Štrajk radnika u švedskoj podružnici Tesle, globalnog giganta proizvodnje električnih automobila, koji je pokrenut u studenom prošle godine, ubrzo je prerastao u val sindikalnih akcija i iskaza radničke solidarnosti koji je zahvatio Skandinaviju. Pritom su se posebno istaknuli pomorci i brodarski radnici čije su akcije dodatno ogolile probleme poslovnog modela tehnoloških giganta Silicijske doline. Piše Mateo Ivčević.
Ako možemo istaknuti jednu frakciju kapitala koja je posljednjih desetljeća vjerno dočaravala onu izlizanu neslužbenu ideologiju „američkog sna“, onda je to sasvim sigurno grupacija koja je naširoko poznata pod imenom Silicijska dolina. Slatkorječivi mitovi o samoostvarenom čovjeku koji bez ičije pomoći, oslanjajući se isključivo na snagu svoje volje i genijalnosti uspješno patentira tehnološke novine koje iz temelja mijenjaju ljudske živote krasili su retke biografija Stevea Jobsa i Billa Gatesa, ikonskog dueta gradića iz kojeg je cijela stvar i potekla – kalifornijskog Pao Alta. Međutim, legitimnost te pomno medijski njegovane priče ozbiljno je poljuljana za vrijeme financijske krize 2008. godine kada je država i Gatesovom Microsoftu i Jobsovom Appleu masnom monetarnom injekcijom osigurala likvidnost. S druge strane, jedna od neizbježnih nuspojava tog državnog intervencionizma bila je činjenica da je šira javnost u svoj toj priči mogla iščitati da su se njihovi poslovni modeli često preklapali sa strateškim državnim projektima, odnosno da su obojici na određeni način naslijeđeno bogatstvo i infrastrukturno zaleđe osigurali put prema vrhu.
I kada je na prvi pogled izgledalo da je taj libertarijanski ideologem potrošio sav društveni elan kojeg je imao, pojavio se sin jednog južnoafričkog biznismena i vlasnika rudnika smaragda koji se dosjetio da bi na tom mitu mogao profitirati slijedeći ponešto drugačiju trasu. Ono što je tada novopečenog izvršnog direktora Tesle, Elona Muska, razlikovalo od ostalih milijardera je postojanje nevjerojatno široke baza obožavatelja koju je godinama stvarao pažljivom izgradnjom slike o sebi kao jedinstvenom vizionaru; tamo gdje su Gates i Jobs došli tek nakon što su ih izumi njihovih kompanija učinili slavnima, Musk je tek započeo put. Tu medijsku vidljivost uspješno je utržio kada je uvjerio njemu naklonjenu javnost da je upravo on kandidat za dodjelu državnih sredstava za proizvodnju niskougljičnih automobila. Ipak, sama ta popularnost nije bila dovoljna. Ono što mu je nasušno bilo potrebno bili su – investitori. Tih godina je usavršio metodu koja će ga jednog dana katapultirati na prvo mjesto na Forbesovoj listi – metoda manipulacije tržišta. Naime, kada je jednom objavio da je dobio državne subvencije za proizvodnju električnih automobila bez da je uopće predao zahtjev za to, poznati njemački proizvođač automobila Daimler AG je na temelju te fikcije odlučio investirati u pogon Tesle, a što je na neki način ohrabrilo i samu državu koja mu je u bizarnom spletu okolnosti samo zbog toga odobrila financiranje. Drugim riječima, Tesla zapravo nikad nije bila profitabilna u pravom smislu riječi već je zapravo stvarala ogroman spekulativan mjehur.
Pročitaj više: Švedska: širenje sindikalne borbe za kolektivni ugovor u Tesli
Samom činjenicom da se Muskov poslovni model dakle bazirao, pa, de facto na prodavanju magle – i da se nije trebao puno truditi oko rigoroznih provjera koje svaki industrijski patent mora proći – bilo je i za očekivati da će se pojaviti brojni tehnički propusti kao što su pregorijevanje baterijskih automobilskih ćelija, ali i oni vezani uz zaštitu na radu. Još od 2013. godine radnici su ispred američke Agencije za posredovanje pri radničkim sporovima (NLRB) upućivali prigovore da kompanija nije zadovoljila ni minimalne nužne uvjete. Prigovori su, naravno, ostali prigušeni zato što su američke vlasti i mainstream mediji pronašli svog novog miljenika koji je nanovo utjelovio američki san. Srećom, nedavna dešavanja širom Skandinavije ponovno su uzdrmala temelje tog mita.
Švedska je kategorički odbacila poslovni model Silicijske doline
Skandinavski model sindikalnog organiziranja svakako nije potrebno previše fetišizirati: u tom modelu sindikati više imaju svojevrsnu ulogu osiguravajućeg društva kojeg krasi visoka birokratiziranost njihovih čelnika i manjak unutarnje demokracije gdje je radnicima pravo štrajka veoma ograničeno. No s druge strane, barem kada su u pitanju međudržavni sporovi, taj poslovično pasivizirani sindikalizam doživljava proplamsaje borbenosti, posebice ako su u pitanju države u kojima su radnička prava na jako niskoj grani kao što su to SAD. Kada je, primjera radi, McDonalds 1988. godine u Danskoj nakon višegodišnjih pritisaka odbio potpisati granski kolektivni ugovor za sektor ugostiteljstva, uslijedila je kaskada industrijskih akcija: lučki radnici su odbili iskrcati kontejnere u kojima se nalazila njihova oprema, vozači kamiona hranu i piće, građevinski radnici pak su prestali s radovima na izgradnji novih restorana dok su čak i radnici u tiskarama obustavili izradu jelovnika. Sindikalna kampanja nije na tome stala već su sindikati pozvali i lokalnu zajednicu diljem Danske da bojkotira lokalne podružnice McDonaldsa. S druge strane, uprava McDonaldsa je u unutar takvog odnosa snaga relativno brzo popustila baš zbog toga jer nisu bili spremni pokrenuti antisindikalne akcije zato što su u domaćem kontekstu navikli na takozvani Landrum-Griffin zakon koji je takav model “proširenog” štrajka izričito onemogućavao.
Kao onomad taj lanac brze prehrane, i Tesla je također u Švedskoj obuhvatila pozamašnih 20 posto godišnjeg udjela na tržištu električnih automobila s približno 5 tisuća prodanih primjeraka samo u jednom tromjesečju 2023. godine. Tesla nema proizvodni pogon u Švedskoj, ali zato zapošljava 130 tehničara koji rade na servisiranju vozila s kojima je Tesla punih pet godina odbijala potpisati standardizirani kolektivni ugovor. Naravno, u zemlji u kojoj su kolektivni ugovori norma i u kojoj je 90 posto radne snage pokriveno njima te stvari ne mogu ostati takvima unedogled pa je u listopadu IF Metall, sindikat metalaca koji okuplja 300 tisuća radnika, pokrenuo blokadu Teslinih automobila u lukama Gothenburg, Trelleborg, Malmo i Sodertalje kojima su se kasnije su priključili još 55 luka zato što dileme nije bilo: poslovni model Silicijske doline prijetio je opstojnosti Sporazuma iz Saltsjobadena koji je 1938. godine regulirao švedsko tržište rada u današnjem obliku.
Masovni skandinavske štrajkovi imaju odjeka u širem transportu
Uslijedila je kaskada industrijskih akcija; komunalni radnici odbili su pospremiti Tesline izloge u trgovinama, električari su odbili održavati stanice za punjenje automobila, a čak su i poštari odbili otpremiti registarske oznake za vozila. Međutim, u zaista historijskom presedanu danski lučki radnici a solidarizirali su se sa švedskim kolegama a i spremno odbili otpremiti teret namijenjen za švedske luke. Ovo potonje je bitno imajući u vidu da norveško-švedska brodarska kompanija Wallenius Wilhelmsen, čiji brodovi su blokirani, redovito prevozi Tesline automobile pa bi se samim time solidarizacija mogla proširiti na pomorce, možda čak kineske ili njemačke radnike gdje se nalaze Tesline tvornice te tako prouzrokovati ozbiljne probleme u samom lancu opskrbe.
Elon Musk je u svojoj već notornoj kanonadi besmislica na sva ta dešavanja odgovorio tužbom protiv Švedske, čime je zapravo već i poražen zato što je na neki način priznao javnu tajnu da ovisi o svoj toj silnoj državnoj logistici kako u Švedskoj tako i u SAD-ut te da priča koju je prodavao javnosti još otkad je prodao dionice Paypala i na tuđem projektu zaradio milijune više i nije toliko uvjerljiva. Jer, prošlogodišnjim preuzimanjem društvene mreže Twitter i koketiranjem s ekstremnom desnicom definitivno jeste izgubio naklonost liberalnijeg dijela javnosti, ali zato se sam urbani mit o genijalnom investitoru koji iz temelja mijenja čovječanstvo kojeg je još od 60-ih godina propagirala Silicijska dolina možda i zauvijek nasukao na skandinavskim dokovima.
Objavu ovog teksta podržala je Zaklada Rosa Luxemburg – Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.
Naslovna fotografija: Wikimedia Commons/Radnička prava
Tekst napisao:
Preporučite članak: