uvjetima mogu zaraditi više. Posebno velik problem predstavlja nedostatak radnika koji rukuju s prtljagom jer njihovo zapošljavanje uključuje detaljne sigurnosne provjere i traje dugo. Uz sve spomenuto, britanska avioindustrija imala je dodatan problem odlaska velikog broja imigrantskih radnika zbog Brexita, a baš su oni činili velik dio radne snage ove industrije. Vrlo brzo je zato postalo jasno da će se plaće radnika, pogotovo onih najniže plaćenih, trebati povećati da bi radnici uopće bili zainteresirani vratiti se na posao u ovoj industriji.
Radnici avioindustrije posebno su bili pogođeni pandemijom: plaće su bile zamrznute, mnogi su otpušteni, a oni koji su ostali bili su prisiljeni raditi u svakodnevnom bliskom kontaktu s putnicima i drugim kolegama. Nakon što se promet naglo „probudio“, avionske kompanije i zračne luke nedostatak radne snage pokušale su nadomjestiti povećanjem radnog opterećenja radnika koje su imali na raspolaganju. Istovremeno, radnike koji su se osjećali sve opterećenije, kao i sve ostale, zatekla je rastuća inflacija čime je njihovo nezadovoljstvo nastavilo bujati. Pokretanje štrajkova, baš kao onih Lufthansinih i Eurowingsovih pilota, tako je postalo pitanje vremena.
Ovo je vjerojatno dobra taktika sindikata jer deficitarni radnici i radnice imaju veću pregovaračku moć. Nakon štrajka Eurowingsovih pilota sindikat je nastavio pregovore s kompanijom oko novog kolektivnog ugovora. Pod prijetnjom novim štrajkom, Lufthansa je sa sindikatom sklopila parcijalni dogovor oko povećanja plaća uz najave o nastavku pregovora. Lufthansa koja je tijekom pandemije otpustila više od 10.000 radnika najavila je masovno zapošljavanje novih 20.000 radnika kako bi se zadovoljile potrebe pojačanog prometa. Priljev nove radne snage vjerojatno bi trebao rasteretiti preopterećene radnike i utjecati na poboljšanje uvjeta rada koje su radnici zahtijevali cijelo ljeto, ali bi mogao utjecati i na smanjivanje njihove pregovaračke moći. Jedno je ipak sigurno, vrijeme borbe za povećanje plaća i bolje radne uvjete je upravo sada jer zračne luke i aviokompanije nemaju izbora nego ih saslušati.
Objavu ovog teksta podržala je Zaklada Rosa Luxemburg – Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.
Naslovna fotografija: Pattharapong Sittirach/Radnička prava
Tekst napisala:
Preporučite članak: