Već jedanaestu godinu za redom udruga BRID (Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju) organizira žensku sindikalnu školu, oslovljavajući čitav niz feminističkih pitanja i problema ženskoga radništva koji kroz sindikalni djelatni raster donekle ostaju u zapećku.
Ovogodišnji program odvijao se dvokratno u Stubičkim toplicama i okupio predavačice i polaznice iz različitih dijelova zemlje; neke su ustale i u cik zore da bi se, usprkos prepunom rasporedu i kroničnoj neispavanosti, iz Osijeka, Belišća ili Valpova zaputile u hotel Matija Gubec, odredište i noćište prijavljenih tijekom 23. i 24. studenog te 14. i 15. prosinca.
Prvi vikend započeo je radionicom sociologinje, diplomirane ekonomistkinje i članice Centra za kazalište potlačenih POKAZ Marinele Nerelić. Vodeći grupu kroz brojne vježbe upoznavanja, Nerelić je nastupila primarno u ovoj potonjoj, dramski određenoj funkciji. Samo kazalište potlačenih i nastaje pod pretpostavkom demokratizacije pozorišnog iskustva, pa se tako u njegova osnovna obilježja ubrajaju osnaživanje potlačenih skupina, poticanje dijaloga, interaktivnost i proaktivnost.
No, ove izvedbene tehnike u svojom primjenjivosti nadilaze strogo žanrovske okvire i pokazuju se pogodnima u drugim kontekstima, napose ako je u pitanju zbližavanje osoba sa suštinski različitim životnim iskustvima i uvjerenjima. Ako su naredna predavanja povremeno i poprimala obličje ustaljenijih oblika učenja, već su i 'dehijerarhiziranje' organizatorica, predavačica i polaznica kao i slobodne intervencije slušateljica na svakoj sesiji potvrdile da dotična usporedba postoji tek na razini asocijacije, i to one proizašle iz izloženosti pretežito formalnim učioničkim transferima.
Iako školu nipošto ne možemo opisati kao kakvo katedarsko predstavljanje historijata sindikalnog organiziranja u svrhu proširivanja naučnih ili pak aktivističkih interesa, čak bi i takvi pothvati profitirali od upoznavanja učesnica dugim pogledima u oči, pamćenja međusobnih imena metodom riječ-na-riječ, igara slijepog vođenja u paru i ostalih zadataka izvođenih kroz puno iskorištavanje dostupnog fizičkog prostora te oslobađanje tijela pokretom. S time na umu, ne bismo puno pogriješili kada bismo cilj čitavog programa sveli na povezivanje i osnaživanje sindikalnih članica, povjerenica i onih koje to tek imaju postati bez ikakve ideološke užurbanosti ili akademskih pretenzija.
Nakon radionice uslijedilo je predavanje psihologinje, psihoterapeutkinje i BRID-ove suradnice Brune Nedoklan posvećeno obiteljskom nasilju. Korist psihofizički orijentiranog 'grundiranja' tek se sada pokazala u punini, jer je otvaranje ovakve teme moglo poprimiti i dimenziju osobnog iskustva samo ukoliko je među sudionicama bilo stvoreno određeno povjerenje, pa i obrisi identiteta grupe. Garniran još pokojom praktičnom vježbom Marinele Nerelić i Brune Nedoklan, vikend je, barem na formalnom planu, završio izlaganjem o stranim radnicama u zdravstvu koje su održale dvije članice BRID-a: prevoditeljica, anglistkinja i diplomirana antropologinja Lada Weygand te doktorica politologije i analitičarka javnog zdravstva Snježana Ivčić. Njime se na neki način anticipirao način provođenja idućeg modula programa, kliznuvši u sferu diskurzivno određenog sadržaja.
Prevoditeljica i aktivistica Marija Ćaćić, koja od 2016. godine uz Tinu Tešiju i Nikolu Ptića predstavlja organizacijski pogon škole, objašnjava mi da je do trenutne verzije došlo kroz dugo promišljanje i iskušavanje onoga što bi sudionicima bilo od najveće koristi.
„Inicijalno je taj format bio dosta klasičan. U nekom smo se trenu krenuli igrati s njim i pokušali ga malko olabaviti, među ostalim i zato što smo došli u drukčiju situaciju. Prešli smo s tri na dva vikenda, tako da smo već i tu morali stvari na neki način srezati. Mijenjao nam se i sastav voditelja i predavača od kojih su mnogi bili sindikalni profesionalci ili aktivisti uključeni u razne zagrebačke organizacije, i svake bi godine iz prakse nešto naučili i onda se tome prilagodili dok ne dođu do nečega što funkcionira.“
Vodilja, prema tome, nije bila provesti nekakav teorijski i konceptualni intenziv, već omogućiti polaznicama da odslušano provare, individualiziraju i izraze. „Jako je bitno“, ističe Marija Ćaćić, „dati im prostora, i to ne samo tijekom predavanja ili radionice, nego i kroz dovoljno duge pauze u kojima se sve to može dalje probaviti. Također je nužno spomenuti da su u pitanju potpuno različite skupine žena u svakom segmentu, od dobi i zanimanja do prethodnog radnog iskustva i sl. Želimo postići da se svi osjećaju prihvaćeno, da odu s nekim dobrim osjećajem i imaju malo drugačije vidike kada se vrate doma. To je najbolji ishod. Znam da su se neke polaznice nakon škole uključile i u politiku, što je možda bilo vezano i za druge stvari, ali taj primjer pokazuje što je sve moguće ako nastupiš otvoreno i iskreno, ako se svi gledamo u oči, međusobno slušamo, ne podsmjehujemo i ne upadamo jedni drugima u riječ te ako smo svi na neki način ranjivi i zajedno u toj ranjivosti.“
Predavanja održana tijekom sljedećeg susreta u prosincu stoga su redovito prerastala u diskusije u kojima su se osobna iskustva ispreplitala s generaliziranim zamjedbama. Marija Ćaćić provela je grupu kroz temeljne pojmove, razdiobe, razvojne faze i istraživačka polja feminizma, potaknuvši živahnu raspravu o obiteljskom pronošenju patrijarhalnosti i skrbničkom radu. Kineziologinja i stručna suradnica Sindikata obrazovanja, medija i kulture (SOMK) Iva Ivšić svojim Uvodom u sindikalno organiziranje prezentirala je svojevrstan sindikalni glosar i uz pitanja poput onoga koja je uloga sindikalne povjerenice te kako animirati nezainteresirane kolege u sektoru učinila da se susret pretvori u svojevrstan praktikum, izloživši na vidjelo specifične probleme osobnih asistenata kao fokus-grupe ovogodišnjeg izdanja škole.
Kroz godine su, govori Ćaćić, edukaciju prolazile osobe iz različitih sindikata, poput pomoraca, kabinskog osoblja, cestarskog udruženja, nastavnika, medijskih i kulturnih djelatnika te učitelja, a prioritet su u međuvremenu postali manji sindikati koji nemaju kapaciteta održavati edukacije za svoje članstvo.