Slučaj iznenadnog otpuštanja 786 radnika britanske pomorske kompanije P&O Ferries razotkrio je cijelu planinu radničkih problema u velikim kruzing i putničkim korporacijama. Piše naš Mateo Ivčević.
786 radnika britanske kompanije P&O Ferries, tvrtke-kćeri emiratskog logističkog konglomerata DP World, 17. ožujka u šoku je gledalo video-poziv preko Zooma u kojem im je protuzakonito i bez ikakve prethodne konzultacije sa sindikatima uručen otkaz ugovora o radu. ITF i ETF, krovne organizacije transportnih radnika, osudile su takvu praksu bez presedana, dok su britanski pomorski sindikati Nautilus UK i RMT naložili svojim članovima da ostanu na svojim brodovima u luci Dover, kako bi se onemogućio plan da kompanija smijeni posadu potplaćenim agencijskim radnicima, te da nikako ne potpisuju takozvani sporazumni otkaz dok se ne utvrdi zakonitost takvog postupka.
Louise Haigh, ministrica prometa „u sjeni“ iz redova Laburista, uputila je u parlamentarni postupak dopis u kojem se od vlade Borisa Johnsona zahtijeva da praksu angažiranja agencijskih radnika proglase nezakonitom, obustave sve važeće ugovore DP Worlda te da kompaniju izbace iz vladinog Savjeta za promet. S druge strane, aktualni torijevski ministar prometa Grant Shapps na taj je zahtjev odgovorio paketom od 9 mjera u kojima je – osim što je najavio da će Porezna i carinska uprava (HM Revenue and Customs) provjeriti jesu li plaće na svim britanskim trajektnim operaterima usklađene sa Zakonom o minimalnoj plaći kako bi se upravo takvi slučajevi spriječili – naložio Agenciji za obalnu stražu (Maritime & Coastguard Agency) da obavi inspekciju na brodovima European Causeway i Pride of Kent. Međutim, izvršni direktor P&O Ferriesa Peter Hebblethwaite se na ministrove molbe da revidira odluku o otpuštanju radnika očekivano oglušio, tvrdeći da se kompanija nalazi pred bankrotom, a što bi navodno značilo da bi morali otpustiti svih 2.200 radnika.
Nadalje, Agencija za obalnu stražu pokušala je ishoditi nalog od luke Dover za provođenje inspekcije na navedenim brodovima, da bi ih u sva tri navrata dočekale žestoke pravne zavrzlame koje u pomorstvu nažalost ne predstavljaju ništa novo pod suncem. I tako je Pride of Kent bio registriran pod ciparskom zastavom, dok se ispostavilo da je malteška menadžerska kompanija International Ferry Management agent P&O Ferriesa za ukrcaj pomoraca (između ostalog i indijskih), pa su ta dva problema dodatno otežala provedbu inspekcije jer obalna straža za to nije imala zakonsku nadležnost. S druge strane, iako ITF-ovi inspektori prema Međunarodnom pravilniku o sigurnosnoj zaštiti brodova i lučkih objekata (ISM Code) zakonski imaju izričito dopuštenje da provjere poštuju li se na brodovima temeljni uvjeti rada, ni oni nisu imali previše sreće jer ih je luka također odbila. ITF inspektor Tommy Molloy izjavio je da „u 17 godina karijere nikad nije doživio da je inspektor spriječen od strane britanske luke da obavi zakonom propisani pregled uvjeta rada na brodovima“.
A da su sindikati ispravno procijenili da bi praksa nagle smjene iskusne posade s pomorcima koji imaju manjak iskustva mogla imati utjecaja na sigurnost plovidbe pokazalo se krajem travnja kod incidenta s trajektom European Causeway. Naime, brod je satima plutao bez kontrole i osnovne navigacije da bi ga naposljetku tek tri tegljača uspjela zaustaviti, odnosno vratiti kontrolu nad kretanjem trajekta. P&O Ferries pokušali su umanjiti razmjere incidenta izjavom da je došlo do tehničkih poteškoća, iako je struci ovdje bilo jasno da pomorci nisu bili adekvatno upoznati s osnovnim karakteristikama broda.
Slučaj P&O Ferries još jednom evidentno pokazuje da jedino snažna međunarodna sindikalna koordinacija može stati na kraj pravnim peripetijama i neusklađenostima nacionalnih prava. Međutim, prema izvještaju britanskog ljevičarskog časopisa Novara Media, ovaj se slučaj pokazuje samo kao vrh sante leda. Naime, iako se prijašnja tvrtka-kćer DP Worlda P&O Cruises nakon što ju je kupio američki Carnival Cruise Line oštro ogradila od prakse bivšeg konglomerata, ni pod Carnivalom se te prakse nisu iskorijenile, dapače, ostale su veoma rasprostranjene. I tako su već nakon preuzimanja 2012. godine P&O Cruises nastavili plaćati svoje osoblje ispod utvrđenog minimalca, dok su, između ostalog, i slučajevi poput seksualnog uznemiravanja te samoubojstava zbog prevelikog stresa postali gotovo pa pravilo u putničkoj i kruzing industriji.
Objavu ovog teksta podržala je Zaklada Rosa Luxemburg - Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.
Naslovna fotografija: Michiel Hendryckx
Vijest napisao:
Preporučite članak: