“Radi ono što voliš i nećeš morati raditi nijedan dan u životu” – jedna je od onih rečenica koje vole gurui samopomoći i koje puno češće služe da se legitimizira potplaćivanje radnika, jer tko se vidio buniti ako radiš posao koji voliš. Sportaši su također ponekad gledani kroz tu prizmu jer za život zarađuju baveći se sportom koji vole, pa bi onda valjda trebali blagonaklono gledati na to da im plaće kasne ili se ne isplaćuju. O situaciji u Košarkaškom klubu Zadar piše naš Josip Miličević.
Poruka iz naslova ovog teksta osvanula je sredinom travnja na Twitteru, autor je Justin Carter, najbolji ovosezonski igrač košarkaškog kluba Zadar, koji je istupio u javnost i upozorio na kašnjenja u isplati plaća. Zadar nije neki beznačajni klub s malo sponzora. Radi se o prošlosezonskom prvaku Hrvatske, a i u ovoj se sezoni nalazi pri vrhu ligaške tablice. Klub je to bogate košarkaške tradicije. Uz Cibonu, Cedevitu i Split povijesno je među najuspješnijim košarkaškim klubovima (tri je puta bio prvak Hrvatske, uz još 12 nastupa u finalima). Ne samo to, Zadar je kao grad jedan od rijetkih primjera u Hrvatskoj gdje je košarkaški klub najpopularniji sportski kolektiv. Usprkos tome, KK Zadar opet se nalazi u financijskim problemima i nesigurnosti.
Prema saznanjima koje su prenijeli gradski vijećnici i članovi klupske uprave Enio Meštrović i Ante Rubeša, klub već duži niz godina posluje nerealno, gomilajući dug koji se povremeno “krpa” rebalansom gradskog proračuna, kreditima ili direktnim pozajmicama grada, kao što je to nedavno bio slučaj da bi se isplatile plaće. Ranije spomenuti gradski vijećnici istaknuli su i trošak od pola milijuna kuna za smještaj igrača u samo dva mjeseca kao primjer neracionalnog trošenja.
Financijski problemi oko kluba redovita su tema na sjednicama Gradskog vijeća, a dio zastupnika jasno je izjavio da neće podržati novo kreditiranje dok se ne provede revizija poslovanja jer sumnjaju da je dio nakupljenog duga rezultat potencijalno kriminalnih radnji i izvlačenja gradskog novca kroz klub. Posljedice, kao što to uglavnom nažalost biva, podnose igrači, treneri te ostali radnici u klubu. Dugovanja prema pravnim tijelima, zaostale plaće igračima i trenerima, kašnjenja plaća za radnike pa sve do desetogodišnjih neriješenih dugova koji imaju potencijala završiti kao ovrhe – sve su to financijski problemi s kojima se sad klub suočava.
Trenutna financijska nesigurnost ne utječe samo na sportaše. Naime, osim 12 igrača koji nastupaju za seniorsku momčad, u klubu je 2021. bilo zaposleno 16 radnika, uz još nekoliko povremenih honorarnih suradnika. Nažalost u medije rijetko izlaze njihove priče, kao što i mnogi od njih sami nerado izlaze u javnost (pa su tako odbili dati i komentar autoru ovog teksta), vjerojatno dijelom i zbog straha od gubitka posla. Ipak, radi ranije spomenutog tweeta šira je javnost upoznata s ponovno aktualnim problemima kašnjenja plaća. Kako će se dugogodišnje neodrživo trošenje bez proračunskih pokrića odraziti na sportske rezultate tek treba vidjeti, ali bitno je ne zaboraviti položaj igrača, pogotovo radnica i radnika u klubovima koji se suočavaju s financijskim krizama.
Je li promjena moguća?
Izlaz iz trenutne situacije ovisit će primarno o Gradu Zadru jer je klub u većinski (80 posto) u njegovom vlasništvu. Sportski uspjesi mogu privući neke nove sponzore, kao i veći broj publike, u dvoranu, ali je očito da problemi sežu puno dublje. Ovakva situacija na žalost nije rijetka u profesionalnoj hrvatskoj košarci, dapače, već godinama svjedočimo sličnim slučajevima, pogotovo u višim ligama. Kroz slične financijske probleme prolazi Split, a dugovi koje je nagomilala Cibona iznose više od 33 milijuna kuna. Ono što posebno brine jest nezaštićenost igrača trenera u takvim situacijama. Naime, sportaši u Hrvatskoj i dalje nažalost puno češće potpisuju ugovore iz građanskog, a ne radnog prava. Umjesto ugovora o radu to su često ugovori sa samozaposlenim sportašima ili neke od varijanti ugovora o djelu i honorarnih ugovora iz slobodnih profesija. Negativne posljedice takvih ugovora vide se upravo u situacijama kašnjenja i dugovanja. Naime, borba sportaša i trenera (te pomoćnih trenera) za isplatom dugovanja podrazumijeva građanske parnice koje su dugotrajni i spori procesi. Većina igrača radije se u takvim situacijama odlučuje na raskid ugovora i potpisivanje novog s novim klubom, a izostanak inzistiranja na snažnijem pritisku prema klubovima i njihovim upravama često u praksi znači da kršenje prava radnika prolazi bez posljedica.
Iz Zadrove perspektive ključnom bi se mogla pokazati nadolazeća Skupština koja će se održati 1. lipnja. Naime, radi nakupljenih dugovanja, klubu Zadru prijeti i predstečajna nagodba, iako je vjerojatno da će Grad Zadar privremeno spasiti stvar odobravanjem još jednog kredita. No takve vatrogasne intervencije, već viđene u slučajevima drugih klubova poput Splita ili Cibone, daleko su od dugoročno održivih rješenja. Igrači i ostali radnici svoje odrađuju i za to zaslužuju plaću, a sada njihova radna mjesta ovise o spremnosti grada na novo kreditiranje te nadi u zaokret prema održivom poslovanju – što je rijetkost u hrvatskom sportu. U sportu uživaju mnogobrojni gledatelji, ali taj užitak proizvode sportaši i ostali sportski radnici kojima je to posao te koji svoje plaće zaslužuju.
Objavu ovog teksta podržala je Zaklada Rosa Luxemburg - Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.
Naslovna fotografija: Andrej Šalov, Radnička prava
Tekst napisao:
Preporučite članak: