Koji su problemi medijskih radnika? Kako ih riješiti, te postoji li potencijal za zajedničku borbu? Pitanja su oko kojih su prošli utorak, 26.5., raspravljali govornici okruglog stola u organizaciji Sindikata obrazovanja kulture i medija (SOMK). Panel je moderirala Iva Ivšić, stručna suradnica na projektu u sklopu kojeg je okrugli stol i organiziran.
Božica Žilić, predsjednica Sindikata obrazovanja, medija i kulture (SOMK), udruženog u Savez samostalnih sindikata (SSSH), otvorila je panel i naglasila kako sindikat u svom djelovanju naglasak stavlja na uvjete rada te na socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje što je rezultiralo time da u velikom broju podružnica imaju sklopljene kolektivne ugovore (KU) s poslodavcima. Za sektor medija istaknula je kako su njihovi članovi iskazivali najveće nezadovoljstvo radnim uvjetima, što je povezano s time da većina njihovih članova pripada 'tehničkoj ekipi' - kamermani, snimatelji. Oni su izloženi svim vremenskim uvjetima, s kamerama koje su teške i po 20 kilograma, u statičnom položaju gdje trpi njihovo zdravlje. Sistematizacija radnih mjesta je problematična, a godinama se povećava opseg posla što nije popraćeno rastom plaća. Kao problem ističe činjenicu da na HRT-u djeluje puno sindikata, te bi u budućnosti voljela vidjeti njihovu sinergiju pri kolektivnim pregovorima.
Poručila je da sindikat koji je dosad vodio pregovore na HRT-u nije imao sluha za zahtjeve drugih sindikata. To je žalosti budući da smatra da, iako nisu reprezentativni, imaju što za reći, te da će nastup prema poslodavcu biti snažniji što su nastupi sindikata homogeniji.
Visoke plaće na HRT-u su mit
Nastavno na gđu Žilić, govorio je Borivoj Vincetić, sindikalni povjerenik na HRT-u ispred SOMK-a koji dominantno okuplja zaposlene u poslovnoj jedinici tehnologija. Osvrnuo se na posljedice koje je prouzrokovala epidemija i najave o padu primanja i rezovima koji bi mogli uslijediti na HRT-u. Kaže da je u uvjetima u kojima je prosjek primanja mnogih, uključujući i dodatke na plaću, daleko ispod hrvatskog prosjeka (mnogi rade za 3 i pol, 4 tisuće kuna u punom radnom vremenu), već sada nepodnošljivo raditi. Iako je prije epidemije u izradu nove sistematizacije radnih mjesta uključen veći broj zaposlenika kroz sindikate i radničko vijeće, čime se činilo da će se ispraviti neke godinama stare nepravde, sada je to sve stopirano i ishod je neizvjestan. Izrazio je bojazan da će svi potplaćeni zaposlenici, koji su se kroz sistematizaciju nadali približiti boljem statusu, ostati iznevjereni i da sve to skupa neće završiti dobro.
Nakon njega u raspravu se uključila i nova predsjednica Sindikata novinara Hrvatske (SNH), Maja Sever koja je pojasnila kako je u HRT-u potpisan novi kolektivni ugovor u trajanju do 1.7. ove godine, te da on, ako se ne potpišu spomenuti ugovori o sistematizaciji, može biti raskinut. Prilikom pregovora o sistematizaciji, naglasak je stavljen na to da se plaća povisi najslabije plaćenim zaposlenicima. Rekla je kako će sindikati zajedno dogovoriti koja je najbolja taktika prema poslodavcu vezana uz sistematizaciju, te da njima nije cilj raskidanje kolektivnog ugovora, ali da pregovori još nisu gotovi i da su razne opcije još na stolu. Pritom poslodavac radi sve kako bi sindikate razjedinio i oslabio u njihovom pokušaju sklapanja kvalitetnog kolektivnog ugovora. Smatra da su neki pozitivni pomaci već napravljeni, ali da je situacija i dalje neizvjesna. 
Vezano uz reprezentativnost, SNH ju je stekao tek nedavno. Kaže kako je oko sebe okupila zanimljiv tim ljudi, pričala s mnogim medijskim radnicima i sindikalistima iz Europe čije je kolektivne ugovore također proučila. Spomenula je akciju 'Definiraj problem' prilikom koje su pristupili radnicama s ciljem da prikupe njihova iskustva, da čuju što njih konkretno muči na radnim mjestima. Odaziv je bilo vrlo velik (oko 2.800 radnica), a na temelju tih informacija koje su dobili direktno od radnika i zajedno s stručnjacima, izradili su svoj prijedlog kolektivnog ugovora.
Zanimljiv je detalj da je uprava, kada su pred nju došli s vlastitim prijedlogom KU-a, “zinula”, jer nisu navikli da se s druge strane stola nalazi gotov dokument u čijoj izradi oni nisu sudjelovali. Smatra da je proces kvalitetan i da je njegova najveća vrijednost što su uključeni i sami radnici.
HRT je javno dobro
Vezano uz stanje na HRT-u, naglasila je da je ono jako loše te da 80 posto ljudi (nasuprot percepcije javnosti da su radnici tamo super plaćeni uhljebi) radi jako puno za jako “sitan” novac, te da ponekad nisu ni svjesni ono malo prava što im je ostalo. Smatra da je ta hajka protiv javne televizije, (koja je često orkestrirana od strane onih koji se vole predstavljati kao predstavnici 'privatnog sektora') postavljena na pogrešnim temeljima - problemi na HRT-u su veliki, ali to ne proizlazi iz toga što je to javna televizija, već iz načina upravljanja njome. Kako bi potaknuli svjesnost o važnosti javnih medija i televizije, pokrenuli su kampanju 'zašto je važna javna televizija' - HRT nije samo ono što volimo kritizirati, već i pitanje toga što javna televizija znači za društvo. U nastojanjima da se promijeni percepcija uloge javne televizije zatražila je pomoć svih prisutnih i naglasila kako nerazumijevanje važnosti dolazi iz samog vrha države - nije bit ukinuti HRT već ga promijeniti kako bi imali kvalitetnu javnu televiziju!
Za kraj se kratko osvrnula i na situaciju s epidemijom istaknuvši kako je upravo sada bilo jasno koliko su mediji važni kao strateški interes društva koji u nekim situacijama doslovno može spašavati živote. No paralelno s tim, vlasnici medija ubrzo su krenuli s rezanjem plaća, a u cijeloj situaciji najdeblji kraj izvukli su 'freelanceri' kojih je sve više budući da su oni za poslodavca najisplativiji - potreban je samo jedan potpis kako bi se nekom radniku otkazala suradnja. Kaže da je područje njihovog organiziranja vrlo složeno, ali je iskazala namjeru da se time počnu sustavno baviti.
Andrea Milat, urednica regionalnog portala Bilten, jedna je od članica tima o kojem je Maja pričala, aktivna je u HND i SNH, a sudjelovala je i na izradi medijske politike u mandatu Andree Zlatar Violić. Pratila je promjene koje su zahvatile medijski sektor i smatra da su neki od problema počeli kad se novinare počelo percipirati kao “važne” pojedince izvan svojih radnih kolektiva. Dolazilo je do sve veće individualizacije, novinari su postajali 'opinion-makeri', te se novinarski rad počeo promatrati kroz prizmu autorstva, što je postalo jedna od većih prepreka sindikalnom udruživanju. Ti procesi bili su popraćeni deregulacijom tržišta rada, i prebacivanjem novinara na RPO ugovore za vrijeme Sanaderove Vlade, putem kojih novinari ulaze u odnos s poslodavcem kao tzv. samozaposleni. Međutim, kriza 2008. je “pokosila” novinarstvo, a veliki broj radnika koji su imali RPO ugovore, ispalo je iz igre.
Preuzeto iz nacionalno izvještaja o medijima iz 2015. godine
Naglasila je kako se u to vrijeme broj zaposlenih novinara gotovo prepolovio, paralelno s velikim snižavanjem cijene rada. Ipak, smatra da se u medijskom sektoru nakon 2015. situacija počela popravljati, i činilo se kao da će tržište apsorbirati novinare koji su tijekom krize ispali (kaže da je teško išta tvrditi budući da ne postoji nikakvo istraživanje) - postalo je uobičajeno da se nakon par mjeseci rada ipak s medijskim radnicima potpišu ugovori o radu, čemu je doprinio i dolazak N1. No nažalost dogodio se Covid-19, i zajedno s njime i potres. Mnogi fondovi, na kojima preživljavaju neprofitni mediji vjerojatno će presušiti, pri čemu su se i komercijalni mediji, koji se također oslanjaju na državne subvencije, počeli pripremati na pad prihoda.
Za kraj je izrazila bojazan vezano uz tajni sastanak Vlade i novinara, na kojem nije bio prisutan ni jedan portal. Smatra da postoji mogućnost da politika u ovoj situaciji preuzme veću kontrolu nad medijskim sektorom i da nam se dogodi makedonski scenarij u kojem je država bila isprepletena s medijima do te mjere da su sami Makedonci bili prisiljeni tražiti informacije o Makedoniji iz medija izvan same Makedonije.
Snaga sindikata leži u spremnosti radnika da se bore
Zadnji od govornika bio je Mladen Novosel, predsjednik SSSH koji je podijelio svoja iskustva. Smatra da nema velike razlike u načinima na koje se dolazi do kvalitetnog KU, da je to pitanje uvjeta unutar kojih se on sklapa - koja je snaga sindikata, prostor za djelovanje, brojnost te postoji li spremnost radnika na industrijsku akciju. Istaknuo je kako snaga sindikata uglavnom nije u argumentima, već upravo u spremnosti radnika da se bore!
Što se tiče sindikata u Hrvatskoj, ali i HRT-a konkretno, smatra da je rascijepanost veliki problem, ali je problematična i činjenica da je HRT dosta ovisan o vladajućoj garnituri. Kao primjer zloupotrebe istaknuo je Vladine propagande spotove za vrijeme kampanje '67 je previše' u kojima se strašilo građane i napadalo sindikate. Napomenuo je da u Hrvatskoj KU još uvijek od strane građana nije prihvaćen kao vrijednost, već kao nešto što je u interesu samih sindikata. No ističe kako je upravo kriza pokazala njihovu važnost jer KU može spašavati radna mjesta i bolje štiti radnike. Radnici koji su imali KU i sindikate u ovoj krizi su zaštićeniji od onih koji to nemaju. Preduvjet postojanja KU jest organizirano radništvo, ali i sindikati povezani i udruženi u udruge više razine, zaključio je.
U raspravi koja je uslijedila, Maja je izrazila vjeru u nastavak suradnje s SSSH te je naglasila da trenutno rade na povezivanju s drugim sindikatima kako bi oživjeli to “umrtvljeno” sindikalno polje u sektoru medija. Pritom se susreću s raznim problemima od kojih je jedan od najtežih taj da se u pojedinim kućama neformalno zabranjuje sindikalno organiziranje. O ozbiljnosti situacije govori i podatak da trenutno postoje samo 2 kolektivna ugovora potpisana na razini kuća, prije 9 godina ih je bilo 11. U raspravu se uključio i Milan Živković koji je istaknuo kako ga sve što čuje da se radi na planu organiziranja novinara ohrabruje budući da je novinarsko polje posljednjih godina sve više zaraženo ideologijom libertarijanstva. Spomenuo je primjer toga da su se novinari u SAD-u i Kanadi unazad 5 godina počeli organizirati, i to ne oni zaposleni po redakcijama sa solidnim ugovorima, već oni koji rade u digitalnim medijima, i često nemaju niti ugovore o radu. Pobunili su se jer imaju male plaće, jer se honorari i njihova visina određuju netransparentno i jer nemaju nikakav utjecaj na određivanje načina i uvjeta rada. Andrea je nadodala kako je u borbama koje slijede važno razviti i suradnju između sindikata i udruga koje se bave poljem rada i to na način da sindikati uključe udruge u rad, dok udruge istovremeno moraju biti spremne prepustiti sindikatima glavnu riječ.
Preveliki broj sindikata nije slučajnost
Borivoj je završno rekao kako nije slučajno što postoji toliki broj sindikata i da je jedan od načina da se odupremo sve snažnijoj ofenzivi poslodavaca na uvjete rada taj da počnemo raditi na udruživanju - već kad bi se podijelili prema tipu djelatnosti, stvar bi izgledala bolje. U tome ga je podržala i Maja koja upozorava da svaki malo vještiji poslodavac iskorištava i nastoji produbiti takvu rascjepkanost, te da je to jedna od ključnih stvari za koje moraju pronaći rješenje na HRT-u. Božica je ponovila kako razjedinjena sindikalna scena može pogodovati samo poslodavcu i nikako nije dobra za radnike. I izrazila spremnost da se surađuje.
Pred sam kraj rasprave Đurđica Kahlina, koordinatorica sindikalnog organiziranja i učlanjivanja u Savezu, napomenula je kako se sindikati na HRT-u godinama iscrpljuju sa sistematizacijom radnih mjesta, što prema njezinom mišljenju ne bi trebalo biti u fokusu djelovanja. Poručila je da sastavni dio kolektivnog ugovora trebaju biti radna mjesta, tarifni razredi i koeficijenti te pozvala reprezentativne sindikate da svi zajedno sjednu za stol i potpišu sporazum među sobom da svi budu reprezentativni i počnu rješavati probleme. Maja je naglasila kako je jedan od apsolutnih prioriteta novog kolektivnog ugovora uključivanje tarifnog sustava - to je jedan od njihovih zahtjeva, još uvijek na pregovaračkom stolu. Također, poručila je da se KU moraju modernizirati zbog promjena koje su pogodile taj sektor - radni odnosi i način rada mijenjaju se u smjeru nesigurnosti i prekarnosti te sindikati moraju biti spremni odgovoriti na te nove izazove.
Za kraj je istaknula kako je upravo jedan od prvih zahtjeva sindikata bio taj da, ako već nismo svi reprezentativni, da se formira prošireni pregovarački tim koji će uključivati predstavnike svih sindikata u HRT, te da se sve odluke donesu u razgovoru zajedno s svim sindikatima neovisno o reprezentativnosti.
Online panel organiziran je u partnerstvu Sindikata obrazovanja, medija i kulture Hrvatske (SOMK) i Baze za radničku inicijativu i demokratizaciju u sklopu projekta "Unapređenje kvalitete socijalnog dijaloga kroz razvoj i jačanje administrativnih i stručnih kapaciteta" sufinanciranog sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda.
Tekst napisao:
Preporučite članak: