Large 258851216 901307750513288 8093890745749183855 n

Kineska tvrtka za proizvodnju automobilskih guma Linglong u srpskom Zrenjaninu gradi tvornicu. To samo po sebi ne bi bila udarna vijest da na tome ne rade vijetnamski radnici u gotovo pa robovlasničkom odnosu s gazdama. O nehumanim uvjetima rada Vijetnamaca u Zrenjaninu i odgovoru civilnog društva na tu humanitarnu tragediju piše naša Matea Grgurinović.

 

Novinarka Vojvođansko istraživačko-analitičkog centra – VOICE iz Zrenjanina Ivana Gordić otkrila je u kakvim uvjetima žive radnici na gradilištu Linglonga u Zrenjaninu, gdje bi u budućnosti trebala biti tvornica automobilskih guma.

Nakon što je na vidjelo izašlo kako oko 750 radnika uglavnom iz Vijetnama u Zrenjaninu živi u prljavštini, bez adekvatnih sanitarnih čvorova, spavaonica i hrane, organizirana je brza akcija skupljanja pomoći. Neki radnici razboljeli su se jer su pili vodu koja u Zrenjaninu nije za piće, a gazde su im uzele i putovnice. „Od kada smo došli ovde, ništa nije kako treba", izjavio je jedan od radnika za N1.

Radnicima nije osigurana ni zdravstvena zaštita ni zaštitna oprema za rad, a zdravlje im je opasno ugroženo. Primjerice, jedna od baraka u kojima su se nalazili smještena je tik uz skladište opasnog otpada. Tara Rukeci iz Zrenjaninskog socijalnog foruma, koordinatorica dodjele pomoći koja se skuplja za radnike, za Radnička prava opisala je kako izgleda situacija na terenu. „Ono što smo mi tamo vidjeli – to nije dostojno čovjeka. Radnici su se samoorganizirali jer su se susreli s brojnim problemima – nisu dobivali adekvatnu hranu, bili su smješteni u jako male barake od kojih neke nisu bile namijenjene za boravak ljudi, neki kreveti nisu imali madrace, sve je bilo jako skučeno, neuredno“ kazala je Rukeci.

Kako piše Al Jazeera Balkans, radnici su u Srbiju došli u ožujku i travnju ove godine preko vijetnamske agencije kojoj su platili po 2.000 do 4.000 dolara za vizu i smještaj. Posrednik u ovom poslu bila je agencija China Energy Engineering Group Tianjin Electric Power Construction Co. Ltd, ogranak Beograd.

„Ugovor je zaključen na 12 meseci, ali se ne zna kada je početak ugovora, dakle ne postoji nigde datum kada je taj ugovor zaključen. Njihovo uključivanje u sindikalne ili druge aktivnosti koje bi imale za cilj da informišu bilo koga drugog kako izgleda rad, dovodi do raskida ugovora. Taj raskid ugovora podrazumeva da oni sami moraju da plate kartu za povratak u Vijetnam“, pojasnio je za N1 situaciju radnika Danilo Ćurčić iz Inicijative A11 koja je posjetila radnike.

Radnici su možda došli raditi za plaće koje se u Srbiji smatraju visokima (900 eura), ali oni te plaće nisu vidjeli, ističe Rukeci. „Oni nisu došli da uživaju u ljepotama Srbije, nego zbog siromaštva, da im porodice prežive. Oni nisu dobili plate i nemaju od čega da vrate dugove i izdržavaju porodice. Neki [od radnika] kažu: 'Ja ako odem kući, ja nemam od čega da zaradim da vratim dugove i ishranim porodicu. ako ostanem ovdje bit ću rob, ali moje će dijete preživjeti'“ opisuje Rukeci situaciju u kojoj su se našli radnici. Kao bitnu činjenicu ističe da su se radnici sami organizirali zbog uvjeta u kojima su se našli.

Foto: Slađana Ljubičić


Galina Maksimović, volonterka na prikupljanju pomoći u Društvenom centru Oktobar, za Radnička prava kazala je da nije prošlo mnogo otkako je odjeknula vijest o tome da su radnici Linglonga, građevinci iz Vijetnama, potencijalno u situaciji trgovine ljudima do toga da se formirala jedna solidarna struktura svih onih koji su željeli pomoći radnicima. „Na terenu su i organizacije Solidarna kuhinja koja doprema hranu, A11 – Inicijativa za ekonomska i socijalna prava i Astra – Akcija protiv trgovine ljudima, koje prate druge aspekte situacije. Pomoć se prikuplja i u Novom Sadu, u prostoru Crna kuća, kao i kod nas u Beogradu, u Društvenom centru Oktobar. Ono što je najvažnije je da svi koji učestvujemo u prikupljanju pomoći budemo u komunikaciji kako međusobno, tako i s organizacijama na terenu, kako bi akcija bila informisana stvarnim potrebama radnika i pravovremenim podacima. Da jednostavno svako usmeri vreme i snagu na određene segmente kako bi celokupna akcija bila zaista efektna i da se pazi da se ne radi na svoju ruku pa da se nehatno naškodi radnicima“, pojasnila je.

Za sada je izboreno to da se radnici privremeno izmeste u bolje smeštajne jedinice kazala je Maksimović. „Naizgled, mala pobeda, ali tu zabrinjavaju dve stvari - privremenost ove mere koja donosi neizvesnost, kao i razdvajanje pobunjenih radnika (njih nekoliko desetina), kojima su sada umanjene (mada svakako ne uništene) šanse za samoorganizovanje iznutra. Pasoši su im, koliko znamo, vraćeni“, istaknula je.

Volonteri sada čekaju da vide kakva će biti rekcija državnih institucija te da vide tko će od radnika otići, a tko će ostati. „Radnici su sada izmješteni ne na adekvatnu lokaciju, već na manje neadekvatnu lokaciju“, kazala je Rukeci.

„Pored inicijalnog šoka, besa i konfuzije, prevladava želja za konkretnim akcijama pomoći, uprkos pozivima određenih lokalnih aktera da se radnicima iz Vijetnama ne pruža pomoć, 'jer to ide u prilog projektu Linglonga'. Tačno je da Linglong sa sobom donosi niz problema, ali uskraćivanje podrške za osnovne egzistencijalne uslove neće rešiti nijedan od tih problema. Ovi radnici zaista osim na solidarnost šire zajednice nemaju ni na šta da se oslone. Zato je neophodno da se ta solidarnost produbi, održi u kontinuitetu i bude taktički ispoljena“, kazala je Maksimović za Radnička prava te dodala da u Društvenom centru Oktobar nastavljaju prikupljati pomoć za radnike.


Izvor naslovne fotografije: Slađana Ljubičić
Tekst napisala:

Matea Grgurinović


    Preporučite članak: