S portala maz.hr prenosimo izvještaj Nikole Kožula s tribine Solidarno za Palestinu koja je održano 2. studenog u zajedničkoj organizaciji Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju i Mreže antifašistkinja Zagreba.
– Činjenica je da ako polazimo od situacije na terenu, ovaj problem ne možemo riješiti vraćanjem na 1947. Trebamo razmišljati iz sadašnje situacije. Ta situacija je takva da imamo dva naroda koja se bore za istu zemlju i postoje dva rješenja koja su moralno prihvatljiva: rješenje dvije države i rješenje zajedničke države – rekao je novinar Jerko Bakotin 2. studenog gostujući na tribini “Solidarno za Palestinu” u organizaciji Mreže antifašistkinja Zagreba (MAZ). Osim njega, u raspravi su sudjelovali Katarina Peović, saborska zastupnica i članica Radničke fronte i Nader Wahech, član Inicijative za slobodnu Palestinu, uz moderiranje Ane Vračar (BRID).
Diljem Europe stranke ljevice muče se formuliranjem jedinstvenog stava oko ovog pitanja, a nakon nedavnih pro-palestinskih prosvjeda širom Europe, veliki broj ljudi zapitao se dajemo li time potporu Hamasu i što uopće znači Palestina. Stoga, glavni cilj ove rasprave bio je razjasniti konfuziju koja je nastala na ljevici, ali i općenito, te vidjeti koje alate solidarnosti imamo na raspolaganju.
Jedno od glavnih pitanja o kojima se raspravljalo bilo je što znači zalagati se za oslobođenje Palestine danas ili, drugim riječima, što nama predstavlja slogan Free Palestine.
– Ako želimo razmišljati srednjoročno ili dugoročno o konstruktivnim pristupima ljevice, postoje tri pristupa kako odgovoriti na to pitanje. Za prvi se deklarativno zalaže Hamas, a to više-manje znači uništenje Izraela i vraćanje na situaciju kakva je bila prije masovne imigracije židovskog stanovništva na mandatni teritorij Palestine, ponajviše 1920-ih i 1930-ih. Hamas u svojoj povelji ima formulacije koje se zaista mogu shvatiti kao genocidne – kazao je Bakotin.
Osim moralne neprihvatljivosti takve borbe, novinar je nastojao približiti poziciju umjerenih Palestinaca. Pozivajući se na brojne palestinske intelektualce, objašnjava kako je još 1970-ih sazrelo mišljenje da postojanje židovskog naroda na tom području treba prihvatiti.
– Činjenica je da danas na tom teritoriju živi oko sedam milijuna Izraelaca. Većina njih su tu rođeni i to doživljavaju kao svoj dom. Kako kaže Edward Said, najveći palestinski intelektualac 20. stoljeća, izraelski Židov je tu i bit će tu jednog dana kada naša borba završi – rekao je Bakotin.
Druga relevantna opcija u međunarodnoj zajednici je koncept dvije države. Iako se posljednjih decenija ta ideja smatrala najkompromisnijim prijedlogom, Bakotin govori o njezinim prednostima i manama, ponajprije koliko je pravedna iz palestinske perspektive.
– To rješenje, u obliku kojeg je međunarodna zajednica prihvatila, svakako je nepravedno iz perspektive palestinskog naroda jer ograničava palestinsku državu na nekih 22 posto teritorija onoga što je bila originalna mandatna Palestina. Izrael radi mnogo toga da sabotira i tu opciju: od ilegalne aneksije Istočnog Jeruzalema, naseljavanjem preko 600 tisuća židovskih naseljenika na teritoriju Istočnog Jeruzalema i Zapadne obale – nabrojao je.
S takvom procjenom se slaže i Nader Wahech koji je 25 godina živio u Siriji, od toga pet godina u ratu. Odnos Izraela i Palestine pratio ga je kroz odrastanje.
– Nije jasno što znači osloboditi Palestinu – zapadna obala i Gaza, to je manje od 30 posto Palestine, u zadnjih 40 godina su uzeli skoro 50 posto njihovog teritorija – upozorava Nader.
Treća opcija, koju Bakotin osobno doživljava najpravednijom, ali i gotovo neostvarivom, je koncept zajedničke države.
– Već se dugo nagađa da bi palestinska borba mogla preći s onoga što se zvalo “alžirsko rješenje” (podjela od okupatora) na tzv. južnoafričko rješenje, a ono otprilike glasi “bit ćemo građani vaše države i želimo jednaka prava” – pojasnio je Bakotin.
Dileme koje trenutno dijele ljevicu širom Europe su kako se postaviti prema Izraelu i kako se nositi s Hamasovim terorizmom. Bakotin smatra da ljevica često sagledava problem Izraela isključivo iz perspektive imperijalizma i kao eksponent zapadnih sila, no da to nije u potpunosti tako.
– Said također govori da treba sagledati postojanje židovske države i van imperijalističke optike. Nahum Goldmann, predsjednik Svjetskog židovskog kongresa, 1970-ih je kazao: “Mi moramo biti naoružani za narednih nekoliko generacija jer da sam ja arapski vođa, nikad ne bih prihvatio mir sa Izraelom. Došli smo ovdje i oteli njihovu zemlju. Istina, mi smo bili tu prije dvije tisuće godina, desili su se holokaust i Auschwitz, ali što oni imaju s time” – citirao je Bakotin.
Što se tiče odnosa prema Hamasu, pitanje osude terorizma svelo se na redoslijed osude – trebamo li prvo osuditi uzrok ili posljedicu problema te što je od toga Hamas.
– Ono gdje mislim da ljevica griješi u svom pristupu sastoji se u pitanju – zašto prije nego što osudimo izraelsku brutalnu odmazdu, okupaciju, represiju, aparthejd, moramo osuditi Hamas? Iz dva razloga. Prvi je svakako moralni razlog jer se radi o ubijanju nedužnih civila. Drugi razlog je pragmatički – nijedno rješenje se neće moći postići bez pristanka jednog dijela izraelskog stanovništva. Prije napada na kibuce, 30 posto američkih Židova je smatralo da je odnos Izraelaca prema Palestincima rasistički, a njih 25 posto se slagalo s tezom da u Izraelu vlada aparthejd. Ti ljudi su bitni i oni su saveznici. Ako želimo da Palestina bude slobodna, Palestinci tu borbu ne mogu dobiti sami već to mora biti zajednička borba – ocijenio je Bakotin.
Katarina Peović je rekla da je loše ono što se zbiva na ljevici, ali da svakako stav hrvatske ljevice o ovom pitanju neće odlučiti ishod tog problema. Doseg onoga što mi možemo napraviti je uistinu skroman, kazala je, a konkretno što možemo napraviti je osuditi aktualnu hrvatsku politiku.
Podsjetimo, Hrvatska je u Općoj skupštini UN-a glasala protiv rezolucije kojom se poziva na primirje i uspostavu koridora za humanitarnu pomoć. Svi sugovornici suglasni su s tim da je to sramotno i štetno na više razina.
– Bilo me je sram kada sam vidio kako je Hrvatska glasala i da ona nije za prekid vatre. Ono što me je još više šokiralo je to da su stranke desnice, Most i Domovinski pokret, migrante i izbjeglice proglasili teroristima – naglasio je Wahech i dodao da ga osobno vrijeđa stigmatiziranje ljudi koji bježe od rata.
Na kraju, nitko od sudionika nije imao optimistična predviđanja oko završetka sukoba. Wahech je rekao kako bi volio da sve završi mirno i što prije, ali zbog osobnog poznavanja situacije i ljudi s Bliskog istoka, misli kako je eskalacija sukoba vrlo vjerojatna.
– Postoji već preko 10 tisuća umrlih. Nakon takve situacije teško je nažalost vjerovati da će ovo završiti na neki miran način. Sve snimke koje su nam dostupne na društvenim mrežama hrane kod ljudi loše osjećaje, prije svega tugu i stav da se nakon svega ovoga nećemo rukovati s Izraelcima. Ja se nadam da će to završiti mirno i što prije, ali teško – rekao je Nader Wahech.
Kada se govori o izraelskoj taktici i ulozi u eskalaciji sukoba, Bakotin podsjeća da stručnjaci za terorizam smatraju da je nemoguće ubiti ideologiju ubijajući ljude.
– Postoji opasnost regionalnog rata. Pitanje je hoće li se uključiti Hezbolah i koja će biti uloga Irana. Američkom predsjedniku Bidenu u ovom momentu taj rat nipošto ne odgovara, međutim stao je beskompromisno na stranu Izraela. U ovom momentu Amerika je jedina koja može iskontrolirati situaciju i pokušati moderirati odnos između Izraela i Palestine – zaključio je Jerko Bakotin.
Tekst je izvorno objavljen na portalu maz.hr 7. studenog 2023. godine.
Naslovna fotografija: Mreža antifašitkinja Zagreba/Radnička prava
Tekst napisao/la:
Preporučite članak: