U Kanadi i SAD-u vruće ljeto radničkih borbi upotpunjeno je akcijama lučkih radnika koji su se uspjeli izboriti za sklapanje kolektivnih ugovora i poboljšanje radnih prava. O vrućim radničkim borbama na dokovima hladnog Pacifika piše naš Mateo Ivčević.
U sjeni ovogodišnjih štrajkova holivudskih scenarista i radnika u automobilskoj industriji okupljenih oko famozne „Velike trojke“, odnosno Stellantisa, Forda i General Motorsa, odvijala su se i brojna previranja na američkim i kanadskim dokovima. O tome koliko su bila značajna za ekonomiju obiju država dovoljno govori činjenica da su i američki predsjednik Joe Biden i kanadski premijer Justin Trudeau intervenirali u sporove između podružnica Međunarodnog sindikata lučkih radnika i skladištara (International Longshoremen and Warehouse Union, ILWU) i krovnih organizacija terminalskih operatera i brodara Pacifičkog pomorskog udruženja (Pacific Maritime Association) odnosno Udruženja pomorskih poslodavaca Britanske Kolumbije (British Columbia Maritime Employers Association). Procjenjuje se da su u dvije pandemijske godine luke ostvarile dobit od preko 500 milijuna dolara dok su i brodari također profitirali zbog toga što su cijene vozarina podigli i preko “psihološke granice” od 1 000 dolara po mjernoj jedinici jednog kontejnera od 20 stopa. Domaći krcatelji takvim razvojem situacije osjetili su se ugroženima zato što im je postalo preskupo otpremiti robu na strana tržišta, a to je nagnalo predstavnike dviju država da uredbama zamrznu cijene prijevoza, odnosno pretovara roba.
Znatno povećanje plaće i bonusi za lučke radnike Zapadne obala SAD-a
Tinjajući sukob u kalifornijskim lukama, između ILWU-a koji okuplja oko 30 tisuća radnika i Pacifičkog pomorskog udruženja koje okuplja oko 70 krcatelja i operatera terminala u 29 luka diljem Zapadne obale SAD-a, u travnju ove godine dosegao je novu razinu. Naime, nakon zastoja u pregovorima oko sklapanja novog kolektivnog ugovora – stari je istekao još 1. srpnja 2022. godine i bio je samo produžena verzija onog iz 2014. godine – ILWU je u lukama Long Beach i Los Angeles 6. travnja organizirao 24-satni štrajk upozorenja u kojem se radnici jutarnje smjene nisu pojavili na svom radnom mjestu te su tako natjerali Eugena Siroku, izvršnog direktora luke Los Angeles, da obustavi rad luke.
U očekivanju širenja štrajkova kalifornijskim lukama, brodarske kompanije su na taj potez ILWU-a odgovorile na način da su dio brodova pokušale preusmjeriti prema luci Seattle. Na to su se odlučile prvenstveno zbog toga što je Seattle jedina luka Zapadne obale u kojoj djeluje i Međunarodni sindikat metalaca i radnika u zrakoplovnoj industriji (International Association of Machinist and Aerospace Workers, IAM) koji je često u nesuglasicama s ILWU-om. Primjera radi, Nacionalni odbor za radne odnose (National Labour Relations Board) je u sporu IAM-a s ILWU-om presudio da radnici učlanjeni u IAM imaju pravo obavljati poslove vezane uz električno napajanje brodova na jednom terminalu, što je ILWU osporavao. No predstavnici brodara i terminalskih operatera taj su sukob dvaju sindikata očigledno precijenili zato što su se u, za njih, nenadanom obratu lučki radnici u Seattleu ipak solidarizirali sa svojim južnim kolegama, a time su sindikati dobili bitku koja je nagovijestila novu rundu borbe s brodarima.
U obnovljenim pregovorima između ILWU-a i Pacifičkog pomorskog udruženja koji su započeli početkom lipnja posredovanjem vršiteljice dužnosti Ministarstva rada, Julie Sun, čije su imenovanje u veljači korporativni mediji popratili s dozom skepse zbog njezine odvjetničke karijere u kojoj se uglavnom bavila problemima obespravljenih manjina i radnika, dogovoren je preliminarni nacrt kolektivnog ugovora koji je upućen članstvu na glasovanje. U prilog novog šestogodišnjeg kolektivnog ugovora izjasnilo se 75 posto članstva i kolektivni ugovor je konačno ratificiran 31. kolovoza 2023. godine. Od važnijih stavki dogovoren je porast plaća u visini od 32 posto kao i preraspodjela bonusa za radnike u iznosu od 70 milijuna dolara za rad tijekom pandemije.
Nemamo dogovor ako nemamo odgovor na pitanje automatizacije luke Vancouver i Prince Rupert
Sve te peripetije pomno su se pratile i preko Saleškog mora, mora koje odvaja Vancouver i Seattle. Stoga, netom nakon završetka preliminarnih pregovora američkih kolega, kanadska je podružnica ILWU-a izglasala štrajk, počevši od 1. srpnja, kako bi izvršila pritisak na poslodavca da započne postupak kolektivnog pregovaranja. Treba imati na umu da podružnica nije mogla pokrenuti štrajk odmah nakon isteka starog kolektivnog ugovora, 31. ožujka, zato što izrazito restriktivno kanadsko radno zakonodavstvo nalaže da savezna vlada mora prvo imenovati takozvanog službenika za mirenje koji tijekom roka od 60 dana ima zadatak nadgledati sporove između predstavnika poslodavca i radnika s ciljem njihova mirnog rješavanja.
U pregovorima o novom kolektivnom ugovoru kanadski ILWU u prvi je plan gurao pitanje automatizacije u 30-ak luka diljem Britanske Kolumbije, pogotovo imajući u vidu plan izgradnje novog kontejnerskog terminala u luci Vancouver. Prvi nacrt kolektivnog koji je trebao obuhvatiti oko 7 500 radnika predložen je od strane Savezne agencije za mirenje (Federal Mediation and Conciliation Service) i već je u prvim satima štrajka odbijen. Uz izuzetak brodova za prijevoz žita, za koje su lučki radnici zakonski dužni obaviti pretovar, i putničkih brodova, štrajk u kontejnerskim terminalima je nastavljen sve do 12. srpnja kada je u spor intervenirao kanadski Odbor za industrijske odnose (Industrial Relations Board) proglasivši nastavak štrajka ilegalnim.
S druge strane, kako je 13-dnevni štrajk kanadsku ekonomiju koštao oko 500 milijuna dolara – i kako bi dodatno osujetili mogućnost novog štrajka – premijer Britanske Kolumbije David Eby zajedno s premijerom Trudeauom proglasio je izvanredno stanje, koje je zadnji put aktivirano u pandemiji tijekom prošlogodišnje blokade prometnica od strane manjeg dijela vozača kamiona. No ni taj pritisak nije urodio plodom budući da je i drugi prijedlog kolektivnog ugovora, koji je uključivao povećanje plaća za 19 posto, odbijen od strane članstva ILWU-a. Ipak, nakon što su premijer Trudeau i ministar prometa Omar Alghabra u jednom od rijetkih istupa takve vrste urgirali predstavnike poslodavaca da se hitno vrate za pregovarački stol, oni su naposljetku popustili i u trećem nacrtu četverogodišnjeg kolektivnog ugovora, koji je podržalo 74 posto članstva, obećali beneficiran radni staž i povećanje mirovinskog dodatka od 18,5 posto za radnike čije je radno mjesto označeno kao potencijalno suvišno u kontekstu buduće automatizacije kanadskih luka.
Slučaj ovogodišnjih štrajkova u lukama diljem sjevernoameričkog kontinenta i istupi liberalnih političara koji su – suprotno svim predviđanjima ako samo nehotice proletimo kroz njihovu političku biografiju – oštro optužili menadžmente luka i operatera terminala da su krivi za uzrokovanje inflacije, odnosno zastoje u opskrbnim lancima, razvidno pokazuje da se granica onoga što je tijekom desetljeća neoliberalizma slovilo kao moguće pomaknula prema naprijed. Riječ štrajk s razlogom vuče etimologiju iz pojma to strike sails. Radnici u pomorskoj industriji oduvijek su bili avangarda u borbi za svoja radna prava.
Objavu ovog teksta podržala je Zaklada Rosa Luxemburg – Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.
Naslovna fotografija: Flickr/Radnička prava
Tekst napisao:
Preporučite članak: