Europski sindikat javnih službi (EPSU) predstavlja oko osam milijuna radnica i radnika iz više od 260 sindikalnih organizacija diljem Europe. U novom izvješću EPSU ističe hitnu potrebu za jačanjem okvira za kolektivno pregovaranje za radnice i radnike u sektoru skrbi u Srednjoj i Istočnoj Europi (SIE).
Ovo izvješće, pod nazivom „Izgradnja kolektivnog pregovaranja u sektorima skrbi Srednje i Istočne Europe”, otkriva izazove s kojima se sektor suočava i naglašava ulogu kolektivnih ugovora u osiguravanju pravednih plaća, poboljšanih radnih uvjeta i zadržavanja radnika. Izvješće pruža analizu sektora skrbi diljem regije, gdje se radnici suočavaju s nesigurnim uvjetima, niskim plaćama i nedostatnom zaštitom kolektivnog pregovaranja, stoji u priopćenju EPSU-a.
Iako su neka područja napredovala u javnom sektoru skrbi, pokrivenost kolektivnim pregovaranjem ostaje ograničena, s gotovo nikakvim sektorskim ugovorima koji pokrivaju radnike u dugotrajnoj skrbi i ranom obrazovanju i skrbi za djecu. Za radnike u skrbi u Središnjoj i Istočnoj Europi (SIE), ove praznine u pokrivenosti kolektivnim pregovaranjem mogu dovesti do stresnih i neodrživih radnih okruženja, visoke fluktuacije zaposlenika i nedostatka radne snage.
U sažetku studije EPSU navodi sljedeće ključne nalaze:
Niska pokrivenost kolektivnim pregovaranjem: Zemlje SIE bilježe izuzetno nisku pokrivenost kolektivnim pregovaranjem u javnim i privatnim sektorima skrbi, ostavljajući radnike s ograničenom zaštitom i malim mogućnostima za pregovaranje o plaćama i radnim uvjetima.
Utjecaj Direktive o primjerenoj minimalnoj plaći: Izvješće naglašava da Direktiva EU-a o primjerenoj minimalnoj plaći predstavlja jedinstvenu priliku za rješavanje nedostataka u kolektivnom pregovaranju diljem regije. Direktiva zahtijeva pokrivenost kolektivnim pregovaranjem od 80% diljem EU-a - što je značajan cilj za mnoge zemlje SIE, koje će trebati nove okvire i posvećenu podršku kako bi to postigle.
Izazovi u zadržavanju radnica i radnika: Uz niske plaće i visoke zahtjeve, sektor skrbi u SIE bori se s privlačenjem i zadržavanjem kvalificiranih radnika. Izvješće naglašava kako pravedne plaće, bolji radni uvjeti i uspostava sektorskih ugovora mogu pomoći u osiguravanju održive radne snage kako bi se zadovoljile sve veće potrebe za skrbi u regiji, posebno s obzirom na starenje stanovništva. Izvješće također ističe kako digitalizacija i rastuća potražnja za uslugama skrbi, potaknuta starenjem stanovništva, zahtijevaju snažniji pristup upravljanju radnom snagom i pregovaranju.
Kolektivno pregovaranje nije samo pitanje osiguravanja pravedne plaće, već i stvaranja održive budućnosti za radnike u sektoru skrbi u zemljama SIE, osobito s obzirom na sve veću potrebu za visokokvalitetnom skrbi, naglašava EPSU.
Zvuči poznato? I Hrvatska je u izvješću
U kratkom osvrtu na sve zemlje, za Hrvatsku stoji: Sustav industrijskih odnosa u Hrvatskoj karakteriziraju heterogeni obrasci i procesi. U javnom sektoru, snažni sindikati imali su značajan utjecaj, kako na izravna prava radnika, tako i na način na koji je sam sustav organiziran i vođen. U privatnom sektoru, obrasci su se uspostavljali ovisno o tome je li određena djelatnost bila pod dominacijom velikih poduzeća preostalih iz socijalističkog razdoblja ili "nove ekonomije" koja je nastala nakon transformacije. U prvom slučaju, sindikati su zadržali određeni utjecaj na prava radnika putem kolektivnog pregovaranja, dok u drugom prevladava individualizacija radnih odnosa, bez kolektivnog djelovanja radnika prema poslodavcima.
Općenito, aktivnosti i interesi sindikata uglavnom se provode na razini poduzeća, s izuzetkom sindikata u sektorima javnih službi i javne uprave, gdje su uglavnom na nacionalnoj razini, što odgovara razini kolektivnog pregovaranja. Prema Eurofoundu, svi radnici u javnom sektoru pokriveni su kolektivnim ugovorima. U privatnom sektoru postoji samo nekoliko kolektivnih ugovora.
Izvješće možete pročitati ovdje.
Kao mladi medicinski tehničar bez puno iskustva, ne mogu reći da nisam prezadovoljan sa poslom, jer ga volim. No, često čujem od drugih kolegica, koje su duže u ovom poslu, da su potplaćene, da su im smjene loše posložene, te da se često dogodi da se na taj način i krši Zakon o radu. Osobno sam imao smjenu gdje sam radio do 2 ujutro, pa sutra dan od 7 ujutro. Dakle, bez zakonskog minimuma od 12 sati odmora, opisao je svojedobno za Radnička prava medicinski tehničar Antonio Gale. Pročitajte njegov osvrt!
Foto: Pexels
Preporučite članak: