Previranja na političkoj sceni Crne Gore vjerodostojno su pratila i previranja u luci Bar. O tome, ali i općenitom stanju u crnogorskom pomorskom, lučkom sektoru kao i sektoru nautičkog turizma porazgovarali smo s Agimom Milom, predsjednikom Samostalnog sindikata u pomorskom brodarstvu i transportu Crne Gore.
Možete li reći nešto o sindikatu, kada je osnovan, koga sve okuplja?
Samostalni sindikat radnika u pomorskom brodarstvu i transportu Crne Gore granski je sindikat koji je osnovan 1991. godine i okuplja pomorce, lučke radnike i zaposlenike u lukama nautičkog turizma. Imamo podružnice u luci Bar, luci Adria, Barskoj plovidbi i AD Marini Bar, odnosno luci nautičkog turizma, dok odličnu suradnju imamo i s AD lukom Kotor. U okviru sindikata djeluje i jedan ITF-ov kontakt za koji je nadležna središnjica u Londonu. Glavna prepreka da nakon punih 30 godina postanemo sindikat u punom smislu riječi bilo je utvrđivanje reprezentativnosti sindikata, kako bismo mogli prionuti na ono što je temeljni posao svakog sindikata – naravno, sklapanje kolektivnih ugovora. Možda to izvana malo čudno zvuči, no crnogorsko zakonodavstvo izuzetno je oštro po tom pitanju – evo, kao primjer, već je nekolicini kolegijalnih sindikata odbijen zahtjev za utvrđivanje reprezentativnosti bez imalo zadrške. Mi se možemo pohvaliti da nam je zahtjev prihvaćen bez da nam je uopće vraćen na daljnju doradu.
Kako napredujete s pregovorima oko kolektivnih ugovora?
Kao granski sindikat istovremeno sudjelujemo u kolektivnim pregovorima za administrativno osoblje u brodarskim kompanijama, pomorce, lučke radnike i radnike u lukama nautičkog turizma. Za razliku od Hrvatske, mi kolektivni ugovor za pomorce u međunarodnoj plovidbi sklapamo po prvi puta. Kada smo se usudili pokrenuti postupak, naišli smo na jako veliki pritisak države i poslodavaca pa smo urgirali kod Međunarodne federacije transportnih radnika (ITF) da pokušaju natjerati nadležno ministarstvo da ubrza početak pregovora, što je naposljetku završilo smjenom direktorice Direktorata za pomorski saobraćaj, sigurnosti plovidbe, zaštitu od zagađenja i pomorske privrede i imenovanjem nove koja je istog trena započela pregovore s nama i s kojom imamo odličnu suradnju. Nedavno smo završili tripartitne pregovore između Ministarstva kapitalnih investicija, brodara i nas te proslijedili prijedlog kolektivnog ugovora prema Vladi. Očekujem da će tu i dalje tu biti odugovlačenja jer je taj kolektivni ugovor nešto drugačije prirode od ostalih, ali nadam se da ćemo to konačno privesti kraju.
Što se tiče lučkih radnika i administrativnih radnika u brodarskim kompanijama, mora se priznati da su tripartitni pregovori zaista odmah počeli i prijedlog smo brzo poslali vladi – gdje zbog tromosti Vladinog aparata i njihovog jako lošeg poznavanja postupka kolektivnog pregovaranja i dalje nije pribavljena suglasnost. U međuvremenu je zaključen opći kolektivni ugovor za radnike na razini države, što je odmah čitav proces vratilo na početak jer sada moramo usklađivati odredbe kolektivnog ugovora s lex generalis kolektivnim ugovorom.
Koliko je dobro uređen mirovinski, zdravstveni i porezni sustav za pomorce u međunarodnoj plovidbi, postoje li olakšice?
Kod nas ne postoji uopće pravilnik po kojem bi država mogla započeti načeti postupak oporezivanja pomoraca. Mi smo kao sindikat već pripremili analizu sustava u okolnim zemljama, uključujući i hrvatski, pa mogu reći da smo spremni za trenutak kada se ta tema nađe na stolu.
Jedan od problema s kojima se susretala Hrvatska je neusklađenost obrazovnog sustava s potrebama tržišta rada, odnosno konkretnog problema da nakon završetka srednje škole ili preddiplomskog studija pomorac nije dobivao onoliki broj “breveta” koliki mu je potreban za ukrcaj. Postoji li kod vas taj problem?
U tom smislu 2022. godine su donesene izmjene i dopune Zakona o sigurnosti plovidbe koji nalaže da sve obrazovne institucije moraju provesti tečajeve koje propisuje Međunarodna pomorska organizacija (IMO). U ovih pola godine nismo imali vremena nadzirati da li je rad obrazovnih institucija, pogotovo ovih privatnih, usklađen s normama, ali ukoliko iskoči neki problem mi ćemo naravno reagirati.
Vijest koja je u Crnoj Gori postala viralna je MSC-ova odluka da zabrani zapošljavanje crnogorskih pomoraca zbog toga što je dio crnogorskih državljana bio uključen u trgovinu drogom. Koliki to problem predstavlja za ostale pomorce?
To su mediji pomalo senzacionalistički prenijeli, no svejedno taj problem, naravno, utječe na sve nas zaposlene i ugled države. Međutim, ja sam u razgovoru s ljudima na terenu shvatio da se stvari malo po malo vraćaju u normalu. Jedini problem na koji sam naišao je to što je u Kotoru procedura oko izdavanja svjedodžbi o osposobljavanju malo komplicirana jer nije imenovan lučki kapetan, no u Baru, koliko znam, to ide bez poteškoća.
Opće je poznato da u industriji postoji problem lažnih oglasa za zapošljavanje koje plasiraju ilegalne agencije za posredovanje pri zapošljavanju. Koliko je u Crnoj Gori raširen taj problem?
Zakonska obveza ministarstva je, naravno, da vrši nadzor nad agencijama. Takvih je slučajeva, srećom, sve manje i manje i mogu reći da se nismo se susreli s nekim ozbiljnijim pritužbama, barem otkada sam ja preuzeo upravljanje sindikatom početkom 2021. godine.
Vratimo se na pitanje luke Bar, možete li pojasniti događaje vezane uz aferu s turskom kompanijom Global Ports?
Luka Bar je 2009. podijeljena na dva dijela od kojih je jedan ostao u državnom vlasništvu, dok je drugi dio prodan Global Portsu. Od početka preuzimanja upravljačkih prava u luci bilo je sukoba sa zaposlenima; uprava kompanije uopće nije nastojala primjenjivati kolektivni ugovor koji su preuzeli na sebe. Mi smo u suradnji s ETF-om radili izvanrednu reviziju kupoprodajnog ugovora u kojoj smo otkrili da je vlada zaista pokušala sankcionirati problematičnu praksu turske kompanije te pokrenula svoju reviziju kupoprodajnog ugovora s turskom kompanijom, no ispostavilo se da su revizijom obeštećeni samo oni radnici koji su nakon preuzimanja otišli, dok su oni koji su ostali raditi u luci izvukli deblji kraj, odnosno nisu ostvarili svoja prava.
Pritom smo mi i prije „kopanja“ po dokumentaciji naslućivali da je turska kompanija od Vrhovnog suda Crne gore ishodovala odluku prema kojoj se oni ne smatraju obvezanim primjenjivati kolektivni ugovor Luke Bar. Iz toga smo izveli argument da turski investitor nije ispunio ugovornu obavezu, odnosno da nije pristupio pregovorima oko sklapanja novog kolektivnog ugovora te da su se po tom činjeničnom stanju stekli uvjeti za raskid kupoprodajnog ugovora.
S druge strane, Vlada je imala namjeru otkupiti dionice luke, no time se ne bi riješio problem, zato što bi u tom slučaju država na sebe preuzela i sve dugove koje je turska kompanija nakupila, koja bi tako bila nagrađena za loše poslovanje. Zbog toga smo predlagali da se prvo ide u reviziju kupoprodajnog ugovora i zato smo u siječnju preko Europske federacije transportnih radnika (ETF) poslali dopis vladi u kojem smo tražili da odustane od kupovine dionica luke. Zbog toga nas je i prozvao tadašnji tehnički premijer Dritan Abazović rekavši da se mi nemamo pravo miješati u poslovne planove firme. Međutim, uspjeli smo u naumu da spriječimo kupovinu luke jer je po neslužbenim informacijama Vlada odustala od kupovine.
Objavu ovog teksta podržala je Zaklada Rosa Luxemburg – Southeast Europe sredstvima Ministarstva za vanjske poslove Savezne Republike Njemačke.
Naslovna fotografija: privatna arhiva/Radnička prava
Intervju vodio:
Preporučite članak: